Dodela fakultetskih diploma u Srbiji
Po zavrsenom skolovanju, proces koji traje od 6 meseci do godine dana. Duzina procesa je uslovljena sledecim faktorima: kadar drvoseca se salje na privremeni rad u Sibir, koji ima zadatak da isece smreke povrsine 10 hektara koje potom istesterisu rucnim testerama, onda ih vuku konjskom zapregom do obliznje fabrike papira gde kuvaju drvo kako bi se izdvojila cista celuloza. Tim postupkom dobijena sirovina se cedi, pa se susi a onda se beli. Na ovaj nacin dobijen papir se rucno sece u A4 format, pa se salje kod kaligrafa koji perom divlje patke umocenim u specijalnu vodootpornu tintu ispisuje diplome.
S kog Brda?
Dopunsko pitanje nakon kojeg svaki stanovnik jedinog pravog i jedinog međunarodno priznatog Brda, Banovog Brda, poželi da polomi kosti sagovorniku koji mu je postavio spomenuto podpitanje, pritom ređajući u mislima brzinom svetlosti sve živo i mrtvo u familji dotičnog. A kao šlag na torti, sagovornik je obično iz neke žešće vukojebine, i kako to on pita mene "S kog Brda?"?!?!
Sa druge strane, žitelji ostalih beogradskih brda (Petlovo, Julino, Labudovo, Kanarevo, Glumčevo, Lekino...) začudo apsolutno priznaju inferiornost njihovih brda u odnosu na Banovo. Za jedan broj brda Banovo Brdo predstavlja centar sveta, jer gde god da izlaze i sa kim god da se nalaze, Brdo je za njih obavezno odredište. Dušu dalo ako ste sa Brda, jer posle kasnih izlazaka i napijanja (u trenucima kada vam se razum toliko pomuti da i vi sami zaboravite koje je brdo u stvari Brdo) privilegija što ste sa Brda vas jedino može odvesti u mekanu posteljinu pre nego što su oni sa ostalih brda ušli u autobus ili taksi.
U kantini fakulteta, sediš sa ortakom iz srednje škole koji je na drugom smeru, prilazi neka devojka koju on zna iz svoje grupe. Upoznajete se, ide priča (pri tome ne možeš po govoru da zaključiš odakle je) i u jednom trenutku:
Devojka: A odakle si ti?
Ti(ponosno): Ja s Brda, ti?
Devojka: S kog Brda?
Ti(u sebi): Uuuuuu, šta ti meni s kog Brda. Ovo ti nije trebalo, taman si mi izgledala kao dobra devojka!!!
Ti(na glas, pritom krajnjim naporom pokušavaš da ti se što manje vidi Žila ludara): Ooovaj sa Banovog.
Devojka: Aaa pa tako reci, otkud da znam sa kog brda, ima ih vala ovde u Beogradu kolko 'oćeš.
Ti(sa izveštačenim smeškom na licu uspeš da izgovoriš): A jest', u pravu si.
Devojka(kao zamšljeno): A ček ček, to ono tamo pored sajma, pa od Ade gore uzbrdo?
Ti(počinju da ti poskakuju prsti kao da sviraš dugmetaru ali se nekako ipak obuzdavaš): Uuu pa vidi ti sve znaš!
Devojka(sad ona ponosno, samo ne znam zbog čega): A pa da, išla sam na Adu dosta puta od kako sam ovde. Mislim ne na džoging, futing, golf i to, nego znaš ono Tajm Aut, Seks i grad, Piplz, Šuma, Mani Peni...
Ti: Ma da. Nego, šta reče odakle si ti?
Devojka: Iz Predejana, to ti je kod Leskovca, Jablanički okrug.
Ti(hoćeš da eksplodiraš, u sebi): Mamu ti je'em, ja znam gde je to tvoje selo a ti ne znaš koje brdo je Brdo!
Ti( na glas): Aa kako ne znam, tamo smo se oždrali od ćevapa ko nikad kad smo išli na ekskurziju, (okrećeš se ortaku) jel se sećaš?
...
Dogovaraš se sa ortacima oko izlaska, i ne znam zašto ali uvek moraju da te pitaju je'beno pitanje "Gde se nađemo?".
Petao: E ne mogu pre pola jedanaest nikako da stignem, imam trening.
Ti(Brdo): Ma okej, mi se nađemo ranije da drmnemo koju i da se malo zagrejemo a ti kad dođeš onda krećemo.
Petao: Aj, a gde se nađemo?
Brdo: Jel me zajebavaš, da nećemo u Barajevu, aaa?
Petao: Ahaha, okej.
Labud: E a 'de ćemo mi?
Jula: Stvarno, gde bi mi mogli da se nađemo?
Brdo:Na Brdu kod je'enog Siti Hola!!! Kao i uvek!
...
Ja tebe gledam kao druga
Najcesca recenica koju decko cuje kada shvati da ne moze bez devojke sa kojom provodi 25 sati dnevno 8 dana u nedelji i kada joj kaze sta oseca. Ta recenica najcesce dovodi do spontanog gubitka 3 557 837 nervnih vlakana. Najvaznije od svega je sto je pre ovoga sve ukazivalo na to da bi njihova veza trajala dozivotno, da bi sve bilo divno, ali ta recenica srusi sve. Najcesce je cela prica propracena raznoraznim signalima i flertovima od strane zenske osobe koja ustvari i navede na to da decko sve prizna, kao na sudu.
Nikola:"Ivana, znas, ja tebi moram nesto da priznam."
Ivana:"Sta to zivote?"
Nikola:"Ja sam zaljubljen u tebe. Sve bih dao da te poljubim, da budemo zajedno!"
Ivana:"Ajooooj, ali ja tebe gledam kao druga, znas. Nikad ti nisam davala povoda, ne znam kako to odjednom?"
Nikola(u sebi):"AAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!! ksg@$#@%!^&%*" (Sledi spontano izumiranje nervnih celija)
Normalna devojka
Ideal svakog muškarca. Devojka o kojoj sanjaju, ona koja bi bila uz njih u dobru i u zlu. Ona kojoj se poveravaju, ona koja brine o njima i koja ih voli bezuslovno. Ona koja se ne šminka previše, oblači se pristojno, lepo je vaspitana, dobro kuva i ume da sluša i savetuje. Medjutim, kada je pronadju, dodeljuju joj titulu najbolje drugarice.
- Deki, znam da si smoren, ali digni glavu gore, znaš da uvek možeš da računaš na mene. Ako ti bude trebao razgovor, znaš da uvek možeš da me zoveš pa makar bilo 3 ujutru. Adje, dodji kod mene sutra, praviću ti palačinke.
- E, car si. U jbt, izvali onu plavušu, kakva pi*ka. Kakave sise, jaaaaaao, oženio bih je!
Post-ispitni doživljaj
Trenutak kada posle ispita dođeš kući, skupiš hrpu papira, lepljivih listića, skripti, izrezanih otpadaka od puškica, par markera i ukloniš sve iz vidnog polja, a na računaru pogasiš sve tabove sa forumima, otvorene prozore sa prošlogodišnjim rokovima, ukradenim pitanjima i evo-vidi-kako-sam-ja-to-uradio slika.
Možeš čak i da osetiš kako serotonin juri kroz krv.
