Veoma sam iznenadjena. Samo da obavestim prisutne da meni, i pored mog takoreci zivljenja na ovoj temi, nije bilo ni malo stalo do pobede. To nije moja licna pobeda vec pobeda svih nas...
Posvecujem je vama!
Ziveli!
Ne, morala sam malo da zvucim ozbiljno i vazno jer mi je pobeda vec postala rutina.
Moje drugo ime je pobeda!
Sasvim zasluzeno! Pobeda, pobeda... E, dobro, sada mozete da nastavite... :))
Isti slucaj Rem, i nadam se da sam fino odglumila. Kao za Oskara!
"Ovo je tako dirljivo...ne znam sta da kazem...Hvala. Hvala svima na podrsci, sto ste verovali u mene...Mama, tata, volim vas. Lalabaj...sjajan moderator, kako ona elegantno zakljucava...Hm... suza mi je u oku..."
Nije, Mar :) Mi ovo koliko tolilko održavamo u životu :)) Joj, sinoć bili tu Predražinjo i Jacka, fino smo se ispričali...:) Gde si ti bila, izlazila negde?
Nisam, ali sam bila umorna jer sam u toku dana imala neke obaveze, pa sam pokusala da taj umor iskoristim za spavanje u neko normalnije vreme...U sustini sam se bezveze trudila, mogla sam i doci. Znaci, subotom uvece, ovde zurka! :))
Jos uvek je nisam shvatila... Sedis sa prijateljima u nekom kaficu, pricas samo, a ne pijes, odlaze ljudi, dolaze... i onda, u jednom trenutku, dodje konobar i kaze "Ti si pobedio!" Niti ti je smesno, niti znas cemu da se radujes...
Cebence uzmi...i caj.
A ne mozes ni mirno da sedis, zahteva se od tebe da svaki put kada nesto izgovoris, premestis stolicu iza poslednjeg sto je nesto rekao... Zamisli tu situaciju u rl-u! :)))