Serija koja je ostavila ogroman trag na domaćem televizijskom nebu.
Ogroman, debeo, okrugao trag.
Đošu.
Serija koja je ostavila ogroman trag na domaćem televizijskom nebu.
Ogroman, debeo, okrugao trag.
Đošu.
Antagonizam uštogljenosti.
Zbog svoje iskrenosti, direktnosti i stava "boli me uvo" često pozivan u emisije samo radi razbijanja lažne knjiške i bezgrešne atmosfere koju stvaraju ostali "estradni umetnici" svojom budističkom smirenošću i intelektualnom elokventnošću.
Budući da ume da pretera sa slobodnim izražavanjem, voditeljke su morale da smisle neku foru da bi ga zaustavile- teraju ga da peva ili da ustima imitira trubu, što samo doprinosi opštem cirkusu koji se već godinama neguje u našim medijima.
Voditeljka: Ana Marija, verujem da se tvoj talenat razvijao još od mlađih dana?
Ana Marija: U pravu ste. Još kao mala, kraj kamina posle večere, umela sam da svojim talentom oduševljavam svoje roditelje, bilo pevajući, bilo svirajući operete, sonete ili valcere, koji su neretko umeli da podignu na noge sve u kući i stvore atmosferu koju bi Tolstoj rado opisivao u svojim knjigama da je živ...
Voditeljka: Džej, jesi li i ti prepoznao svoj talenat kao mali?
Džej: Pa vidi da ti kažem seko... Iskreno, u to vreme su me često jurili panduri zbog cigara, ili sam bežao iz domova, tako da, realno, bolelo ih je dupe da l' pevam ili ne! Svejedno bi mi razbili vugla. Nego, da ti pričam kako sam jednu kuravu...
Voditeljka: Ajde imitiraj nam trubu!!!
Kraljica dramske pauze. Toliko je voli da je pravi i tamo gde nema ni trunke potrebe za dramom. Žena koja vam omogućava da izađete, prošetate, popijete kafu, kupite namirnice, vratite se kući, istuširate i ipak stignete da čujete kraj rečenice koju je započela, naravno, ispunjene dramom, iščekivanjem, strahom i nevericom.
Voditeljka: "U malom seocetu pokraj Morave, nedavno se dvoje dece suočilo se sa možda najvećim strahom ... u svojim nevinim životima! Ono što je naizgled trebalo da bude samo još jedno dečije putovanje do škole... pretvorilo se u... užas! Meštanin susednog sela, inače poznat tamošnjoj policiji, pijan ih je presreo i...
(Zoveš drugare, odete do grada, i vraćaš se taman za kulminaciju voditeljkine "drame")
...oteo im... DžEPARAC!!!"
Nekada davno, postojale su pesme koje je izvodio samo jedan autor.
Nekada davno, ako je i bilo dueta, onda su izvođači povezivani jednostavno veznikom "i", što je i logično.
A onda je nastupila ta reč, trn u oku, prekretnica u razvoju muzike, znak prestiža, obeležje bivanja u trendu: FEAT.
Koliko god bili poznati, koliko god albuma prodavali, koliko god pesama u top 10 imali, ako nemate FEAT. onda niste postigli maksimum jer, složićete se, zajebanije zvuči "Pevačica FIČERING/FIT random_reper" nego samo "Pevačica".
Čak se ne piše ni cela, već kao skraćenica, da bi bilo mističnije i dubokoumnije.
Ali, da se sada osvrnemo na svrsishodnost ove pojave: da, pa...ne postoji! Pevačica peva o tome kako je njen dečko daleko od nje, ne javlja se, ostavlja je. Random reper se u svom FIČERING-u ubacuje sa rimama o svojoj pozlaćenoj protezi, teškom kiču oko vrata ili svojoj prangiji kojom seje strah po getu u svom lourajderu...Nigde veze!
Ali to nije bitno! Dok u nazivu stoji feat. , sve karte su otvorene, vi ste zajebani i mase mogu da uživaju. Još ako je pomoćni izvođač crnac sa Kube, eto Radi Manojlović sreće!
Pevačica: Volela sam teee! Gde si sada, u noćima punim tuge, u daljinama što nemaju kraja, u dnu mog srca gde tražim tvoj traaag, koji želim da izbrišeeem!
FIČERING:
Reper: Naći ću te crve, ne znaš ko te juri! Utoka mi čuri dok jure me panduri! Eskalejd mi ima felne 19 cola, a moj Uzi ubiće i vola!
Pevačica, obožavaoci: WTF!!?
Njegov specifični "Trade mark". Sastoji se u ponavljanju nekoliko (najčešće 2 reči) na početku skoro svake rečenice, verovatno sa ciljem da za to vreme smisli šta će dalje da kaže, pritom ne skidajući "plače mi se" pogled s' lica jer je, tobože, toliko pogođen nesposobnošću svih drugih stranaka da vode državu da jedva sakriva suze.
Naravno, uz pokoje klimanje glavom kao znak ozlojeđenosti, u fazonu "To nije istina!"
Olja Bećković: Kako vi ocenjujete ovaj potez predsednika?
Čeda: Mislim da, mislim da, mislim da on treba da se malo zapita! Nemoguće je, ne, nemoguće je, nemoguće je da već 3 godine on ne želi, ne želi da vidi u kakvoj smo se situaciji svi mi našli!
Olja Bećković: Na šta konkretno mislite?
Čeda: Pa mislim na, mislim na ovo trajno i bespoštedno zamajavanje naroda pričama o ulasku u Evropu, koje su, koje su potpuno bez pokrića sa takvim ljudima!
(Dijalog nije autentičan... Štono kažu-izmišljen.)
(napomena: Nemojte shvatiti ovu definiciju kao političku, ovde se samo radi o načinu govora.)
Slovenska antiteza pretočena u vid kletve.
I to uglavnom kletve žene upućene pijanom mužu dok u 4 ujutru izigrava karambol po hodniku, na 4 noge.
Često nezbežan manevar sa menjačem pri pokretanju Juga iz stanja mirovanja - pošto neće da ubaci u prvu, pribegava se ubacivanjem najpre u drugu, a onda snažnim pravolinijskim pokretom ručice na gore postavlja u željenu prvu brzinu. Zbog učestanosti ove pojave, od dragocenog značaja je poznavati ovu intervenciju.
Polaganje vozačkog, poslednja raskrsnica pred povratak na poligon. Zaustavljanje Jugića na raskrsnici:
Kandidat (preznojava se, pokušava da ubaci u prvu, polaganje zavisi od toga, al' ne ide)
Policajac: Šta je bilo sad?!
Kandidat: Ma neće u prvu...Nije do mene...
Policajac: Ma odradi mu iz 2 u 1 i ne sekiraj se!
Kandidat (dva snažna pokreta rukom, jugozapad-sever, i Jugo kreće bez problema)
Policajac: Taako bre! Nauči te bitne stvari! Vidiš kako može!
Tragikomedija na točkovima.
Ne znaš da l' da se smeješ čoveku koji ga vozi ili da plačeš što vredi 10 puta više od tvog automobila.
Proizvod ljudi koje je neko slagao da znaju da snime seriju, začinjen dijalozima i zapletima scenarista koje je neko slagao da znaju da pišu, sa sve glumcima koje je neko slagao da znaju da glume.
Naravno, zajedno sa nekim našim andrkavr umetnicima, uz muziku dalmatinskog iskusnog morskog romantika kao šlag na torti.
Još uvek traže i probijaju svoje mesto u provereno stabilnom trouglu Južna Amerika-Turska-Siniša Pavić.
Osoba koja ima stvaran život, ali se nikako ne snalazi u onom virtuelnom, gde uvek prolazi kao poslednja rupa na svirali. Predmet konstantnog zajebavanja virtuelnih aždaja, tema posmevanja prilikom svođenja računa i diskusije o skoru na igrici, trinaesto prase kada se pravi nolajferi organizuju oko igranja.
Leči se mnogo lakše od pravog nolajferizma, jednostavnim klikom na "Quit game" uz, recimo, Rage Against The Machine-Wake Up u pozadini, radi potpunijeg paljevinskog doživljaja.
Ono što se na filmu NIKAD ne spušta normalno, već mora iz sve snage da se lupi o govornicu u cilju iskazivanja svog besa. K'o da im je ona, sirota, kriva!
-Ostavljam te!
-More mrš! (DRUS, udara slušalica o govornicu)
------------------------------------------------------------------
-Nećemo te vaditi iz zatvora!
-A u pičku materinu! (DRUS, udara slušalica o govornicu)
------------------------------------------------------------------
-Dobili ste milion dolara!
-Ma nosite se bre! (DRUS, udara slušalica o govornicu) 'bem li vam milion dolara!
Pandan emisije "Laku noć, deco", samo u sportskoj redakciji. Utakmice prenosi kao da ima prislonjen pištolj na glavu, pa mora bar nešto da priča, iako protiv svoje volje. Ton glasa mu je dosadan, ujednačen, nikad ne oscilira, melje jedno te isto, izigravajući velikog stručnjaka i poznavaoca košarke.
I faca mu isto govori dok vodi sport na Dnevniku: bilo da smo pobedili ili izgubili, neizvesno ili sa velikom razlikom, govor tela i lica jeste "Pobedili ovi, izgubili oni, jebiga, daj da završim ovo pa da idem da pijem pivo.".
Ima samo jednu specifičnu karakteristiku. Da bi pokazao kako se pripremio za utakmicu, pravi se da zna sve o svakom igraču tako što vidi šta je igrač uradio, a onda govori kako je "Upravo to najjača strana tog igrača", i kako centar ima dobar skok, bek šuter ima dobar šut, plejmejker je brz i slično.
(plej polaže s leve strane)
Denda: Polaže Đorđević s leve strane. On je specijalista za to polaganje s leve strane, inače vrlo brz plej...
(centar zakucava)
Denda: Iii, snažno zakucavanje Vukića. Vukić je vrlo snažan centar, ima dobar skok i ulaz
(bek pogađa trojku)
Denda:Rekoh već, ima vrlo dobar šut za tri...
(Tuča. Igrač šutira protivnika u glavu)
Denda: Da, ako nisam rekao, njegova jača strana je šutiranje u glavu, poznaje mnoge istočnjačke veštine.
Thank you, thank you Mister Obvious!