
Nije svuda bilo baš tako, mnogo češće su stari sami odlazili od kuće da umru. U mom kraju je lapot bilo ako mogu da kažem "malo civilitovaniji" (ja sam iz Valjeva a porodica mi je poreklom iz Gacka u Hercegovini). Kad otac ostari i onemoća sin bi za njega umesio jednu veliku pogaču, odveo bi ga u šumu i zajedno bi se pomolili. Posle toga sin stavlja pogaču ocu na glavu i kaže "Ne ubijam te ja nego ovaj hleb ovde." i udari jednom ušicama od sekire po pogači.
Jeste to tužno i strašno ali treba shvatiti kako su ljudi tada bedno živeli, šta da rade neki mučenici koji su živeli na planini u nekoj zabiti posle sušnog leta i jake zime?
