
Uvijek pričamo o tome kako niko na Zapadu ne može nas da skonta i naš smisao za humor i tome slično...
Ali koliko mi možemo njih skontat?
S obzirom na to da sam bio aktivan na dosta stranih foruma, četova i sl. skonto sam da bez obzira na znanje jezika i poznavanje osnovne popularne kulture, mi njih ne možemo naročito dobro skontat, prosto postoji mnogo razlika.Te razlike se ne vide toliko kroz filmove, serije, jer u njima je glavna priča... koju nastoje napraviti univerzalnom... da ima prođu svugdje... a kulturološki detalji su od sekundarnog značaja...
A u svakodnevnom životu, baš oni izbijaju u prvi plan...
Evo par nekih stvari koje su za mene bile svojevrstan kulturni šok... iako nisam išao fizički tamo:
- U Americi postoje tačna pravila kako možeš stati u lift, valjda se moraš okrenuti prema vratima ili šta li... sve ostalo se smatra kao da ugrožavaš druge koji su s tobom u liftu...
- U Americi je igra "Dungeons & Dragons" - a huge fucking thing... kod nas to skoro niko ne zna ni šta je, a kamo li koja su pravila...
- U Americi je većina muškaraca obrezana
- Uglavnom bez obzira na državu... svi imaju stav da su norme takve kakve su kod njih normalne, a sve što od toga odstupa im je čudno...E sad mene interesuje, koliko naš čovjek, koji bi htio otići u inostranstvo, koliko se zaista može uklopiti u to društvo, da ne strši... a da opet ne izgubi ni svoj identitet u potpunosti... Koliko sam skonto većina naših koja ode tamo pretežno se druži sa drugim našim ljudima. I to mi je skroz OK ako tako žele...
Ali šta ako neko baš hoće da bude otvoreniji malo, da se uklopi, da nađe prijatelje raznih nacija itd... ? Kakva su vama iskustva u tome? Celt bi ovdje mogao pisati, Che-vu takođe...
Isto važi i za one koji ostaju na milom nam & dragom Balkanu... a koji su preko neta ili kako već upoznali neke strance pa sa njima održavaju i dalje kontakt... Kakva su vam iskustva s tim? Da li se previše razlikujemo od njih i oni od nas, ili to ipak nije toliki problem?

Interesantnan video na temu:
https://www.youtube.com/watch?v=HfZmC-jLTIg
Moglo bi se reći da je naš Jova šta, da je naš Jova :
Tl:drkadžija
https://steamcdn-a.akamaihd.net/steamcommunity/public/images/avatars/56/56612d0243c80efdc1b691b9f9a2ac4eb778077a_full.jpg
Bolje biti tl;drkadžija nego samo drkadžija :D a i 365 riječi nije strašno za kompleksniju temu... samo kažem... ne moraš sve da čitaš ako te ne zanima.
Glavno pitanje u temi je postavljeno u drugoj rečenici:
"Uvijek pričamo o tome kako niko na Zapadu ne može nas da skonta i naš smisao za humor i tome slično...
Ali koliko mi možemo njih skontat? "
koga zanima tema čitaće dalje, gdje ja dajem neko svoje viđenje... koga ne zanima... već mu je tu jasno o čemu se radi, i može ići dalje...
- јп
Različite kulture imaju različite obrasce ponašanja
Živimo u društvu
Nebo je plavo 
ali u kojoj mjeri to sprečava međusobno "kapiranje" i ostvarivanje dubljih kontakata?
Ja sve nešto kontam i da uzmeš jednu istu stvar koja je popularna i tamo i ovamo... ljudi je ne doživljavaju na isti način... recimo Simpsonovi, ili Saut Park... ili neki bend tipa Metalika... vjerujem da izaziva dosta različite asocijacije kod prosječnog američkog i srpskog fana... i da ih na drugačiji način doživljavaju... i sad da krenu taj američki i srpski fan pričati o tom istom bendu ili seriji, moguće da ne bi među njima postojalo potpuno međusobno "kontanje"...
ma jok, prosek mnogo malo ide levo i desno izmedju nas i ostatka evrope. amerika ima kao nesto drugaciju kulturu od nas, al manje nego sto bi mi zeleli da smo drugaciji. slicno kao sto rusi, sto ides dalje od evrope imaju cudniju i drugaciju kulturu nego sto bi mi hteli.
to sto ti pominjes su povrsinske razlike. dublje razlike, koje izazovu debela nerazumevanja ljudi, humora ili statiznam, tek mozes tamo na dalekom istoku da nadjes, ili po africi.tj, ako si srecan ili ljut ili uvredjen ili uljudan, prosecan amerikanac ce da provali to. japanac/indijac nekad nece, u nekim situacijama. isto vazi i za tebe.
ma i to je kurac, uglavnom povrsinski.
nema zamlje na svetu u kojoj ne bi za mesec dva poceo da se ponasas kao lokalac, da te muka natera, ili da nemas drugu opciju.
OK celt, kontam tu stranu priče, al mi objasni onda zašto se naši masovno druže sa našima kad dođu na Zapad, a ne toliko sa lokalnim stanovništvom?
I to nije slučaj samo sa neobrazovanim gastosima, već je dosta česta pojava i kod ljudi koji solidno znaju jezik i imaju neko obrazovanje...I da li je tačno da na naše ljude koji se tamo dosele gledaju kao na cigane, "imigrante"... ili na bilo koji sličan diskriminatorski način?
Koliko je teško našem čovjeku koji dođe tamo da se uklopi u njihove lokalne "raje" tako da kažem, odnosno krugove prijatelja... "ekipe"...?

kad dodjes u neko novo mesto, tesko je naci novi krug prijatelja, pogotovo ako si matoriji. jeste boli kurac nekoga sa porodicom i decom i milion kuraca i obaveza da sad pravi nova prijateljstva sa srbima ili bilo kojim imigrantima.
tako da si osudjen na slicne sebi, bar u pocetku. to ostane posle vremenom.
ko ode na fakultet, njegov krug prijatelja u pocetku su studenti. ko ode na baustelu kod srba, njegov krug prijatelja u pocetku su srbi.
u svakom slucaju, niko nije zapeo bas da se druzi sa starosedelim penzionerima svajcarcima.
Anyway, pošto vidim da se ova tema već pretvara u drugu temu a to je zašto se ljudi u inostranstvu druže sa svojima a ne sa nekim drugim, reći ću svoja dva centa o ovome što je rekao na početku a to je ustvari koliko kulturološke razlike u stvari nisu poznate iz medija. I to je tačno. Jer evo npr. vi imate u Americi sve te njihove izveštačene osmehe i ljubaznost, i to nije samo neka slika koja nam je servirana u filmovima i reklamama već stvarno nešto što je tamo sveprisutno, samo možda ne u obliku u kojem bi neko zamislio, i nije nešto što je samo po sebi artificijelno njima samima već način na koji se ljudi ponašaju. Međutim, primećujem jedan drugi manje vidljiv problem a to je sledeće: pošto je li većina naših ljudi koja ode tamo da živi ali stvarno živi vremenom poprimi taj manirizam, način ponašanja i komunikacije ili štagod u stvari ispadne da u nekim "manje tolerantinim" sredinama tamo ako se više ponašaš kao oni ti si u stvari u lošijem položaju nego ako si manje integrisan, zašto? Zato što sa obzirom na to kako svi tamo misle za sebe da su najpametniji i najbolji, oni će onda uzimati tvoje ponašanje kao defaultno tj. kao ono što se neki stranac po defaultu ponaša u svojoj zemlji iako to očigledno nije tako jer jednostavno nemaju pojma i imaju shvatanje o takvim stvarima na nivou našeg desetogodišnjaka. E sada, fora je u tome što to znači što bi oni rekli "setting the bar much higher" tj. da će onda oni tvoje ponašanje uzimati kao nulu i tražiti manje detalje kao znakove razlikovanja. E sada sa obzirom na njihov način poimanja takvih stvari i mentalitet, ponekad to ispadne sa mnogo gorim posledicama nego da si objektivno loš u tim stvarima kao što je komunikacija, poznavanje jezika i dr. Uzmimo npr one ljude koji su optuženi u Americi zbog posedovanja fotografija na kojoj su njihova deca gola.
- PA
Evo me brate prvi ću ti reći celu istinu: Proveo sam godinu ipo dana u Austriji radio sa Švabama, kosovskim Albancima, Muslimanima iz Bosne i Srbima i najviše sam se družio sa Srbima i Muslimanima iz Bosne pola zato što ne pričam jezik perfekt, a pola zato što ih ima brt i to na pretek pa ne možeš ni u supermarket da uđeš, a da ne sretneš nekog našeg.
S druge strane evo me sad u Engleskoj i ni jednu osobu iz bivše Juge neću naći u rasponu od 200 km kvadratnih. Da sam u Londonu druga bi priča bila vrv ali opet uporedi broj stanovnika tog grada i napravi razmer na količinu Srba u njemu.
Poenta priče je da sve ovo o čemu Jović(ičić?) pita govori o tome koliko prosečni Balkanac zapravo i dalje živi u kutiji po samom načinu na koji upoređuju dijasporu po Švabijama i strance sa dijasporom na zapadnijem zapadu, pa čak i po ostalim stranama sveta. Imam dosta kolega i prijatelja Britanaca, Poljaka, Slovaka, pa čak i Južna Afrika i Nepal i sa svima uspevam da totalno normalan odnos bez obzira na kulturološke razlike i nazovi mentalitet jer kada pričaš s ljudima ti si sa snjima u trenutku, delite sve od govora tela do izgovaranja i slušanja i razmenjujete te informacije da bi stekli prvi utisak jedno o drugom. Onda kasnije po tome možete da stvorite određeni kalup i kada malo bolje uđete u štos kakva je npr kultura Britanaca, a kakva Poljaka vi se automatski povezujete na tu frekvenciju da tako kažem i počinjete da kapirate Britanski humor, pa kapirate zašto dva lika iz Indije koja su totalno ista po izgledu imaju sasvim različit pogled na svet i drugačiju religiju (podseća li vas ovo na nešto?) i na kraju se naviknete na vazduh u toj zemlji i sve teče ko po loju. U svakom slučaju normalno je i pre svega se to i zahteva od vas da vi skapirate s kim imate posla i da prvu procenu gradite na tome, a ne obrnuto kao oni treba Milivoja iz Surčina da skapiraju, a čovek je manjina i u manjini. Dakle ne mogu dati primer koji navodi da se Srbi na zapadu ne slažu sa strancima ili se slažu više sa svojima nego sa strancima - zato što nemam iskustva ni sa jednim Srbinom sa zapada. Imao sam devojku Španjolku, pričali smo Engleski i sasvim ok smo se slagali bez nekih većih problema u kulturološkom smislu, ona od krvi i mesa isto tako i ja - šta ti više treba? 
Jovicicu, nije losa tema. Inace godine iskustva zivota u USA su iza mene za sada.
- U Americi postoje tačna pravila kako možeš stati u lift, valjda se moraš okrenuti prema vratima ili šta li... sve ostalo se smatra kao da ugrožavaš druge koji su s tobom u liftu...Ovo je vise onako opsta kultura i ovde - ne bulji u druge, idi u cosak da das ljudima prostora a ne da ih guzis itd.
- U Americi je igra "Dungeons & Dragons" - a huge fucking thing... kod nas to skoro niko ne zna ni šta je, a kamo li koja su pravila...I ovde su. Underground je to i u USA, ali u zemlji sa 330 miliona mnogo lakse nadjes istomisljenike nego u zemlji sa 7.
E sad mene interesuje, koliko naš čovjek, koji bi htio otići u inostranstvo, koliko se zaista može uklopiti u to društvo, da ne strši... a da opet ne izgubi ni svoj identitet u potpunosti... Koliko sam skonto većina naših koja ode tamo pretežno se druži sa drugim našim ljudima. I to mi je skroz OK ako tako žele...Pa sto ne moze oba? To sto se ti uklopis, postujes domace norme ponasanja i generalno se asimilujes ne znaci da neces kuci da deljes medjeda i pevas Zareta i Gocija prepijan od prepecenice. Stavise, to americki multikulturalizam i podrazumeva. Dok si u kuci, ti si ono sto si poreklom. Kad izadjes, ti si Amerikanac. Da je tako i kod nas bilo, gde bi nama kraja bilo ali mi smo balkanci i radimo to

Upravo mi pade na pamet jedan segment u kome se mi žestoko razlikujemo od, recimo, Amerikanaca, a to su - finansije! Ukratku, kada su finansije u pitanju, moj utisak je da su Amerikanci tata-mate za nas, jer su prosto prinuđeni na to. I bez obzira na to što im je bolji standard, čini mi se da Amerikanci imaju daleko više finansijskih briga i problema od nas. Konkretno, ovo su stvari sa kojim se svaki Amerikanac mora suočiti:
- plaćanje poreza na prihode svake godine, podnošenje izvještaja u isto vrijeme poreskoj. Kod nas se tim bave samo vlasnici firmi i direktori, dok običan čovjek dobija neto platu od koje je već odbijen porez, i ne mora uopšte s tim da se zamara.
- studentski krediti i dugovi. Kod njih je obrazovanje skupo u pičku materinu. Naišao sam na milion tekstova o tome kako njihovi studenti upadaju u dugove do guše, koje otplaćuju ko zna koliko... Kod njih je standard da si zadužen do guše, na tome principu im se održava sistem. Ljudi su prinuđeni da rintaju da bi vratili dugove.
- Štednja za penziju. Kod nas je i to takođe većim dijelom briga države. Kod njih ljudi uglavnom sami aktivno uplaćuju u penzione fondove i čitav život ozbiljno planiraju od čega će živjeti kad prestanu raditi. Kod nas čovjek se osloni na državu, a sve i da hoće ne bi imao šta mnogo da uštedi mimo toga. Bilo to dobro ili ne - kod nas je manja briga.
Sve u svemu lične finansije su kod Amera ekstremno ozbiljna stvar... a kod nas je ono u suštini đir tipa, pare nisu problem, para nema. Ali bukvalno. Manje para imamo, manji nam problem sve to stvara.

ovo za pravljenje poreza sam podeljen izmedju toga dal je dobra ili losa stvar. dobra je sto dobijes izvestaj kako trose tvoje pare, i generalno kad bi populacija imala osecaja koliko poreza placa, tako sto dobije jednom godisnje racun kojim moze da kupi mnogo toga lepog, malo bi vise jebali kevu kad vide vucica kako obecava subvencije i ostale kurce.
sa druge strane, evo bas sad treba da uradim ovaj izvestaj za porez koji su zbog korone odlozili do kraja juna, a sad je kraj juna, jer me mrzelo ranije, a kad dodje to onda si konstantno na pola dal sam da popunis ono cekirajuci "ne, ne, ne, ne, ne" i da ti dodje veci porez ili da platis nekome da te prekorava posle sto ne cuvas racune na foru "pa kako nemas racun od te kupovine iz marta 2019, znas da to mozes da odbijes od poreza, c c c, neodgovorno, neodgovorno?"
