dan mladosti
25. maj u bivsoj SFRJ poznatiji kao - Dan mladosti. Navodno, Titov rođendan. Tradicionalno je obeležavan velikim sletom na stadionu JNA uz prigodno predavanje štafete mladosti, predsedniku SFRJ, drugu Josipu Brozu Titu.
Je l' idete negde večeras ?
Pa, idemo na JNA, na slet!
Uh, ja zaboravio, moram da gledam prenos!
Dan Mladosti
U jedna davna bezbrižna,humana i totalno antikapitalistička vremena živio je jedan Maršal. E taj Maršal je bio predsjednik jedne zemlje koja je po mnogim svjetskim glavama bila jedna od prirodno najljepših na svijetu. I taj Maršal je slavio rođendan. Javno. Cijela se zemlja veselila tom rođendanu. Neki po partijskoj dužnosti a neki iskreno.Oni koji se nisu veselili nisu smjeli javno izražavati svoje neveselje. Simbol njegovog rođenja je bila Štafeta mladosti koja mu je svečano uručivana 25.05 uvečer na Stadionu JNA u Beogradu.Tu su se skupljali najpametniji pionirčići zemlje (mali štreberi koji su "marljivo učili,istinu govorili,starije slušali i cijenili rad"!).
Također tu su bili i kršni omladinci i prelijepe omladinke koje je Maršal sa uživanjem hvalio a koji su izvodili plesne tačke.Stadion je uvijek bio pun do posljednjeg mjesta pljeskalo se Maršalu i omladincima i omladinkama na predstavi i malim pionirima-štreberima na recitacijama.Štafeta je obilazila najveće gradove (Ljubljana,Maribor,Zagreb,Split,Sarajevo,B.Luka,Titograd,Nikšić,Kragujevac,Novi Sad,Niš,Skoplje,Bitolj) i trijumfalno dolazila u Beograd.Vrhunac večeeri je bio kada mlada,jedra,zgodna omladinka (ili superpametna,nadarena pionirka) neki metalostrugar,rudar,bravar,vulkanizrer,pekar ili sl.se popnu trčeći stepenicama do lože,predaju Maršalu štafetu,poljube ga dva puta u obraz uz neizbježno:
"Druže Tito,predajem ti ovu Štafetu mladosti u ime svih pionira,omladinaca i naroda i narodnosti ove zemlje"...
Sve je svakako direktno prenošeno na državnoj televiziji.
Nema više Štafete mladosti,ni Maršala nema već odavno.Ostao je samo sjaj u očima na nekadašnju nezavisnost..
Dan Mladosti
Nekada simbol jedinstva naroda na prostorima bivše SFRJ, danas kao i većina drugih tvorevina socijalizma, samo povod za nostalgični vapaj ljudi tog vremena, kao i sadašnjih, mlađih, pro-komunistički nastrojenih naraštaja, koji je, kao i svi ostali simboli, izgoreo u plamenu ratova koji su nas zahvatili.
Nekada su se deca ovako zaklinjala:
Danas, kada postajem pionir dajem časnu pionirsku reč:
da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug,
da ću voleti našu samoupravnu domovinu SFRJ,
da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito,
da ću ceniti sve ljude sveta koji žele slobodu i mir.
Danas, mladež može samo ovako nešto da peva toj nekadašnjoj deci:
Da li se sećate zakletve položne,
da li se sećate reči date,
da li se sećate kad ste je zgazili,
ili ste i to zaboravili?