Osobno rješenje za kolektivne probleme. Oblik je prisilnog optimizma jer u sebi nosi krivnju. Nemaš se pravo žaliti jer tamo negdje je nekome gore nego tebi. “Nemoj biti negativan”; “Samo radi na sebi”; “Sve je u tvojoj glavi”.

Društvena nepravda se psihologizira iz javne u privatnu sferu prebacujući krivnju na osobnu razinu.
"Šuti, uvijek može biti gore”; "Bitno je da si zdrav”; "Sve je stvar stava”; “Privlačiš ono što misliš”.

Time se uskraćuje pravo na bijes, odnosno preciznije indignaciju - opravdanu ljutnju, razočaranje, osjećaj besmisla i slično. Vladajući su nedirnuti i prosvjedi postaju nepotrebni.