Seljak koji je digao kredit.
Марко
ono sranje za kačenje odeće
Pogrdan naziv za čoveka iz Prijepolja, koriste ga stanovnici susednih mesta.
Mi imamo FAP, gušalju, šta ti imaš majku ti jebem gušaljsku?!
Stari izraz, nastao u doba otomanske okupacije Balkanskog poluostrva, kada je upravo kolac bio glavni rekvizit za kažnjavanje najtežih prekršaja, tipa razdevičenje subašine ćerke jedinice ili nošenje dresa reprezentacije sa ocilima.
Za one koji su istoriju zaboravili ili je nikad nisu ni znali, tj. učili je od pijanih gostiju na slavi dok se svađaju oko porekla Večitih rivala i njihovom vezom sa ustaškim i masonskim pokretima, važno je napomenuti da se u ovoj frazi ne misli na pripadnika vlaške nacionalne manjine, poznatom po jakim skilovima u domenu vudu magije i čitavom albumu za sličice "Životinjsko carstvo" ovekovečenom u obliku gipsanih figura i smeštenom na ogradu od kovanog gvožđa oko višespratnice u Negotinskoj Krajini. Vlah je stari turski naziv za Srbina, pravoslavca. Dakle, pogrdan za svu sirotinju raju jer Vlah u originalu znači čoban ili šta već. Ovaj naziv se održao u nekim srbskim zemljama pod okupacijom, npr. u BIH i Sandžaku. Jebiga.
Zašto Vlah psuje sa koca? Majku mu, i ti bi nekako gledao da isprovociraš obrezanog da ti skrati muke jer ti se nalazi jebeni komad drveta prečnika deset santima u čmaru! Zamisli onaj bol kad pojedeš pola teglice feferona bezleba i sereš žilete narednih par dana, pa ga pomnoži sa 10¹². Dakle, treba biti izuzetno kreativan i maštovit kako bi lični kočijaš Velje Ilića pod dejstvom zozovače pored tebe izgledao kao šezdesetdvogodišnji Žan Pjer Konstantinović, profesor čembala i strastveni kolekcionar haiku poezije dok u "Kvadraturi kruga" najfinijim buržujskim rečnikom objašnjava kako nema leba u crevu, a da je čembalo prodao romskim skupljačima sekundarnih sirovina. Znači, ono najgrđe.
1572. godina, konjokradica kome ne manjka prepucijuma na spolovilu troši poslednje atome (valjda vate) snage na arlaukanje i zapomaganje, moli Boga da odnekud doleti zalutali kuršum i spasi ga muka. Ali, avaj! Kuršuma nema te će pokušati da izvređa turcima majku u pičku i poskida sa neba sve muslimanske svece iz muslimanskog crkvenog kalendara kako bi mu neki Halil ili Almedin okončao život sabljom dimiskijom. Ili nožem od hirurškog nerđajućeg čelika iz TV Šopa, ne pravi pitanje.
Vlah: Alija, tvoja bula mi je pušila gowno!
Turčin: A meni tvoja stara kurac, ahahahaha! Dženane, skloni mu suncobran da malo dobije boju, sav mi je anemičan. I odvrni Kemala da ne slušam kako se dere.
Sintagma koja se odnosi na dvanaest do četrnaest ziljavih osećajnih pički koje su u stanju da puste suzu na običan internet članak gde mogu pogledati kucu ili macu kako su se upiskile, Noleta kako vadi usrane gaće iz dupeta ili random životinju kako plače jer će biti pretvorena u paštetu u roku od pola sata. Obično jebeno preuveličavanje, jer nije realno da neki tamo Bugarin izdvoji vremena i batali tovarenje jednodnevnih gmo pilića u majmunaru kako bi kliknuo na tvoj šugavi link. A Šiptar tek neće, još će da ti obori sajt i okači crnog orla kako peva "Šote, mori, Šote". Balkan je mnogo više od tvog zaseoka. Nauči geografiju, glupa kurvo.
Umesto reči Balkan vrlo često se upotrebljava i reč region, jebalo ih bratstvo i jedinstvo, da ih jebalo.
OMG! ESKULZIWNO! POGLEDAJTE SNIMAK KOJI JE RASPLAKAO CEO REGION!
... pa da ima tri života.
Prekor osobi kojoj je do života i zdravlja svog ženskog roditelja stalo kao Bađiju do pustih para prokletih nakon što je shvatio da nisu vredne otuđivanja od najmilijih.
-Je li, što ti mene gađaš laserom na svakoj utakmici?
-Nisam ja, čika Stragi, majke mi.
-Zapamtio sam te govno malo, još si stavio onaj nastavak u obliku kurca pa mi se smejao ceo Pionir. Tražio sam te šesnes godina, sad ću da te raskomadam!
-Evo, da mi umre maj...
-Nije majka Super Mario. Ćuti, neće imati ko da ti donosi pomorandže na VMA kad ti budu ušili čmar.
Ljudi koji nisu slušali pjesmu.
♫ Ko ne sluša pjesmu, slušaće Oluju... ♫
Netruležni ostaci testisa (mošnji) svete osobe.
-Hajte djeco, priđite celivat sveta muda velikomučenika Sisoja.
-Ali pope, to su tvoja jaja.
-Lol.
Ein Doppelgänger ist eine Person, die einer bestimmten anderen Person im Aussehen so stark ähnelt, dass es zu Verwechslungen ihrer Identität kommen kann. (izvor: Wikipedia)
E sad, ja ne znam baš tačno šta ovde piše pošto nikad nisam učio njemački i jedini dodir sa njim sam imao u doba satelitskih antena pre više od decenije i tako jedino naučio neke reči koje se konstantno ponavljaju u erotskim filmovima, kao što su šnel, ja itd. Sa pojmom dopelgenger, ili po srpski dvojnik sam se upoznao proučavajući germansku mitologiju. Dopelgenger je batica (ili duh) koji postoji negde u svetu i kad tad će ti se najebati mame, izgleda potpuno isto kao ti, samo što ima drugačiju ćud.
Dečja maštanja o mitskim bićima su se obistinila jednog dana kada me je ljubazna gospođa na ulici obavestila kako ličim na nekog dečka koji mnogo lepo peva i da je poslala sms glas za njega, odrićući se polučasovne nadoknade za rad u državnom preduzeću kako bi dotičnom pomogla da se vine do zvezda. Grandovih. I bi tako, momak je u finalu razvalio nekog ćelavog slepca i potvrdio da je moguć naslednik Boga muzike, Šabana. Kako to obično ide (osim ako ste Dušan Svilar), kad pobedite na tom prestižnom takmičenju, sva vrata su vam otvorena. I prednja i zadnja. Otvorena su vam vrata prestižnih beogradskih splavova i srednjeevropskih preprcanih diskoteka gde pivo od 0.25 kila košta kao pola kila janjetine u nekoj od renomiranih pečenjara na Ibarskoj magistrali. Dostupni su vam najbrži automobili, nenormalno velike količine narkotika i alkohola, mešanog mesa i brutalnih pički kakve kara samo dekan Megatrenda. Jedan život na kome vam mnogi zavide.
Ako ste imali sreće da se rodite sa fizičkim osobinama Dušana Svilara, boli vas kurac. Nisu vas gurkali laktovima u rebra penzioneri i zagledali kroz debela stakla naočara, deljeći komplimente. Jer koga realno zabole kurac za Svilara mrtvog. Ako vas je život do te mere usrao da imate stomačinu i ružnu facu Darka Lazića, nije vam lako. Pre svega što niste dobili tako zajeban glas koji pravi pare i pičetinu. Glas koji odjekuje šatrom punom gastarbajtera sa velikim apoenima evropske valute. Glas koji tera ljude da drže vaš poster na gajbi i da polome pola kafanskog inventara. Glas kakav vaš nikad neće biti jer ne može svakoga da usere toliko, da pevajući Dva galeba bela sam sebi istera onu najtežu, mušku suzu. Onaj što vam stvori zavist i mržnju.
Sad sam shvatio da sam ja zli dopelgenger. Nije dečko ništa kriv, jebiga.
Ma ko mu jebe mater, crko dabogda peder.
Mizantrophy II
Tradicionalna lokacija za izvršenje homicida u ruralnim predelima. Kako su potoci obično u uvalama i dobro obrasli vrzinom, savršeni su za skrivanje posmrtnih ostataka osoba koje su ušle u konflikt bez previše razmišljanja o konsekvencama.
-Grozdomire... (bla bla) kuća nije okrečena... (zvoc) drva spremljena... (kurac palac) brašno...
-Milojka, ćude da te ne svedem u potok i ubijem budakom.
Ako imalo držiš do sebe i smatraš se pravim domaćinom i patriotom, posećuješ manifestacije poput vašara. Ako ne, prvo moraš da shvatiš šta je to vašar, panađur, kirbaj ili kako se to već zove u tvom selu. Tvoje selo nema vašar? Dabogda đecu za laktove vodili.
Ne, vašar nije lep narodni običaj i mesto gde je poželjno povesti celu familiju kao da idete na Dejvis kup u Arenu, obučeni u odeću za slavu. Bar ne poslednjih dezdvaes godina. Jer to više nije više benigno i bezazleno okupljanje pripadnika jedne etničke skupine u porti pravoslavne crkve gde se vrši trgovina bozom, liciderskim srcima i, da je sreće, tamnoputim robljem. Pa dobro, možda jeste, ali do ranih popodnevnih časova dok se ne sjate divlje horde malinara i drvoseča. Hardkor momaka. Onda nema mesta zajebanciji - kući, namiri stoku, slagalica pa Aranđel. Upravo ta ekipa je bitna za ovu priču jer se ovde priča o šatri, nezaobilaznom elementu takvih hepeninga.
Šta je šatra? Šatra je ugostiteljski objekat u kome te konobar pita "Štaćeš" umesto "Izvolte". U očima nekog arhitekte jako jednostavan, prost kao i naš čovek, domaćin. Veliko parče cerade sa nekoliko šipki koje služe kao noseća konstrukcija i hladnjačom iza. Ne šator. Tako kažu pederi. U šatri stolovi. Ali ne kao kad je svadba ili nekada davno ispraćaj. Bitan je raspored stolova, jer u ovom slučaju stolovi nisu spojeni, već svaki stoji za sebe. Na porodičnom veselju pod šatrom sede ljudi bliski, međusobno voljeni. Na vašaru je druga stvar, ni sa kim ne deliš simpatije i svakoga gledaš kao svog potencijalnog ubicu, a sa svojim ubicom ne sediš za istim stolom osim ako si za to potpisao kod matičara. Drugi bitan element pod šatrom je bend koji u svom imenu ima reč bend sa ženskim vokalnim solistom koja nije prošla audiciju za Zvezde Granda, već je oterana sa pozornice posle prve strofe. Dakle, užasne vokalne sposobnosti. Ako ti ne valja, idi u neki fensi restoran pa slušaj Oliveru Ćehu ili tako te skuplje kurve. I treći, najbitniji element bez koga bi vašari nestali brzo poput polovina kuvanih jaja na ovalu sa predjelom - gogo sekulić igračice. Gospođice bez novaca, srama i receptora za hladnoću u koži (ili kako se to već zove) jer odlično podnose sve vremenske uslove oskudno obučene, kao da su pile antifriz. E, one su te koje su ključne za ovo pisanije.
Ako si ikad bio u takvom ugostiteljskom objektu, (mogo si da preskočiš dovde jer sam objašnjavao ovim urbanima šta i kako) sigurno si primetio jednu pojavu koja mene izuzetno iritira, a viđa se iznova i iznova. Dakle, neke skupine ljudi koji stoje na ulazu u gorepomenuti objekat. Da te podsetim, kucaj "rumski vasar 3 decembar i rumske mesalice" u jutjubu. Da se ne mučiš, jer znam kakva si lenština, evo ti link. E sad, kakvi su to ljudi? Kao što vidiš, određene starosne dobi, obično adolescenti. Momci iz ruralnih područja, sa soma kinti u džepu, doniranih od strane roditelja uz reči "Evo sine provedi se nađi neku žensku prcaj tako sam ja kad sam bio mlad a i posle malo jebiga nemoj reći majci". Obučeni u pazarske farmerke i ariljske dukseve i bodi majice. Sa tribalima. U oba ušesa minđuše sa cirkonima, u kosi onaj gel Maksi rozi, na parkingu ostavljen kineski skuter. Sa tribalima. Pošli su sa mišlju "Ajmo malo, biće pički, jebiga." Nijednoj nisu prišli, nemaju nikakvu žvaku i jednostavno numeju. Onda se sete: majku mu jebem ima tamo podšatrom kod Škempa nekih fuksi što igraju i daju pičke odma, samo jedva čekaju da im priđe nešto skurcem, to bre sve Vendi do Vendija. Dođu pred šatru, a tamo već nešto čeka dvadesetak istih takvih paćenika. Skontaju da je valjda skupo piće, a fulje još skuplje. Đeš davati 200 dinara za pivo kad ima za šeset ispred Mečkine prodavnice. Prepuštaš pipkanje užeglih, znojavih spojlera koji se tresu na telu neostvarene frizerke, profesorke sociologije ili radnice u metaloglodačkoj industriji matorim neženjama, malinarima i drvosečama kao i lokalnim švercerima dok šatra zvrji poluprazna. Kiselo grožđe, jebiga.
Ne budi lik koji stoji na ulazu, uđi unutra, ispipaj genitalije raspale igračice i gazdine žene. Pobij se, završi u nekom kanalu sa ranama od krampa. Ne budi prosečan Srbin koji je ostao bez muda pod uticajem judeomasonskih pedera sa V92 jer ćemo svi jednog dana žaliti što nam se nemož dić kurac i što Hrvati bolje jebu.
Gnevna reakcija na iznenadni susret sa tragovima sperme nepoznatog porekla.
-Ko je ostavio onu svršotinu da se cedi sa zavese? Čije je to ruke delo?
-Jebo sam neku pičku jutros dok si išla na pijac, stara.
-Ne laži, ti si invalid, nemeš ustati iz kolica.
-A jebiga.