Radio amateri
Dolaskom prvog interneta u Srbiju,sada već verovatno izumrla vrsta ljudi. To je bila ekipa vlasnika nekih starih kamiondžijskih radio stanica sa antenama veličine Avalskog tornja i primopredajnikom veličine prosečne mikrotalasne. Skup je bio na kanalu 9, dok se pri susretu dva sagovornika prelazilo na druge kanale, kojih je inače bilo 23(ne držite me za reč). Konverzacija se svodila na, tipa: e gde si čoveče? , šta ima u tvom kraju? jel istina ovo,ono? i tako ta sranja. U neku ruku, s' obzirom da tada nije bilo interneta, a mobilnih tek od neke 95-96 godine, to je bio vid neke solidne (besplatne) komunikacije. Jedna od dobrih strana ove stare tehnologije je bila, da nemože da se upada u reč sagovorniku, jer se glas prenosio samo dok se drži dugme na mikrofonu.
tiiiiiiiiiiiiii,kššššššš,krrrrkkkkkssssss Đe si brate,što činiš?
pssssssss,kššššššš,iiiiiii,zzzzkrrrrkrrr. Ja bezveze, ništa, ti?
