Pojava koja se javlja kada čovjek govori o svojoj sreći ili nesreći. Nikada niko nije ni toliko srećan ni toliko nesrećan koliko priča.
Rečnik / autori
OK
OkrutnaSam
na Vukajliji od jul 2011.viđena 7. okt 2012.
41 definicija0 odabranih335 poena
Ono čega danas u mnogim vezama kao i prijateljskim odnosima izuzetno nedostaje. Čak i kada ga neko nesebično daje rijetko kada može da ga primi od te osobe. Mnogo mu opada vrijednost, a izuzetno je važno prema mišljenju zrelih, zdravih ličnosti.
Naše kolege s kojima provodimo noći i koji nas tako dugo mogu držati budnima da ni sami nismo svjesni da toliko možemo izdržati bez sna
Oka nisam sklopio/la već sedam dana. Miševi po cijelu noć grebu po lamperiji, a ni jedan da se uhvati u zamku.
Posljedica porodičnog okupljanja.
Neizostavan rekvizit koji stoji kraj računara. Kako za koga ima različite funkcije. Za one koji pate od ljubavi da brišu uplakane oči nakon gledanja emotivnih slika, filmova ili slušanja najdirljivijih pjesama; za ove ostale služi za brisanje prašine kad više ni sami ne možete da je gledate i za omiljeno nam i neizostavno duvanje nosa.
Samoubica proba da gine, a djevica gine da proba.
Idealno vrijeme za stajanje u kući i gledanje kroz prozor kako se prolaznici bore s vjetrom, psuju na kišu, Boga i sve ostalo što ih je zateklo nespremne.
Ono stanje kada ne znaš kome sljedećem da jebeš majku u figurativnom smislu!
Kretati se veoma sporo, smoreno, ne obraćajući pažnju na vrijeme i mjesto u kojem se nalazimo, niti na osobe koje nas uglavnom nervozno čekaju s obzirom na to da kasnimo već pola sata.
Ajde, Bog ga dao, ubrzaj to malo, vučeš se k'o crijeva, a trebali smo već biti tamo!
Ustajanje kada se naspavaš, obično sa blagom glavoboljom jer si sinoć negdje lomio sa svojom ili tudjom ekipom, svejedno. Lagano se vučeš do WC-a, prvo baciš pogled na ogledalo, zgroziš se na sliku koju vidiš, odmahneš rukom i posvetiš se wc-šolji. potom, lakano se vučeš do umivaonika, pereš zube i umivaš se i pokušavaš doći sebi. Zoveš društvo da vidiš da li su preživjeli, te dogovarate kafu u uobičajenom lokalu. Odlaziš tamo, piješ ćutke kafu, prelistaš novine i prokomentarišeš tek ako te nešto zainteresovalo. Prebacite još koju i ako imaš neku ponudu odeš na još jednu kafu, a ako ne, vučeš se kući, liježeš i pališ TV. Zaspiš. Bude te pozivom da odete do grada nešto pojesti. Mrsko ti ustati, ali ajd šta ćeš i kod kuće, ustaješ i ideš. Vratiš se kući, opet TV, eventualno neki film, i opet zaspiš. Onda oko 20 h imaš dogovorenu neku rekreaciju, šetnju, ili kafu, te ustaješ da i to obaviš. Poslije te rekreacije ili kafe, obično te neko "nagovori" na neku pijanku. Mrtav/mrtva se vraćaš kući, svratite u obližnju pekaru, jedeš i u krevet.
Roviti, zabijati nos gdje mu nije mjesto je jedan od starijih zanata našeg naroda. Uvijek smo željni da znamo o tudjem životu i tudjim probleima i brigama da na kraju obično izrovimo neke stvari koje se tiču nas samih i onda želimo sve to zakopati jer smo izrovili samo svoj, takozvani, prljavi veš.
Ovo je najčešći imperativ koji čujemo od ljudi koji, upravo, najviše psuju. Uglavnom je ova rečenica popraćena nekom sočnom psovkom.
Ne psuj, pička ti materina balava!
Ne psuj, majku li ti jebem!
Ko te nauči da psuješ sve mu živo jebem!