Јова
Јова·pre 15 godina

Sportsko navijanje

Невероватна количина енергије и живаца (а ако одеш на утакмицу, онда и пара) утрошених на ствари на које суштински не можемо утицати, а и да можемо, не бисмо од тога имали никакве користи (осим ако смо се кладили). Тотално узалудан посао.

+2

Komentari

  • Chavez

    Htedoh minus, ali sam lupio plus slucajno.

    Totalno netacno.

    Uzaludno je fenseru objasnjavati sta je muzika.

    A ovo nije uzaludno, makar ti preko tv-a navijao.
    Neces ti nista promeniti, ali jednostavno je to jedan vid zabave i rekreacije i opustanja (ponekad besa ako gubi tvoj tim). Nije to uzaludno, jer moze da ti donese neke jako lepe trenutke ako to radis sa drustvom pa se desi da sve zavrsi onako kako si hteo, i onda je sve fraj.
    -, dakle.

  • N

    kakve koristi imaš od blejanja na vukajliji, sa ortacima, ispijanja piva....?
    -

  • S

    slazem se sa Ugom xD
    i ti si napisao definiciju na vuki,jel imas nesto od toga?
    nemas,a napisao si iz razloga jer si to hteo da podelos sa nama,i da se zabavis.ista stvar je i sa tekmom,ides tamo da uzivas...dobro,ne bas bukvalno,ali ides da se zabavis,izadjes iz kuce malo,vidis nekog..

  • DoriftoPuro

    apsolutno netačno, navijanje je samo jedan od elemenata za oraspoloživanje, nema lepše stvari kad čuješ da cela tribina peva, prosto se naježiš, tako da...BIG -

  • Урош

    Ко не капира њему је узалудно, ко капира, он једва чека!
    Неоцењено.

  • Јова

    Ovo je dosta diskutabilna tema, i u jednu ruku, Chavez, ti si potpuno u pravu, a i ja sam svjestan te pozitivne strane navijanja. Bez obzira na tu pozitivnu stranu, mislim da je moja definicija na kraju krajeva ipak tačna. Takođe mislim da negativna strana navijanja preovladava - i sad, a i kroz čitavu istoriju je tako bilo, počevši od Starog Rima.

    Dakle - sjeti se borbi gladijatora. Tu se odluičivalo o nečijem životu (i oslobođenju iz ropstva) ili smrti (ili eventualno povratku u ropstvo ako se publika smiluje pa traži da se poraženi poštedi), a za narod je to sve bila samo zabava. Da li je neko zaslužio da živi zavisilo je samo od njegove sportske (tj. borilačke) vještine, a ne od karaktera i još sijaset drugih ljudskih kvaliteta.

    Istovremeno, za vlast, to je bio odličan način da zabavi narod i da usmjeri njegovu energiju na zabavu, a ta ista energija se mogla koristiti na mnoge druge konstruktivnije (a i za samu vlast opasnije stvari). Navijanje je i fizičko i psihičko pražnjenje. Tako ispražnjen čovjek lakše prihvata surovu realnost pokvarenih političara, mafije, mita, korupcije, nevladinih organizacija, i mnogih životnih nepravdi. Sa viškom energije, možda bi se više posvetio rješavanju nekih od tih problema, ili barem pokušaju (pa taman da je i uzaludan) ispravljanja nekih krivih Drina.

    Isto tako, ta energija bi se mogla iskoristiti i u destruktivne svrhe, što govori o mračnijim stranama ljudske prirode - tj. ispada da ljudi nisu u stanju da kanališu višak energije u nešto korisno, pa onda izgleda da nema sporta, možda bi bilo više pljački, vandalizma, tuča, kriminala i još koječega. Tu ispada da je uticaj navijanja pozitivan, ali najidealnije bi bilo kad bi se ta energija mogla pozitivno kanalisati na neki drugi, malo manje uzaludan način.

    I na kraju dolazimo do ključnog dijela.
    Zašto je navijanje krajnje uzaludno?
    Ne samo zato što ne možeš uticati na rezultat (uprkos tome što se priča o publici kao 12. igraču), već i zato što ono što sam klub predstavlja u 99% slučajeva je totalno bezvrijedno.

    Klubu je stalo samo do para i profita. Uprava, igrači, treneri i ostatak kluba se konstantno mijenja. Uz to je sve pod kontrolom mafije i vrlo često se štele utakmice ili se rade razni dilovi sa kladionicama.
    Igrač koji je do juče igrao za Partizan, neće imati nikakav problem da pređe u Zvezdu (govorim hipotetički). Sve u svemu, klub kao institucija vrlo je labav, a svak u njemu gleda samo sebe, tj. svoj interes. Kao neka stvarna homogena institucija, sa tradicijom, duhom, dušom, zajedničkim vrijednostima i sl. klub jednostavno ne postoji - osim u glavama (da ne kažem u mašti) njegovih navijača i poklonika.
    Eto dakle, zbog te suštinske nerealnosti samog postojanja kluba, publika čak i kad doprinese svojom podrškom rezultatu domaćeg kluba, nije učinila pretjerano vrijednu stvar.

    I na kraju tu je nasilje na utakmicama. Trebalo bi debelo da se analizira navijanje (naročito u fudbalu) da bi se došlo do odgovora da li ono kad se svedu računi dovodi do smanjenja nasilja (kroz pražnjenje negativne energije) ili do povećanja nasilja (kroz stalne tuče navijača, što međusobno, što sa policijom, kao i huliganstvo i vandalizam). Bojim se da je ovo drugo.

    A tek govor mržnje. I ovi ratovi 90-ih su se itekako odrazili na sportske terene, a neki od prvih izliva nacionalizma su upravo odatle i potekli.

    Sve u svemu, nemam previše pozitivan stav o navijanju.

    Osim možda kad igra reprezentacija, jer se tu ipak predstavlja tvoja država u svijetu, mada i u tom slučaju, ko da je nekoga briga što smo mi dobri u nekom sportu. Dobili smo Amere u košarci u po Indijanapolisa, ali to nije mnogo promijenilo naš imidž u svijetu. A 1995. smo bili prvaci Evrope u košerci, što naravno nije dovelo ni do ukidanja sankcija, a kamoli šta drugo.

  • JAK_KAO_KOHo

    Evo jedno pitanje za tebe: "Vukajlija", kao sajt, valjda predstavlja rečnik slenga.

    Kako bi ti konkretno tvoju definiciju sportskog navijanja iskoristio u rečenici, kao sleng?