Konzervativni čovek uvek ističe svoj “moralni kompas”. “Sinko, u moje vreme su takve palili na lomači.” “Devojko, ne priliči ti tako kratka suknja” “Ja ne bih dao prava pederima. Ludačke košulje bih dao bolesnicima!” Gluposti. Život mu prolazi u strahu od promene, ograničen, lišen svih poroka, osim povremenog pijanstva. Možda znaš Stari i Novi Zavet napamet. Možda si pravi porodični čovek. Možda kao pravi vernik znaš kad treba da se prekrstiš, kad treba da pevaš u crkvi, a kad da ćutiš. Upućen si? Možda i jesi, ali to ne znači da si ti moralan.
Apsurd leži u tome što drugima prebacuješ odbacivanje istinskih porodičnih i verskih vrednost, a sina si uspeo da vaspitaš tako da postane makro. Ćerka je član satanističke sekte. Žena se propila. A sad si poželeo da igraš bračnog sudiju drugima? Ne, zatucani radikalu! Svoju porodicu si upropastio i sad mene savetuješ da te pratim pogubnom putanjom kojom si ti svoju pretvorio u skupinu stranaca, koji ne mogu da se smisle očima. Odjebi od mene sa tvojim pametovanjem. Da znaš nešto o porodici, ne bi te deca mrzela. A svi znamo da deca najbolje prepoznaju nizak moral.
Svestan si da ne možeš da napraviš uzornu porodicu - ustvari, ne možeš ni običnu - pa ti je jedini način da drugima organizuješ porodice. Ali ne možeš. Nisu tvoje porodice. Zato prosipaš svoja moralna načela svima oko sebe. Svima nalaziš zamerke. Znaš da ti se iza leđa smeju, ali baš te briga. Sve što želiš je da ti budeš svetionik morala. Nije stvar u moralu. Stvar je u sreći - oni je imaju, ti je želiš.
To je još jedna stvar u vezi konzervativnih ljudi. Svi konzervativni ljudi su zaostali i rasisti. I imaju pravo glasa. I uvek glasaju za najgoreg. Najveći broj ljudi koji glasaju za Radikale su konzervativci. Neki kažu da im ne bi trebalo dozvoliti da glasaju. Ja kažem neka ih, neka glasaju, samo im odsecite jezike da ćute.
Konzervativni ljudi misle da je njihova dužnost da svima popuju. Što? Oni su nepogrešivi? Misle da jedini znaju ispravan kurs? Stvoreni su za kapetana? Ma nemoj! Da su toliko pametni, ne bi se ženili sa 18. Nekad bi zgrešili. Uživali bi malo u životu. Ne bi umirali od raka jer je hemoterapija đavolja rabota. Zaostali kreteni. Nikad ništa ne prihvataju. Ni za svoje dobro, ni za opšte dobro. Dobro je tako kako je. Tako je Bog hteo. A kako si ti hteo? Što bi ti koristio mozak i razmišljao. Rođen si glup. Proživeo si život glup. I umrećeš glup. Nisi ništa skontao i zato odjebi od mene sa svojim glupim savetima.
Naziv za ljude koji su u vreme Osmanlijskog carstva prešli u islam i prihvatili turske običaje. Postoje i primeri braće među kojima je mlađi postajao poturica da bi u budućnosti mogao da pruži zaštitu starijem (nepoturčenom) bratu. I u današnje vreme postoje mnoge poturice, ali u malo drugačijem kontekstu. Uglavnom je to najmlađe dete, koje starija braća poturaju da preuzme krivicu na sebe za štetu pričinjenu maminoj omiljenoj vazi, ili za razbijen komšijin omiljeni prozor. Sve to pod pretpostavkom da će se izvući bez batina ili uz minimum batina(barem ga tako ubede). Potura se i od strane roditelja rodbini kad treba za nešto da se časti, jer ga neće biti blam da traži, da pruži ruku za još, a ti rođače odbij detence! A neretki su slučajevi i da se poturaju od strane oca da finoj, jebozovnoj teti u samoposluzi zadignu suknjicu da ćale bolje vidi gde prestaje guza a počinju tange.
::BAMCANGR:: - U jebem ti, najebao sam. Baki, dođi da ti kažem nešto - Sta je bijo? - Kad dođe mama, kaži da si ti razbio saksiju, tebe neće tući. - Necu, i pjosli put me je tukja. - Daću ti čokoladu - Doblo ... - Mama, mama, nije Sasa lazbio sakciju. Ja cam je lazbio, i dace mi cokoladu zato! - SAŠA!! DOLAZI OVAMO!
- GORANE! KUHINJA! ODMAH! - Ae mani me, gledam Čelzi - još jedan gol i proći će mi tiket - ODMAH, NEMOJ DA DOLAZIM! - Dobro, jebote, evo me. Šta je bilo? Je mali opet najgori u zabavištu? - Naravno da jeste, stoko jedna! Naravno da jeste! - Opet se tukao. Jaoo, sad će kaiš da radi! - Šta kaiš, stoko jedna! Zadizao je devojčicama suknje u zabavištu. Stoko! - Pa dobro jebote, dečak je. Šta dramiš? - Šta dramim? SAD ĆU TI REĆI ŠTA DRAMIM!!! Pitala ga vaspitačica što to radi. Znaš šta je tvoj sinčić rekao? Da mu ti uvek kupiš čokoladu na kasi kad zadigne suknju teti ispred! STOKO!!!
Čovek ogrezao u grbavljenje. Padobranac specijalizovan za sahrane i daće. Da se razumemo, nije on loš čovek - žao je njemu preminulog, rodbine i sve to. Doduše, ne poznaje pokojnika lično. Ni iz viđenja. Dobro, nije nikad čuo za gospodina. Prvi put se susreo sa njegovim podacima na banderi. Preciznije, na čitulji zalepljenoj selotejpom na banderu. Došao je samo da popije koju čašicu za pokojnikovu dušu, da pojede nešto od muke i da pozajmi koju cigaru da ga prođe nervoza.
- Izvinite gospodine, možete li doći napolje na kratko? - Ovaj, khm, može. Naravno, može. - Moram primetiti, ovo je treća sahrana ove nedelje na kojoj Vas vidim. - Khm, khm. Ovaj, khm, khm. Pardon, zagrcnuh se. Ste sigurni? - Dobro pamtim lica, siguran sam. Nego, hteo bih Vas nešto priupitati, ako nije problem? - Pa znate, ovaj, možda je slučajnost. Ja, ovaj, znate... - Ma ne brinite gospodine, i ja sam greškom ovde, ako me razumete (::namig:: ::namig:: uz suptilan ubod laktom u rebra). Nego, posle ove sahrane, ima jedna i u Cara Lazara, ako se ne varam, ali sam zaboravio broj. - Pa što ne reče ranije rođo! Smorih se živ, nema čovek sa kim da normalno popriča na ovim sahranama. Svi skenjani u tri lepe. Vidim ja da ćemo se mi lepo družiti.
Svakodnevnica prosečnog podstanara. Nakon dugog perioda molitve, dobija platu, plaća stan, eventualno režiju, živi bez poroka (nema se za cigare, alkohol) i strogo se pridržava posta.
- Batice, imaš dva soma da mi pozajmiš do utorka? - U pogrešnoj crkvi se moliš batice. Dobio juče platu, platio sam samo stan i struju, za ostalo nisam ni imao. Baš hteo ja tebe da zovem.
Bilo kakav vid rasprave sa ženom. Šta god da radiš, nema ti spasa - jedino pitanje je kojom brzinom ćeš potonuti.
Ćutiš - Aha, znači tako je, kriv si! Braniš se - Pa da, tebi je do svađe. Vidiš šta si sad napravio, rasplakao si me. Složiš se sa njom - Nemoj da me lažeš, kaži šta stvarno misliš! Dokažeš da si ti u pravu - Naravno, uvek si u pravu! Kad ću ja da budem u pravu? Pokušavaš da je urazumiš - Ti misliš da sam ja luda? Zašto me praviš ludom? Napadaš je - Ti mene više ne voliš! Idem nazad kod svojih! STOKO BALKANSKA!
(Svi primeri su čisto hipotetičke prirode i nemaju nikakve veze sa nekom stvarnom osobom, niti sa nekim stvarnim događajima i kao takvi su u potpunosti plod bujne mašte autora. Ako se neka stvarna osoba prepozna u ovim primerima naderao sam)
Antiprotivan. Sve radi suprotno od ostalih, ali pritom vuče i druge sa sobom. Svi idu levo, on će desno. Ali neće samo on desno. Vući se sve oko sebe da i oni krenu desno. Ako krenu desno - e nećeš ga majci, sad ćemo levo. Ako je pakao u kancelariji, ubeđivaće kolege u štetnost klima uređaja dokle god se ne slože da je možda pametnije da ugase klimu. Onda će krenuti da kuka kako je nepodnošljivo vruće. Jednostavno se neće nikad povinovati većini, uvek će terati većinu da se prilagođava njemu. Moglo bi se reći da je na svoju ruku (precizinije na svoju kuku).
- Draga, kaži dragička! - Nemoj da izvodiš, šta si sad smislio? - Vodim te na večeru. I to na pravu večeru, a ne na ćevape. Eto, rešio sam da ti ispunim, znam da si to toliko htela. - Jao, baš si divan. Ali ne znam, večeras mi se baš jedu ćevapi nešto. Da idemo ipak na ćevape? - Ali već sam rezervisao u restoranu. - Pa otkaži, nije mi do toga sad - Ti mene jebeš. Stvarno me jebeš. Kukaš mi danima da ti je dosta ćevapa, a sad ti se jedu ćevapi. Aemo na ćevape onda, umreh od gladi. - Joj, gleda mi se sad TV, aj naruči picu najbolje. Šta kažeš na to, m?
- Gorane, jesi siguran da ovde treba da skrenemo? - Ae ćuti ženo, ti će me učiš kako se vozi! - PAZI KAMION!! - Pu majke ti ga, pravo na nas jbt! Gle, i ovaj. STOKO JEDNA IMPERIJALISTIČKA!! Džabe blicaš stoci da je na pogrešnoj strani. Svirnem ti ga mami bre! Gle sad, i murija. Pu jebem ti. Videli strane tablice. Ženo, spremi 10 jevreja za svaki slučaj... ... - Good-afternoon sir. May I see your license and registration please? - Džast a moment. Der it is. Iz der eni problem? - Sir, are you aware you are driving in the wrong lane? - No, I am in d rajt lejn. - Exactly sir, you should be in the left one. This is England.
Tupav lik koji je uvek na začelju. Na slavi/rođendanu/svadbi/žurci ga uvek lako prepoznaš: to je onaj lik koji uđe, svima mahne sa obe ruke, nabaci kez pritom i ne skida ga do momenta kad krene kući, opet mahne svima i nestane. Sešće uvek na sam kraj, u neki ćošak, na periferiju skupa i eventualno razmeniti koju reč (vokabular mu se svodi na: jeste, pa da, u pravu si) sa osobom do sebe. Kad god je moguće, umesto odgovora samo će se nasmejati.
Bez ikakve pripreme i sa lakoćom odraditi posao koji običnim smrtnicima predstavlja veliki izazov. Doći, videti, pobediti.
- Dragi, možeš li da mi pomogneš? Ne mogu da otvorim teglu, neće pa neće. - Čuj mogu li? Gledaj majstora kako to radi. Bez razgibavanja! _______________________________________________________
- Suzana, Toma ovde. Vladimir Vladimirovič se oduševio onom tvojom pesmom, pita možeš li ga primiti danas? Hteo bi lično da ti se zahvali. - Jao divno. Naravno da mogu, bez razgibavanja.
... CVEĆE CVETA, SUNCE SIJA, MI VAS VOLIMO, BRINEMO O VAMA I VAŠIM POTREBAMA ZATO VAM U HRIŠĆANSKOM DUHU DAJEMO SKORO PA BESPLATAN KREDIT. MORA DA NISMO NORMALNI KADA VAM DAJEMO OVAKO POVOLJNE USLOVE. ...