Molim te, Bože, pomozi mi, i reci koje je njeno pravo lice.
Da li ono s koncerta Dade Polumente,
Kad je eksirala jegere, pela se na sto i dizala ruke u transu,
Ili možda ono koje sam vidio u jednoj snježnoj ramazanskoj noći,
Kad je užurbanim korakom žurila na teraviju, kao bula,
I za sobom ostavljala tragove malih stopa, broj trideset i ko zna?
Molim te, Bože, javi mi, jer htio bih da joj priđem u gradu,
A ne znam koji šupljak da pripremim...