
Tužni skupu,
Skupili smo se danas, na petak trinaesti, da odamo počast sajtu duhovitog sadržaja vukajlija tačka koma. Nakon duže bolesti i povremenog otkazivanja nekih njegovih organa, vreme je da se oprostimo od njega.Učinite to danas i sutra ovde! Možete napisati epitaf ili redovan govor. Kako vam drago. Dakle, pišemo poslednji komemorativni govor. Ima po internetu kako to treba da izgleda. Ali umetnička sloboda uvek je dobrodošla.
Čegi će odabere ono što bude proglašeno najboljim poslednjim pozdravom...

Dragi druže Vukajlijo,
Moram na tvom sajtu da ti nešto objasnim: Radi se o jednom velikom nesporazumu.
Naime, meni je pripala ta čast da moju malenkost predstavljam na ovom sajtu, ali ja tu počast nisam zaslužio. Naprotiv, poslužio sam se nečim, što ne služi na čast ni jednom Vukajlijinom pioniru.
U ovom zadatku na zadatu temu, hteo sam da napišem jednu neistinu. Da slažem da tebe volim više nego svoju taštu. Svako ko me poznaje zna da ja svoju svastiku, pardon taštu, volim više od bilo koga na svetu.
Više od tebe volim i svoju šurnjajku, sve ženine mladje sestre, a da budem pošten, više od tebe volim čak i moju ženu.
Naročito bih hteo da naglasim, da su mi od tebe draži i moji kafanski drugovi i jedna švalerka koju ne bih da imenujem.
Od tebe više volim i Moniku Beluči u ulozi Malene i Nedu Arnerić u ulozi Neveste, one moderatore što brišu postere i onog ludog posteraša što po ceo dan pizdi zbog obrisanog postera.
U stvari, ja volim sve autore defki, posteraše i reakcijaše koji su oko mene, sve one koje ti ne znaš i nemaš pojma koliko su dobri i koliko mi znače.( Iz filma "Vukajlija i ja")
- º
Šta je kućo, je l' vam se ugasio sajt
HA HA HA HA HA

'Vako.
Vukajlijo, uzela si mi dosta vremena. Vremena koje sam mogao da utrošim na raznorazne stvari. Manje bitne i više bitne. Uglavnom, onako bitne. Stigao sam ja sve te stvari da odradim. Nekad brže, nekad sporije. Nekad si mi smetala. Nekad pomagala. Nekad sam bježao do tebe, čisto da se istresem. Nekad da napravim neko malo umjetničko djelo. Ovo drugo mi nikad nije uspjelo. Nisi ti Vuko tog tipa.
Imala si ti finog staža iza sebe kad sam stigao. Napravio prvi nalog. Napravio dupli. Napravio dupli koji je postao glavni. Pisao. Posterisao. Reagovao. Učio od drugih. Učili me drugi. Dobio prvi komentar kako imam svoj stil. Kako me je neko prepoznao. Prva odabrana. Tamo nekad posle nove godine. Treći januar. Bar mi se tako čini. Ili bješe četvrti. Druga odabrana. Treća. Onda pauza. Onda opet pisanje. Stvaranje. Trošenje viška kreativnosti. Ventil.
Sutra puniš desetku. Čuo sam neko proročanstvo. Sutra je kraj. Ističe domen, šta li. Ništa. Fino je bilo. Smjeha najviše. Nekad bijesa. Nekad čiste budalaštine. Svega nečega. Nikad suza. Možda sutra. Jedna. Ako uđem na profil. Ako bude bilo Vuke. O tom potom.Pozdrav Vuko. Bješe dobro. Bud' pozdravljena.
- º
Ko poslednji izađe nek dune u sveću.

Vukajlijo, dosta sam zanimljivih ljudi upoznao preko tebe. Nadam se da ću biti u kontaktu sa njima i kad ti crkneš, amin. Naravno, tu ne računam ljude sa kojima sam bio u kontaktu, a više nisam.
Ko poslednji izađe nek dune u sveću.Večeras imao situaciju: ko poslednji uđe, nek ugasi svetlo. Baš je bilo kul.
ollanik
snimi na vocaroo oprostajni govor uz one jezive zvuke u tvojoj sobiHahahahaha, ma zajebavam se ja brt, kakav crni oproštajni govor? Pa nisam ja jedan od onih likova koji se opraštaju od sajta hehe.
iksDE

Smrti, smrti, crna smrti,
ti si došla po nju, je li?
Ne preseci Boga radi,
našu vezu! - A smrt veli:"Ja razumem strepnju tvoju,
presekla sam vezu mnogu,
vaša j' veza tako jaka,
preseći je ja ne mogu!""Samo ću joj - to mi s može -
drugo ime sada dati,
do sada se ljubav zvala,
od sad će se tuga zvati..."
Остајте овдје! Сунце туђег неба
Неће вас гријат ко што ово грије;
Грки су тамо залогаји хлеба
Гдје свога нема и гдје брата није.Од своје мајке ко ће наћи бољу?!
А мајка ваша замља вам је ова;
Баците поглед по кршу И пољу,
Свуда су гробља ваших прадједова.За ову земљу они бјеху диви,
Узори свијетли што је бранит знаше,
У овој земљи останите и ви,
И за њу дајте врело крви ваше.Кô пуста грана кад јесења крила
Тргну јој лисје и покосе ледом,
Без вас би мајка домовина била;
А мајка плаче за својијем чедом.Не дајте сузи да јој с ока лети,
Врат'те се њојзи у наручја света;
Живите зато да можете мријети
На њеном пољу гдје вас слава срета!Овдје вас свако познаје и воли,
А тамо нико познати вас неће;
Бољи су своји и кршеви голи
Но цвјетна поља куд се туђин креће.Овдје вам свако братски руку стеже —
У туђем свијету за вас пелен цвјета;
За ове крше све вас, све вас веже:
Име и језик, братство, и крв света.Остајте овдје! Сунце туђег неба
Неће вас гријат ко што ово грије, —
Грки су тамо залогаји хљеба
Гдје свога нема и гдје брата није...
ИТЕ ОДАВДЈЕ
И'те одавдје!.. Сунце вашег неба
Неће вас гријати ко друго што грије;
Грки су овдје залогаји хљеба,
Гдје брата убијеш и брат те убије.Од своје мајке нађите бољу,
(А маћеха вам је земља ова);
Баците поглед по кршу и пољу,
Вуку се цријева ваших прадједова.За ову земљу они бјеху робље,
Топовско месо што је бранит знаше,
У овој земљи сада су гробље;
Сад дајте и ви утробе ваше.Ко пуста грана, кад јесења крила
Тргну јој лисје и покосе ледом,
За вас је мајка домовина била
Мајка што слави над мртвим чедом.Ако јој суза са ока слети
Да се вратите у наручја пуста,
Она вас зове да можете мријети
Да вас смрт гута кроз њена уста!Овдје вас нико не зна, не воли,
Мада ни тамо познати вас неће;
Исти су за вас кршеви голи
И цвјетна поља куд се туђин креће.Овдје вам братски брат грло стеже,
Тамо вас ништа добро не чека.
За ове крше мрак душу веже:
Бритва, и грло, и крв од човјека.И'те одавдје!.. Сунце вашег неба
Неће вас гријати ко друго што грије;
Грки су овдје залогаји хљеба,
Гдје брата убијеш и брат те убије.
