Eurosong
Muzička manifestacija na koju je Srbija jednom poslala ženskog predstavnika koji liči na muško, a sad šalje muškog takmičara, koji liči na žensko.
Izuzetak je prošlogodišnji predstavnik koji ne liči ni na šta...
Sledeće godine ćemo verovatno izglasati nekog Azisa ili nešto slično... Neku vrstu hermafrodita. Ako onaj Boki dotad propeva neće nam trebati Vangelina Gušterova, da nam prorekne sudbinu naredne Beovizije...
Ma, bitno je da smo IN...
Eurosong
Pouzdan izvor podataka o tome koliko se neka zemlja na političkom planu ulizuje drugoj.
eurosong
Festival koji je 50-ih godina zamišljen kao način da se povežu evropski narodi i TV stanice i da se promoviše stvaranje kvalitetne zabavne muzike. Ipak, vremenom se pretvorio u paradu kiča i lakih nota, a umjesto povezivanja evropskih naroda doveo je do stvaranja blokova i političkog glasanja. Kroz istoroju eurosonga iz mora kiča su se izdvojile i neke besmrtne i vrlo kvalitetne pjesme kao što su:
ABBA - Waterloo (1974)
Domenico Modugno - Nel blu dipinto di blu (Volare) (1958)
Secret Garden - Nocturne (1995),
pa i neke pjesme sa naših prostora kao na primjer:
"Lane Moje", "Molitva", a od hrvatskih predstavnika "Nostalgija" iz 1995, "Marija Magdalena" iz 1999. i "Kad zaspu anđeli" iz 2000.
Danas eurosong prate svi ljudi koji se u datom trenutku zadese u kući, pod uslovom da nisu kompleksaši. Kompleksašima je ispod njihovog nivoa da to gledaju. Neki od njih nisu sasvim sigurni u sopstveno seksualno opredjeljenje, pa se boje da će ispasti pederi ako budu gledali eurosong.
Dakle ne gledaju ga oni koje se tada nađu van kuće i kompleksaši.
Postoji još jedna, doduše malobrojna, kategorija ljudi koji ne gledaju eurosong, a to su oni koje to apsolutno ne zanima. Takvih je malo, zato što čak i najveći kritičari eurosonga uglavnom vole da ga pogledaju, ako ništa drugo da bi mogli ismijavati pojedine izvođače, ili zbog navijanja za sopstvenu zemlju.
