Kratke pričice operisane od humora, koje nisu bile smiješne ni u paleolitu, kad su nastajale. Najčešće su usmjerene u veličanje predmeta kojeg dotični profesor predaje, a poenta i pouka vica je uvijek to da nema važnije stvari na planeti od (ubaci.ime.predmeta). Učenici čekaju kraj da bi se mogli nasmijati, i u tim trenucima sreće svi postaju šlihtare i smiju se iz petnih žila da bi zadovoljili profesorov ego.