Fala ti na priganici
Zahvaljujem nizašta. Učinje mi ćeif al' posa' mi ne svrši. Istina, za trenutak je djelovalo kao da rješenje postoji ali hladni mlaz vode me ubrzo vratio u stvarnost. Možda neki drugi put.
A priganica je jelo od brašna i vode, prženo na ulju ili masti. Ko ima doda i jedno jaje. Može i malo mlijeka. Ali bez germe jerbo moraju ostati spljoštene. Valja i čašica rakije, čisto da se ne lijepe za tiganj. Ima ih raznih, prijesne se prave oko Jezera, zetski kolači samo u Zeti i jebi mi oca ako znam što u njih turaju od dodatne opreme. Ali, jedno važi svuda, nijesu neka čast.
- Danas žena farbala jaja i reko' ja, mangup da ispadnem, kako bi mogla i neki karmin nabačiti da ofarba i ova moja dva sirotana, i njima je praznik. Al' ne lezi vraže, odgovori ona istom mjerom, veli, neće mi se boja primit', neće na rutavo.
- Eee, da hoće moja da se ponudi pristao bi da počupam jednu po jednu pincetom.
- Pincetom? Ipak, neka, fala ti na priganici. Ionako je svetac, ne valja se mrsit'.
Komentari

Oooo, hvala ti za ovo...podseti me na detinjstvo...često sam bila na selu, pa sam znala da zbrišem iz kuće taman kada se postavlja za ručak...a bilo je svega, ali sam najviše volela da zbrišem kod neke krezave matore komšinice Darinke koja je živela u kućerku od blata i kod koje sam jela najbolje priganice na svetu...izubijan tiganj, smrdljiva mast, kaljav smederevac...Uvek bih bila kažnjena posle toga i uvek sam se vraćala...
Primeri začinili, svaka čast!
