"Deco, ne dajte roditeljima da se razvedu!"
Nešto najljigavije i svakako najogavnije što treći ljudi mogu tražiti od dece roditelja kojima se raspada brak.
Ko da situacija već nije dovoljno posrana samom činjenicom da deca ne svojom krivicom ispaštaju zbog poremećenih odnosa svojih roditelja, koji se u 99,6% slučajeva ne mogu popraviti, još se pronađe tu neki pametnjaković koji urgira na decu da "ne daju da se rastura porodica". Uglavnom je reč o nekom od deda i baba, tj. ćaletu ili kevi nekog od roditelja.
Jednostavno, ne mogu da shvate da se razbijena vaza ne može tretirati lepkom.
Deda: Je li sine, kako si mi? Kako Marko i ti prolazite kroz sve ovo?
Unuk: Guramo, deda, preživećemo...
Deda: Ja ih iskreno ne razumem. Porodicu da rasture...
Unuk: ...
Deda: A je li, sine, da te ja nešto pitam: da li bi ti onako kao prvenac mogao da klekneš pred roditelje i zamoliš ih da se izljube i izmire?
Unuk: ... A!?
Deda: Pa da se porodica ne rastura. Evo, sutra će navratiti i kum, on je stari prijatelj, šteta bi bilo i da to strada zbog jednog malog nesporazuma.
Unuk: Deda, šta je tebi?
Deda: Pa mislim, šta će reći svet...
Unuk: Šta kaže da kaže, Mare i ja ne možemo više da trpimo svađu po ceo dan, i tako već godinu dana. Daj da se to već jednom završi!
Komentari

@JUGOSLOVEN123: What if I tell you da je primer istinit?
@majav: Imaš toga koliko hoćeš, znam možda ukupno par razvoda koji su se završili bez pokušaja ovakvih intervencija. Ima i onih patetičnih pokušaja u američkoj kinematografiji da se utiče na decu da spreče razvod roditelja ("Zamka za roditelje", kao i onaj film gde sva deca sa problematičnim roditeljima njih zaključavaju u podrum...)
Jep, i ti ugovoreni brakovi zapravo nisu bili toliko loši. Provodadžije su bili neutralni ljudi (dalji rođaci) koji su pažljivo birali da se ne "provuče" neka mentalna bolest ili nešto slično. Iskusne provodadžije su bile na ceni.
Danas postoji gomila vanbračnih zajednica (sa sličnim pravnim obavezama kao da je reč o braku) sa dvoje, troje dece, i šta su oni- kopilad?Da svako snosi posledice svog izbora, apsolutno se slažem, pa samim tim i brak ima drugo značenje, i nema potrebe da se porodica dalje meša.
Jep, i ti ugovoreni brakovi zapravo nisu bili toliko loši. Provodadžije su bili neutralni ljudi (dalji rođaci) koji su pažljivo birali da se ne "provuče" neka mentalna bolest ili nešto slično. Iskusne provodadžije su bile na ceni.Ima tu logike, masa ljudi ne zna ni toalet papir da izabere, a kamoli životnog partnera.
Da se legalizuje potomstvo? A inače je nelegalno?Pa možda se nisam dobro izrazio, legitimizuje ajde, mislio sam što se tiče nasleđivanja, naročito u daljoj prošlosti. Džaba je Miloš Obrenović kreso i levo i desno, možda je i imao par tuceta vanbračne dece, al Obrenovića više nema. S druge strane da je, hipotetički, Ljubicu opalio neko i da je rodila to dete ono bi bilo knjaz Serbije...Naravno postoji uvek mogućnost da se prizna vanbračno dete, ili razbaštini ono iz braka, ali you get the picture.
Danas postoji gomila vanbračnih zajednica (sa sličnim pravnim obavezama kao da je reč o braku) sa dvoje, troje dece, i šta su oni- kopilad?Ne znam šta su. Deca. Svakome njegovo.
Danas postoji gomila vanbračnih zajednica (sa sličnim pravnim obavezama kao da je reč o braku)Upravo, i mogu zdravstveno da osiguraju decu i sve. Samo da se prepucavanje oko dece svede na minimum, to je bolno i mučno, naročito za klince, znam jednu beštiju, šta sve nije radila, ali glavno se setila deteta tek kada je spomenut razvod, dobro je, na kraju ipak nije dobila ćerku. Ali bilo je baš mučno to sve izdržati.

Značaj porodice se generalno u svetu jeste PROMENIO, ne umanjio, a to sve više kači i nas. Sve manje je zastupljena patrijarhalna hijerarhija (ne kažem da je sasvim nestala), a sve više to liči na neku "zadrugu" sa odnosima, sa kojim se članovi međusobno podržavaju na putu osamostaljenja i- osnivanja novih porodica.
Neka me neki sociolog/psiholog ispravi ako grešim.
