Pušenje u školskom WC-u
U startu da naglasim, pušenje cigareta, čađevina. Jedna od mnogih stvari koju iskuse srednjoškolci. Opasnost postoji, ako iznebuha u WC-u, u maniru padobranca, ulete direktor, pedagog, profesori... Ali iznerviranost profesorima, lošom ocjenom, generalna nadrkanost, za tili čas nestaju u oblaku dima. Najgore je kad se skupi puno raje, pa se odjednom neka magla na'vata u WC-u. Ako se ide u mješoviti školski centar, tu se da upoznati malih milion likova, od budućih kuvara, konobara, ekonomaca do gimnazijalaca. Pali se po jedna cigara na dvojicu-trojicu, i onda kruži, takozvana partizanka. Ispričate se, dogovorite se gdje na kavu poslije škole, koliko časova se ima, kuda na odmoru, ide li se u kafić ili nešto glocnuti. Iz WC-a, ni kriv ni dužan, se izlazi sa smradom pepeljare, makar unutra navratili da obavite nuždu. Profesori ko profesori, prave se ludi, ko da oni to nisu i sami radili. Pedagog i direktor su već malo teža kategorija, ali i sa njima se da izaći na kraj.
P.S: Drina je ko stvorena za ovakve pauze, gori k'o luda, a dobra i jaka, taman da te popravi do sledećeg okupljanja.
-Ajmo moci, palite sprave.
-De mi dim samo, neću paliti, nemam vremena, trebam ponoviti, sad odgovaram.
(Upadanje još par likova)
-Dećki, imal' kakvog duvana za zapaliti?
-Na, crljeni Winston. Partizanka, valja štediti.
-Ma more, samo da sebi dođem, nisam zapalio od odmora.
