
Dadoh + na defku, slažem se sa većinom stvari koje su ovde napisane, ali postoji jedno veliko "ali".
Ja sam upisao društveni, zato što mi takve nauke najviše leže i zato što su roditelji od mene očekivali, iako sam se ja jedno vreme razmišljao da li je baš toliko pametno da upišem gimnaziju... Istina je sa gimnazijom u suštini nisi niko i ništa, ali ako već planiraš studije gimnazija je, bez omalovažavanja drugih škola, ubedljivo najbolja osnova za fakultet. Postoji nekoliko mojih vršnjaka koji nisu upisali gimnaziju zbog materijalne situacije koja je takođe jedan od bitnijih faktora, odnosno da li će roditelji uspeti da im priušte studiranje. Na nama gimnazijalcima je zaista najveći rizik, ako se ne snađemo na faksu i slično ode sve u pičku materinu, curama sledi kineska radnja ili neki kurs eventualno, muškarcima motika. To je po mom mišljenju realno stanje stvari. Postoji mnogo štrebera u gimnaziji koji bubače i sve uče napamet, to prolazi kod profesora, ali na fakultetima im se loše piše. Ima njih koji znaju bukvalno doslovce čitavu lekciju napamet, imaju u malom prstu sve što se tiče škole, a opšta kultura ravna nuli. Na primer, u istoriji se uči Stari Rim, znaće ime i godinu vladavine svakog imperatora napamet, ali kada bi ih pitao ko je, recimo, bio prvi čovek u svemiru ili koje godine je pao Berlinski zid ne bi imali pojma. Mnogi ne znaju kada je bio Kosovski boj ukoliko se to narano ne uči u tom trtentuku, a to ipak spada u najopštiju kulturu, ako si iz ove države i ne znaš kada se odigrao jedan od 3,4 najvažnija događaja u istoriji tvoje zemlje, onda s takvim osobama nema raspave i razgovora o nekim intelektualnim temama bilo da su oni gimnazijalci ili bilo koji drugi. Mene bi lično bilo sramota tako nešto ne znati.
