- l
ja mislim da ću sada da idem da spavam... a možda i neću, mogla bi da uzmem i čitam knjigu malo... a možda i oću, oću sutra ranije da ustanem, pa da nastavim da sklapam puzle... jebeno obožavam puzle! mogla bih samo to da radim... a imam baš super puzle, baš neka lepa slika, neki zalazak sunca, neki potočići, patkice, klibica, neki kinkejd nasliko... mada ne smem mnogo brzo da ih složim, šta ću posle da radim... a moram da počnem i da gledam šta da uzmem budućem kumčetu za krštenje.. mora kuma da se isprsi, al jbg para nema.... kolko god da sam srećna što ću da krstim ovog malog, opet brate de mene dađoše da im krstim dete, em sam švorc, em imam poguban uticaj na decu, kad sam se sa ovim malim jednom klackala, krenula sam kao iz zajebancije baš jako da treskam klackalicu (jer smo drugarica i ja obožavale da radimo to kad smo bile male), i u jednom trenutku skontam da je on dečak i da tako mogu da mu sjebem jaja... posle sam ja skontala zašto smo drugarica i ja volele tako da treskamo.. deca, jbg... odoh ja predaleko u mislim, bolje mi da ne razmišljam, odma krene train of thoughts i zaboravim o čemu sam počela da mislim... možda bolje da ipak legnem da spavam.. al prvo ću da ispušim pljugu... jao moram i šminku da skinem, jebala me ona... ne bih se ni šminkala da nisam morala sa drugaricama da izlazim, pa kao ajd da se upristojim... mada ne znam koj moj se šminkam, ko da će neko da me gleda, a i da me gleda zabole me, ja imam mog čoeka... pu jebote, vid kolko sati... jebalo me razmišljanje da me jebalo...
Генерално у Италији има готивних имена и презимена. Артемио Франки. Ђанлука Паљука. Перуци, заборавио сам му име. Увек ми је било занимљиво како неке синтагме и изрази посебно добро звуче. Неподношљива лакоћа постојања. Рамон Санчез Писхуан. Превише времена трошим на праћење фудбала. Превише се трудим да будем духовит, поготово на интернету. Верујем да и остали мушкарци понекад гледају у свој курац у ерекцији и диве му се. Јадне су ми ове мисли, јер цензуришем оне стварно битне. Доста размишљања за вечерас, идем да играм хекс.
- Пд
Кол'ко је безвезе то што неке ствари у животу не постоје шансе теоретске да икада пробам и урадим. Играм баскет васцели дан, али који курац у суштини играм кад никад нећу да искусим како је кад затрпаш 50 поена на нба утакмици, или кад погодиш тројку за злато против Хрвата у последњој секунди. Стално размишљам о томе како би било кул бити професионални играч и завалити голчину са 30 метара у 95. минуту, замишљам себе како трчим ка трибини ка навијачима, дерем се као малоуман, стадион се тресе, освојисмо титулу јеботе. Значи све те ствари никад нећу да искусим у животу, а стварно не капирам шта би једнако или бар приближно кул могло да ми се деси.
Или замишљам колико би до јаја било да имам неку супер моћ, да могу типа да летим, или да зауставим време, или да се телепортујем. Шта потенцијално толико кул може да ми се деси, а да буде приближно узбудљиво као телепортовање из амфитеатра кући, преписивање целог теста и телепортовање назад на колоквијум?
- ПдTowelie_
sta li radi dzerard sad?Е и о овоме исто сам размишљао. Мислим не за Џерарда, него уопште.
Типа: Неко кога знам тренутно јебе или бива јебан.
- S
Metali mi pružaju utehu.
- S
Devet breskvi ide u kilu.
- S
Zašto ne sada?
- S
Стално размишљам о томе колико се људи на свету јебе у тренутку док ја дркам курац. Милиони. Чак се и та бичарка на коју дркам вероватно јебе док дркам замишљајући је. Можда се и сад јебе. И осећам се некако бедно. Али то потраје врло кратко и онда наставим да дркам.

Да ли би ми живот био занимљивији да немам оволко пара, да мање јебем, и да генерално мање пишам по сиротињи? Да ли бих тада схватио суштину живота, или сам заправо постигао суштину живота, а то не схватам јер је живим, а моро бих да будем плебс да бих сконто да сад живим суштину живота?
Свеједно, имам брдо пара и много јебем, ово остало слободно може и да се занемари.

Nešto sam od jutros posuvraćen kao rukav bodi majice pa niti da se obrnem niti da proturim ruku i sve se nešto mislim, kad bi mi živeli na severnom polu ko Eskimi da li bi nam predstava paklene temperature bila zapravo predstava rajske temperature, a kad bi živeli u Africi da li bi nam ta ista predstava bila slika normalnog sveta i onda se mislim, da li mi zapravo živimo u raju, paklu, čistilištu ili Srbiji?
Juče me zabolela glava pa sam sunuo neku roze i neku belu tabletu. Jeble me ženine tablete, ko zna šta sam zgutao...
Obično mislim o slovu *M* takođe i o reči *žetva*.
- U snu nikada ne mogu da izgovorim slovo *M*, tipa zovem kevu da mi donese ljimunadu i hoću da viknem *Mama* al' Đorđe! Kao da zabagujem i onda u snu popizdim, pokušavam da izgovorim *M* i tako sjebem većinu snova. Krene radnja, scenografija postavljena, sve kul i onda *M* bag. Prodbudim se i nastavim da razmišljam zbog čega je to tako.
- Žetva je imenica. A vrašaj? Pa, majka mu stara kako je nastao izraz žetva a kako vršaj, obe su slovnskog porekla, vreti, žeti, žnjanje u onda bag. Tu sa žnjanjem obično toliko zabodem da se zabod često prenese u vertikalno posavljene objekte po ulici. Što uopšte nije uzročnoposledično. Ipak, zašto dok razmišljam o tome ne gledam kuda idem. Kapiram da je misterija tih reči neki ključ božanskog, višnjeg, kapiram da ako to provalim da ću onda moći u raj na neki bekdor. Sve ima neki viši smisao kao i razdvojeno poreklo ta dva sinonima.
