Umetnik
Umetnik, pa to je moj bata Milojko. On redovno kad se najede graha posle par sati isprducka po jednu ariju...
A onda mu moj teča Gojko kaže:
Ihhhh, bre, Milojko, pa pravi si umetnik, samo će se podavimo od tvoje umetnosti!
Instalacija programa
Koliko jednostavno izgleda onima koji su već nešto sami instalirali, toliko
komplikovanom je zamišalju oni koji računaru ni prišli nisu. Otprilike ovako, ubacite CD i:
1. Install
2. čuveni Accept agreement
3. Yes ili No, naravno Yes
4. Back ili Next, naravno Next
5. Cancel ili Finish - pa ko je lud sada da odustane
Onda kažu roditelji, tetke, strine.. Ma da, ima taj mali u komšliku. Ej on tako mali, a već radi te programe, stavlja na kompijuter i to. Opasan je.
Prosjaci se uozbiljili
Nema šale više ni sa njima. Dobili si lidere, vizionare, ljude koji hoće još, ljude koji se ne zadovoljavaju onim što im se nudi. Primeri iz ličnog iskustva idu tome u prilog.
Lik na ulici: Ej aj daj neki dinar.
Ja: Nemam ništa sitno.
Lik: Pa imam ja, vratiću ti kusur.
Menza, ručak. Prilazi ciganče.
Ciga: Aj daj mi nešto da pojedem.
...dobija koricu hleba....
Opet će: Štaaa, tako suvo da jedem?
Baš je upitan
kažu naše babe i dede za nekoga ko je fin i lepo vaspitan.
moja baba: Aaaa, ko ti je ovaj drug? Baš je upitan.
Sabiranje u ranoj mladosti
Znaš ono tek naučiš brojeve u školi, pa te uvek ispituju i mama i tata i baba i deda i stariji brat/sestra. A ti i znaš i ne znaš sve zbrkano u toj maloj glavi, pa kad te pitaju, ti odgovor razvlačiš, preokrećeš redosled reči, ponavljaš, sve ne bili što više rastego i dobio na vremenu za računanje. A da ćutiš, to ne, taman posla da ispadne da ne znaš.
Mama: Koliko je 2+3?
Ti: Dva pluuus tri jeeee (pa ovo razvučemo na par sekundi, dok se mozgić snađe), toooo jeee (još nekoliko trenutaka) 5.
Mama opet (ne bi joj dosta jedan tačan odgovor): Bravo sine. Tačno! A sad reci mami koliko je 3 plus 4?
Opet ti: Aha. Tri plus četiri? (kao fazon nisi dobro čuo) Triii plus četiriiiii jeee isto što i četiri plus triii, a to jeeeee (malo muk, pogled levo, desno, onda oprezno) see (mala pauza) seeeeedam.
Moja prva defka
Jbt kod mene prva defka, ko prvi sex. Mnogo se očekivalo, malo se dobilo... Sve sam se nešto ozbiljno spremao, te ovako ću, onako ću, briskao, prepravljao i na kraju ćorak. Nisam je baš dobro obradio. Šta ćete, bila mi je prva, nisam imao iskustva, htedoh da bude lepa i privlačna, ali sam nekako požurio, pomalo traljavo i nespretno. Od silne trme se zbunih i na kraju rezultat, ništaaaa... Šmrc. Ali prva defka se pamti. Znate ono, da li druga beše ovo ill ono ili je to možda ipak treća tu se malo zbunimo, da ne govorim o 42oj ili 123oj... Koja mu je prva, to svi znaju....
ajmo na kafu
Pa ovaj izraz je totalno ludilo. Poziv na kafu u velikom broju slučajeva podrazumeva trač partiju, doduše ne obavezno, dešava se da ljudi odu na kafu i da se stvarno ispričaju, jer se dugo nisu videli. Al ono što jeste defintivno je da poziv na kafu ne podrazumeva obavezno i ispijanje iste. Kad se jednom dogovorite da idete na kafu, ne morate je više uopšte pomenuti tog dana. Tako možete piti sok, vodu, rakiju, pivo... Na kafu čak pozivaju i ljudi koji uopšte i ne piju kafu!!! Ne sviđa im se ili je uopšte nisu ni probali.
Lično iskustvo. Poslednji put kad sam išao na kafu popio sam pivo, u stvari 2 piva )), kafu niko nije ni pominjao.
Telefonski razogvor 2 drugarice. Subota, podne. Ova prva se budi mrtva komirana, jer se, bože moj, jutros vratila iz grada. Zove svoj najboljnu drugaricu, vernog prijatelja.
Komirana: Ej Maco, evo ja se sad probudih...
Maca (nije sinoć išla u grad, nije joj ćale dao kintu): Ej ćao,pa čekam da ustaneš. Sva sam k’o na trncima. Pričaj, kako je bilo!! Jel bio Aca?
Komirana: Ej extraaaa, znaš kako je extra bilo. Evo samo da se spremim, pa idemo na kafu. Jao, svašta imam da ti pričam! Šta smo radili... haos!
Maca: Uf, extra, jedva čekam. Požuri!
Ova jedna bila na moru, vratila se, pa se javlja ovoj drugoj da ugovore referisanje.
Prva: Kako bilo na moru?
Druga: Ej super.... Samo da ti kažem...uff... znaš kako Cica i Juca imaju celulita kad se skinu, jao užas jedan...
Prva: Stvarno, ma znala sam ja...
Druga: A Daca svako jutro mora..., ma ajmo na kafu pa cu sve potanko da ti prepričam.
Ponedeljak jutro. Fax. Prvo predavanje od 8 do 8:45 se upravo završilo. Pauza. Junaci u amfiteatru svi odsutno pilje u sveske i pod.
Tek će glas razuma: Ajmo da automata na kafu.
Ostali: Ajmo.
E sad stvarno idu na kafu da bi popili kafu. ’ ebiga treba im, organizam traži. Inače, pada glava sa ramena, oči se zatvaraju, disanje se usporava... sistem break down... )))
jednakost polova
U modernoj demokratiji (koja ionako ništa ne valja, jer joj praksa znatno odskače od teorije) forsira se jedan princip. Jednakost polova. Božeeee, pa kako je to meni nejasno. Kako da budemo jednaki, kad smo mi muškarci, a one fenomenalne žene :)). E, a i kada bismo na svim poljima hipotetički postigli jednakost, ajd da mi neko objasni kako bismo se izjednačili na ovom. Kako bismo mi muškarci uopšte mogli da pariramo ženskoj seksualnoj dominaciji? Ajd kako? One se malo obliznu, stave prst na usta, namignu ili malkice vrcnu, a mi već samo od toga poblesavimo i već smo spremni da ih poslušamo. Na šta bi to ličilo kada bi isto pokušao jedan muškarac. Ej, muškarac koji vrckajući i oblizujući se zavodi sve žene. E baš to da vidim!!! Zavođenje tj. seksualna manipulacija ili kako god je mi nazvali - kategrija u kojoj mi muškarci teško da ikada možemo da stanemo na crtu ženama.
japanski turisti
Turizam je nešto što u svest prosečnog Japanca dolazi, pa mogli bi se reći, prilično kasno. Zašto je to tako? Prosečan Japanc kada se rodi, onda ide u školu i uči, uči... Onda je lepo završi, nađe posao, pa radi, radi, radi... E onda kad više ne može ni kurcom da mrdne jer se živ iscedio radeći ceo vek za voljenu firmu, koju pritom baš zabole za njega, tada skonta, u jbt mogao bih ja malo da proživm, smrt samo što nije! Tako ih sada možemo videti u odredima od po 15ak, 20ak, blede u belim odorama, sede i mršave, sa velikim šeširima (da ih ne dokrajči sunce, kad ih već vetar nije oduvao), naoružani do zuba fotoaparatima kako tiho i smireno tumaraju ulicama, sledeći svog vodiča i škljocaju, škljocaju, škljocaju, škljocaju ...
Vodič: e ovo vam je kamen kojim je miško gađao konja u filmu (prekidaju ga)...
japanski turisti: škljoc, škljoc, škljoc..
Vodič: e a sa vaše leve strane je neka ograda (opet repetiraju)…
Turisti: škljoc, škljoc, škljoc
Vodič: idam je kući jer vi …
Turisti: škljoc, škljoc, škljoc….
neka posla
Ova fraza je definitvno džoker za mnoge od nas. To je ono kad više nemamo kud, kad inspiracija zakaže, kad druge laži i izmišljotine više ne pomažu..... Koristimo je gotovo po pravilu kad hoćemo nešto da spetljamo, a ni sami nismo sigurni kako. Primera u svakodnevnom životu je bezbroj. Evo ga jedan. Na poslu ste, a imate intervju za drugi posao u 13:00. Razmišljate, jbt šta sada da nakenjam šefu, pa da me pusti. Prošle nedelje ste bili bolesni, sve ispite ste davno položili, tetki lek da odnesem, već upotrebljeno više puta, glavobolja, stomak, proliv, menstruacija, ma sve već odavno ispucano... Onda potežete za jedinim što je vam preostalo.
Vi: Šefe moram da izađem, brzo se varćam?
Šef: Aha, a zašto ideš ?
Vi: Ma imam neka posla u gradu.
Šef: Hmm, ok, al budi brz.
Vi: Ok, super. (onda u sebi: ufff, fala bogu da me nije zapitkivao kakva posla, pojma nemam šta bih mu odgovorio...)
Idealno radno mesto
Neki su vam rekli da idealno radno mesto ne postoji... Poverovali ste im??? Hmmm... Da li su oni bili u pravu? Posmatrajmo sledeći primer. Radno mesto običnog, prosečnog čoveka i radno mesto narodnog poslanika u našoj skupštini. Tamo su razbijene mnoge zablude i dokazano je da je nemoguće, ipak, (ponekad) moguće. Na normalnom radnom mestu zakasnite na posao, neko vas opomene. Na normalnom radnom mestu čitate novine, odete kod šefa na razgovor. Na normalnom radnom mestu vičete na kolege, pokrenu disciplinski postupak protiv vas. Ako se usudite da dolazite pijani na posao ili imate neku šteku, pa krišom pijete dok ste na poslu, opet ćete sigurno i gotovo izvesno najebati.... Ne daj bože da dođete na posao naoružani i da maltarate pišoljem po kancelarijama... Ufff, pa tužba vam ne gine, onda će da vas ogule na sudu...i... i.... pi, pi, daleko bilo. No, na idelanom radnom mestu, stvari stoje drugačije i sve je to moguće. Tamo se viče, pije, peva, novine se redovno čitaju... za to se dobijaju pohvale, nagrade, aplauzi, povišice, slobodni dani.... Ne morate, čak, ni da dolazite redovno... Imate svog vozača, ručak skoro pa za DŽ..... Da, da, zamalo da zaboravim. Za to se prima i plata. I to kakva, natprosečna!! Čak možete sa kolegama da se dogovorite i za povišicu kada vam se učini da je vaš životni standard malkice poljuljan.... Eto, da ne nabrajam dalje.... Dovoljno da bi bilo idelno za vas !? Procenite sami.....
Bil GejC
Bil GejC je jedan jako pametan covek. Sve sto on kaze ili uradi je tacno i jako pametno i ne treba ni sumnjati u to. On ima puno para i jako je pametan. Voleo bih da bude moj najbolji drug. I svi njegovi programi su jako korisni, tacni, pametni i nema boljih programa. Eto, to je Bil.
