Krajina
Krajina Je deo Bosne i Hrvatske ali u ovom slucaju definisacu ,,hrvatsku,,Krajinu.Ona se sastoji od Like, Banije I Korduna.KRAJINA JE ZAKON TO NEK SVAKO ZNA ZA NJU ZIVOT BIH DAO TO NEK SVAKO ZNA JA KRAJINU VOLIM NAJVISE POSLE SRBIJE ISKRENO I JA SAM NACIONALISTA.
Vojvodina
Autonomna pokrajina na severu Srbije s najvećim prosekom samoubistava u Evropi. Sastoji se od Srema, Banata i Bačke. Geografski, deo je Panonske nizije i skoro je potpuno ravna, sa izuzetkom Fruške gore i Vršačkih bregova. Jedina preostala multietnička sredina u Evropi sa najizraženijim ekstremistima svih vrsta. Najjače utočište izgubljenih i debilnih srpskih skinhedsa s jedne i takođe izgubljenih ultraautonomaša s druge strane.
Glavni grad Vojvodine je Novi Sad i svaki Novosađanin koji drži do sebe mrzi Beograd, a da u Beogradu gotovo niko to ni ne zna. Beograđani vole Novi Sad jer je mali i prijatan za šetnju. Osim toga, u njemu se održava Exit. U Vojvodini su svi "dođoši", samo što su neki došli ranije a neki kasnije. Različite generacije dođoša se međusobno mrze, a najomraženiji su najnovodošliji i Crnogorci kao takvi.
Najbogatiji Vojvođanin je političar Nenad Čanak koji se zalaže za otcepljenje Vojvodine od Srbije i bori se za hrvatske nacionalne interese iako je poreklom Srbin. U Vojvodini je ogromna većina stanovništva sasvim normalna, ali su medijski toliko skrajnuti da se to ne može primetiti ako ne posetite Vojvodinu.
Vojvodina
Ravnica kroz koju kad se vozite autobusom ne želite da vas potera na veliku nuždu.
Autobus pun ko brod. Nisam stigao pre nego li je krenuo autobus da odem u WC.Molim vozača da mi stane bilo gde i da nastavi put bez mene. Staje, nigde drvceta božijeg, sinula ravnica Vojvođanska dokle god ti pogled seže. Srećom od papira imam neki red vožnje, poslužiće.
Trčim u njivu ispred sebe kao da trčim po rajskoj livadi. Skidam pantalone, uh...olakšavam se, sredim se. Lagano zakopčavam pantalone i okrećem se prema putu. Jedina pomisao u glavi "idem da stopiram", i tada ugledam onaj isti autobus stoji i čeka na mene...
Lovacke price
Postoje i ribolovacke kao podvrsta.
Bio jedan pecaros koji je lagao o svojim ulovima. Kada ga pitaju kolika je riba koju je upecao on rasiri ruke koliko moze i kaze:"ovolika, majke mi". Jednog dana ga uhapse jer je pecao dinamitom i pitaju ga da im pokaze, onako sa lisicama, kolika mu je bila riba. On razmisli pa kaze, sireci sake onako u lisicama:"ovoliko joj je bilo oko, majke mi."
Teorija velikog prasca
Objašnjava teoriju da, bez obzira na to koliko veliko prase bilo, svatovi/ortaci nikako ne mogu doći do stanja potpunog zasićenja, odnosno ne mogu postići stabilnu alkoholisanu konfiguraciju. Tada se mora ispoštovati Lavogardov-Lavoazijeov zakon stalnih masenih odnosa, te u ovom slučaju kompenzovati sa još prasetine, eventualno jagnjetine, ako je dostupna.
Mićkov burek
Postoje ljudi koji žive u zabludi da je burek pekarski proizvod kao i svaki drugi i da je nebitno u kojoj se pekari kupuje a postoje i oni koji znaju da postoji burek, burek i Burek. Oni malo prosvećeniji misle da se onaj sa velikim početnim slovom se pravi u pekari Mićko preko puta neke gimnazije stare 130 godina a oni koji su probali Mićkov burek kažu da pekara nije preko puta gimnazije nego je gimnazija preko puta pekare, osim toga veruju da se pekara ne nalazi u Nišu nego se Niš nalazi svuda oko pekare.
Opšte je poznato da burek iz ove pekare ima neke čudotvorne osobine ako se jede u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim časovima, zavisi koliko zaglaviš u gradu, dejstvo se opisuje kao kombinacija spanaća iz crtaća Popaj, Asteriksovog čarobnog napitka, pečurke iz Super Maria i za sada medicini nepoznatog sredstva za razbistrivanje misli i potpunu restauraciju mozga i jetre. Tu i tamo neko pomene da Mićkov burek diže iz mrtvih, leči sidu i delimično krpi rupe na duši izazvane mešanjem vinjaka i pesama Tome Zdravkovića ali to još uvek nije potvrđeno.
U Niš dolazi stranac, Norvežanin, Grk ili već tako neki što ne zna ni srpski ni engleski i kreće da se gubi po gradu...
Stranac: Ekskjuz mi, ar ju from Niš?
Nišlija: Jes.
Stranac: Ken ju tel mi ver iz d most important plejs for turists?
Nišlija: Ju vont hotel?
Stranac: Not hotel, aj em luking for D Plejs, i forgot nejm, it iz d grejtest vonder in Siberia
Nišlija: Mama ti iz Sibirije... Du ju vont tu si d fortres?
Stranac: Not d fortres...
Nišlija: Du ju vont tu si Čegar monument, Ćele kula monument, Bubanj mo...?
Stranac ga prekida: No monuments, aj em lukung for D Holi Plejs, aj hev it vritn but aj kent fajnd it
Nišlija već nervozan kaže "kam na ovam" i vodi ga do turističke mape grada: Šov mi d pikčr end aj tel ju ver tu go!
Stranac konačno vadi neki zgužvan papir i kaže: It iz not on map, hau ju rid dis "Mitskov burek"?
Vulevukušeavekmua
Najpoznatija rečenica na francuskom jeziku koju i zakleti neljupci te zemlje poznaju i sanjaju da je izgovore u trenutku kada sretnu kvalitetnu Orleanku spremnu za snošaj. Da li su "vulevu" jedan reč koja prvo opsuje majku pa onda "kuše" poziva na heftanje, a "avekmua" iznosi atribute i veličinu - niko ne zna a nije ni bitno. Čuli su je, zapamtili, usvojili i stavili u keš memoriju, spremnu za opaljivanje u pravom momentu. Jedina prepreka je ona reklama za paštetu, mater joj jeb'o, koja umesto kuše ubacuje "pate". Da l' ćeš je u trenutku žara kada se krv sjuri ka južnom polu, a hormoni navale da ziguju mozak pozvati na parče 'leba i svinjskih iznutrica ili na brzi seks, ne zna se tačno, mada koliko sreće čovek obično ima u tim trenucima, nije teško naslutiti ishod situacije.
Priznavanje autoriteta
Priznavanje autoriteta je kad ti neko jebe mater na glas, a ti njemu u sebi.
Večiti golman
U vrtiću, kada su se deca igrala šumskog carstva, on je dobijao ulogu drveta. Kada je počeo da igra fudbal u ulici, uvek su ga stavljali na gol. U odeljenju je svake godine biran za ekonoma. Tokom prvih izlazaka, redovno je morao da leže na minu. Na ekskurziji, dok su drugi obrtali radodajke, on je poslat da traži makedonsko belo vino usred Atine. Kolege sa faksa su ga zvale samo zbog skripte iz Metodologije. Na poslu jedini nije imao kancelariju, nego je sedeo na mestu koleginice Vanje koja je na trudničkom. Žena ga je, posle dva meseca braka, poslala da spava na kanabetu. Sin mu se obraća samo kada mu treba neka crvena, a savete oko brijanja i curica traži od ujka Zokija. U kafani ga konstatuju samo ako vikne turu za sve. Na tridesetoj godišnjici mature ga se prisećaju samo zbog klempavih ušiju. Vršnjaci penzioneri mu jedva dozvoljavaju da bude ciciker na Kalemegdanu. Nikada se nije pobunio. Večito je ostao golman.
