U trenutku traumatične situacije i zatrpavanja u ruševinama sopstvene stvarnosti dok ti faca poprima boju savskog utopljenika, ne postoji adekvatan društveni odgovor ni efikasan self-help guide. Različito reagujemo na bol, ali reakcija na humor je univerzalna i sveprisutna. Kad život lupi enter, gdje ćeš koje pizde materine s viljuškom na Rusiju. All systems down. Reallity check, 1, check 2, go back, go back. Kad se vratiš izgubljen, beskorisno je sve, osim šukanja.

Elem, tangencijalno su te oštricom vijesti presvukli preko ličnosti , popušio si močugu kroz glory hole, ničega nisi svjestan. Imaš osjećaj da ti drobno crijevi zapinje po krvotoku za prašinu ruševina, a u pozadini Ian Curtis se trese uz Prokofjeva . Već si sam sebi napis'o lešni nalaz, pa bi volio da ti neko pomogne s njim, na neki utješan način.E,pa, kurac Radovane. Uzmi peri svoja sranja sam.

- Jesi mi dobar? -Nisam, sve je otišlo u kurac. -De biće bolje, a hoćeš malo cvekle
, blijed si mi nešto? Osim ponude cvekle na ništa više i ne možeš naić'. Idi lezi.