Radne akcije
Nakon drugog svetskog rata, Jugoslavija je bila osiromašena, gladna i porušena više nego Francuska i Velika Britanija. Pošto je kompletna industrija bila ili u zastoju ili potpuno uništena, najbrži način da se zemlja digne na noge i izgradi bile su radne akcije. Ovo je imalo višestruke koristi - ljudi su se upoznavali i družili, narodi se ujedinili, obilazile se druge zemlje, infrastruktura se rapidno obnavljala a neki budući supružnici su se na radnoj akciji i upoznali. Pošto nam zemlja ni danas nije sredjena, a imamo toliko "tebra jak sam strašno" patriota i nacionalista, valjalo bi razmotriti ponovno uvodjenje ovakvog vida rada.
Ljudi bi se opet družili, a ko zna, možda bi ovi opasni šiljokurani i upoznali nekog normalnog dok bi kanalisali svoje mišiće i komplekse u društveno - korisni rad.
Komentari

Pogreših sa linkovima, nema veze...
Verujem da je onda moglo jer je takva bila svest : iskoristila se euforija (posleratna), malo se manipulisalo (ili mnogo) i ta mladež je tako bila i na raspustu okupljena i mogla se držati na oku (i pri tome ukalupljivati).Verujem da sada ne može. Kolektivne svesti nema. Pojedini delovi "tog kolektivnog" su, zapravo, tečnosti koje se ne mešaju.
