Kada budem srećan istog trena znaću da volim manje
Životna istina. Ovako dok ga poput paščeta odbijaju, dok se ponižava za zalogaj nežnosti, sve to mu je nekako i veće i draže. Obrati mu se ta što ga muči, a on poput nebodera naraste, ne zna na koju bi stranu prije razglasio. Da mu je neka moć, a on bi ustavio svet, da vidi to čudo, tu lepotu, ili bi dobrovoljno umro već sledećeg časa, da slučajno ne pokvari tako savršen trenutak.
A onda jebiga, desi se najgora stvar po čoveka. Da ga neko voli. I tad taj što je volio, odmah voli manje.
Ili ko što reče moj brat od tetke:
...ali od svega što je bilo
najviše me boli
Što more mojih suza
prolivenih zbog tebe
ni na jednoj
karti sveta ne postoji...
+2 -3 = -1
