Pričam juče telefonom sa likom sa kojim treba da se nađem u vezi posla i on mi objašnjava gdje živi. Pošto smo ustanovili ulicu pitam ga koji mu je kućni broj ili da bi pobliže objasni gdje se u toj ulici nalazi njegova kuća. On počinje: "Nije da se hvalim, ali moja kuća je najljepša u toj ulici, lako ćeš je prepoznati". Ja sam se dugo borio da ne prasnem u smijeh odmah i jedva sam sačekao kraj razgovora, ali uostalom, to mi je uljepšalo cijeli jučerašnji dan. Ko zna šta će ljudi pomisliti o meni: Vidi ove budale vozi sam i smije se.