psihoterapija

Dokaz kolika je potreba čoveka da ga neko zaista sasluša i razume, bez prekidanja, kritike, osuđivanja, zvocanja, ubacivanja u reč sa svojom pričom, naravno uvek važnijom od tuđe. Potreba je tolika da se može zvati glad, tolika da će platiti bezbrojne seanse...

Tužno, ali sve podseća na čoveka koji odlazi kod prostitutke da bi joj pričao o svojoj neprežaljenoj ljubavi.
GZgospodžo-zgaziš-me · 29. mar 2010.
Komentari · 6
RA

Ja sam išao na psihoterapiju oko dve godine (sa malim prekidima). To što te neko sluša je najmanje bitno.

МИ

Kad pored tebe u parku nekad tako sedne stariji čovek i krene sam od sebe da ti priča kako mu je umrla žena, kako ga njegovi ne posećuju, kako živi sam, kako ima kada mu niko po nedelju dana ne kaže ''dobar dan'', vidiš kako je samoća nepodnošljiva i kako je dovoljno da te neko samo malo čuje, da sam sebe čuješ kako priznaješ i potvrđuješ svoju nevolju nekom drugom...
Dovoljno je imati nekoga koga ćete čuti... Imati nekoga da vas sluša je neprocenjivo....

Prijavi se da bi komentarisao.