Prozor u svijet kompjutera.
Hardver koji je spojen na kompijuter i na njemu vidimo slike sa interneta.
Na njemu smo prvi puta saznali za čari Čaka Norisa, kojem je sopstveni bazen bio mali pa je nastao Tih okean, tj. prvo je bio Glasan okean, al' ga je Čak Noris odalamio raundkikom i onda je ovaj ućutao, a Milka Canić je postala ziljavuša i rekla je DOBRO WECHE!
Monitor nam je podario i čarobne stwari kao shto su gledanje raspada Jugoslavije i svađanje na temu ko ljepše pjeva - Srbi, Hrvati ili Muslimani. Ja mislim da smo mi Srbi najljepši i najbolji u svemu i da ćemo opet jebati kevu Balijama i Ustašama.
Moj tata kaže da je internet đavolja rabota i da su to izmislili Amerikanci i ostali neprijatelji da nas kontrolišu i da nam okupiraju, pošto ne smiju ratovati sa nama jer smo mi najbolji.
Đed nema mišljenje o internetu i na svaki pomen interneta on okreće glavu i pljuje.
Ja mislim da je to jer on ne voli Milku Canić jer mu na teferiću u Bogatiću 1936. nije dala one stvari.
Kasnije se đed oženijo mojom babom i zato sam ja zahvalan Milki Canić što postojim, jer da je ona dala đedu 1936. na teferiću u Bogatiću, kad je moj stric, inače đedov brat, spao sa ringišpalja i polomio obije noge, pa ostao šepav i dan danas, a moja baba se smrtno zaljubila u mog đeđa i toga dana mu zaprijetila da će skočiti u Spreču ako je ne oženi, možda ja ne bih postojao, ili bih postojao drugom obliku.
Monitor nam daje i Facebook, al' o njemu neću da pišem jer to nije tema.
Za kraj ću reći da bez monitora mi bismo bili vrlo uskraćeni.
Zato smo mi zahvalni od čika što prave monitore i kompijutere i taaaaako...