U Srba, prilikom izražavanja sopstvene sposobnosti za obavljanje nekog posla...
- Da, umem = Ma, ja sam ti tata-mata za te stvari!
- Ne, ne umem = Nisam prob'o
dusan_rg11
Kad za svaki slučaj poneseš kondome na ekskurziju... Ko zna...
Dve glave su pametnije od jedne
Bela lađa posle Tesne kože
Mi nismo anđeli 2 i 3
Albumi Riblje Čorbe posle '91
Prva godina faksa treći put
Dovođenje "proverenih" Brazilaca u Zvezdu
Izlazak do četiri iako zevaš još u jedan
Zbog jedne budale mrzeti čitav narod
1. Kreten ubije vladara susedne zemlje, ovi objave rat
2. Fudbalski sudija iz Norveške ne dosudi Čelziju dva penala, pa sutra navijači ovog kluba krenu s potpisivanjem peticije da Englezi ne glasaju za Norvešku na Evroviziji
3. Žena mi pobegla s nekim Šveđaninom - aaaa, smrt Švedskoj, da Bog da ih glečeri potopili
Fraza koju, kao izgovor, upotrebljava pesnik kome je presušila inspiracija ili je nikad nije ni imao
Sve dobre definicije su već napisane
Ima raznih vrsta, ali ono što generalno odlikuje osobu sa specifičnim smislom za humor je to da je u stanju da se pocepa sopstvenom fazonu, dok ga svi ostali gledaju blago teleći očekujući konačno nešto vredno smeha... (vidi:Blago teleći pogled)
- Ma, šta vi znate šta je smešno!!
Da pogled može da govori, ovaj bi rekao: "Ništa meni nije jasno"
Primerak živog bića naviknutog na najgore gadosti, ali čak i ono ima granicu...
Kako je danas jedna gospođa izvređala šofera u busu... Šta mu je sve rekla, pa to pas s maslom ne bi pojeo...
Popularna igra na vašarima, u kojoj je potrebno nabaciti drvenu kariku na grlić flaše rakije, vinjaka i sl. oko kojih su zakačene novčanice različitih apoena i valuta... Igra je bila posebno popularna u vreme nemačke marke, koja je nekako najlepše pristajala uz flašu...
Karike na marike! Ko nabije taj dobije! Kod čika Luke vežbanje ruke!
Kad u lokalnim štampanim ili elektronskim medijima čujete ili pročitate ovakav naslov, znate da je uzrok smrti prekomerna doza narkotika... Najčešće se koristi u želji lepo vaspitanog novinara da zaštiti pokojnikove najbliže od prezirnih pogleda komšija...
U prastara vremena kad su se deca družila i igrala uživo, na ulici ili dvorištu, ova rečenica je bila apsolutni zakon prilikom najrazličitijih igara...
Najdosetljiviji i najrazboritiji dečak ili devojčica koji su izgovarali ovu rečenicu, uz uslov da imaju nešto crveno za čega bi se uhvatili, nikad nisu prvi žmurili ili jurili, ili bili golmani, uvek se igrala igra koju oni izaberu, i tu nikakva demokratija nije pomagala; čak se niko nije ni bunio, jer se znalo da "uhvatiti se za crveno" zaista daje bezuslovnu moć u odlučivanju...