U velikom derbiju tadašnjeg vremena suočiše se veliki, bogati klub Turska i dosta manji i siromašniji Srbija. Kapiteni timova su bili Knez Lazar i Murat. Srbija se oslanjala na stamenog štopera i kapitena Lazara, golgetera Obilić Miloša, sjajno levo krilo Vuka Brankovića i dva solidna vezna igrača Kosančić Ivana i Toplicu Milana. Kostur turskog tima su sačinjavali igrači koji su ponikli u Srbiji tu su bili još i dva odlična veznjaka Jakub i Bajazit. Najbolji igrač tog vremena Marko Kraljević nije nastupio na tom meču iako je pod ugovorom sa Turcima. Utakmica je završena pobedom Turaka na penale. To je bila ujedno poslednja utakmica oba kapitena i još dosta igrača. Kapitensku traku Srbije preuzeo je sin Lazarov a novi kapiten Turaka je postao Bajazit. Posle utakmice glavni krivac je bio Vuk Branković koga ni krivog ni dužnog optužiše za prodaju utakmice. On je još dosta puta igrao protiv Turaka do penzije.