Srpska narodna poezija
Misli se na poeziju stvarno nastalu u narodu, a ne onu koju je Vuk Karadžić slušao od pijanih budala u kafanama i zapisivao je takođe pod dejstvom alkohola, zaključujući po nebuloznim tekstovima.
Prava srpska narodna poezija je umetnost ljudi sa ovih prostora da u trenutku smišljaju rime na prethodno izgovorene rečenice njihovih sagovornika na koje se opet nadovezuju nove rime tako čineći sjajnu nisku narodnih umotvorina.
A: Koliko je sati?
B: Osam.
A: Ha, na kurcu te nosam.
B: Bolje ti nego neko sa kurcem.
A: Al' ti je štos, prdnem ti pod nos.
B: Sve u stihu, sve u prozi, sedi na moj pa se vozi.
A: Ala si govordžija, na mom kurcu motordžija.
B: Dobro je, baba, što toliko potenciraš to nosanje kad i nemaš kurac? Što si ti još budna kad je proš'o dnevnik?
A: Kol'ko je sati, sinko?
B: Osam i pet minuta.
A: Kol'ko minuta, ne čuje baba?
B: Pet!
A: Jebo te ceo svet. :kez:
itd.
