Pubertet patriotizam
Napunio si 11-12 godina i polako sa svojim frljavim znanjem engleskog jezika kreces da istrazujes internet. Posto si prosao pornice, naravno posledicom navale hormona, secas se prica o ratu 90' o kojima ti je pricao neki stariji drugar. Izlazis na youtube i kucas ,,Istina o Srebrenici", ili ,,Operacija Oluja". Gledajuci doticne dokumentarce radjene pocetkom 2000. (a kao da su iz 70 i neke) u tebi se javlja, do tada nepoznat, neopisiv bes. Nastavljas da istrazujes u stilu CIA-e i BIA-e i onda osecas odgovornost da preneses svima znanje. Pricas po odeljenju, vrsis debate ali bi se svaki razgovor na tu temu sa mamom i tatom ili nekim starije njihovim odmahivanjem glave. Pocinjes da mrzis Hrvate, Muslimane, Siptare, Amere, pedere itd itd. Svaki clanak u novinama vezan za datu tematiku iscitavas 20 puta i sa gnusanjem bacas u kantu. Tu se onda postavlja legendarno pitanje- ,,Pa kako nista ne radi da im vrati". Pocinjes da slusas patriotske pesme, pises parole tipa ,, Kosovo je srce Srbije" i ,,Srbija Srbima". Tad moze stvar da se zavrsi na 2 nacina. 1. je da postanes huligance Zvezdino ili Partizanovo i nadjes se sa istomisljenicima koji ce zarad spasa Kosova misliti da treba polupati pola grada i gadjati zgrade ambasada. Naravno nijedan rucak ne moze da prodje bez ,,Ko da mi uzme iz moje duse Kosovo" 2. je da jednostavno osetis neki tupi bol u kurcu za sve te gluposti i okrenes se svom zivotu i nekom zacrtanom cilju. Boli te uvo sto nas zovu najvecim negativcima na svetu, i pocinjes da navijas da Drago ubije Rokija od batina. Jer ionako znas da niko od tih istih Amera i Engleza nema pojma sta je Srbija, a kamoli na kom je kontinentu.
