Dojke koje su zbog izraženih vena poprimile ljubičastu ili plavkastu boju.

Iako mnogi osporavaju gospodina Sigmund Frojda i njegov rad, inače oca psihonalize, možemo sa sigurnošću reći da je u nekim stvarima bio u pravu. Uzimo nekoliko mentalno bolesnih osoba koje će, koristeći glagol "jebati", na sebi svojstven način objasniti kako se osjećaju.

Prospe se litar krvi, ispadnu dokumenti (lična karta, vozačka dozvola), pedeset otisaka prstiju, ulje iz auta ostavilo trag do kuće i opet ne mogu naći zločinca.

Pod pojmom "bot" većina ove mladeži će pomisliti na counter-strike i botove, ali ova riječ tj. skraćenica od robot, je našla svoju upotrebu i u svakodnevnom životu. Kada je neko iznimno glup, ne razmišlja, impulsivno odgovara i uvijek griješi, onda tu osobu možemo nazvati bot-om.
Situacija koja se dogodila s kolegom na fakultetu.

Odjevni predmeti geek-a: naočale popularno zvane "tegle", karirana košulja koja je zakopčana do posljednjeg dumića, neka maramica sa cvjetićima u džepu košulje, smeđe kratke pantalone - vehabijski stil oblačenja, crni kožni kaiš koji je omotan četiri puta oko njegovog struka, neki swatch sat na lijevoj ruci, olovka iza uha i terminatorski zubi - aparatić

Fizičke karakteristike geek-a: 56 kg iako ima 17 godina, noge debljine mog penisa, dugi i deformisani prsti od pisanja i korištenja tastature, blijedo lice tako da Kasper izgleda kao Obama u poredjenju s njim, bagavi prsti sa bradavicama zbog prekomjernog stimulisanja spolnog organa, šlaufasti stomak, špicasto lice, veliki kukasti nos, buljave crne oči, tanke obrve kojim bi mnoge djevojke zavidjele, plava kosa koja liči na hrpu nepravilno složene slame, prekratko odsjeceni nokti, upali ubrazi, "guzičasta" brada (brada prepolovljena jednom borom, najbolje dolazi do izražaja kada se ta osoba smije)

Govor tijela klasičnog geek-a:
Mahanje rukama - uzbuđenost
Brzo treptanje - prisjećanje davno zaboravljene definicije
Oblizivanje oko usta - potpuna pozornost prema temi o kojoj se trenutno diskutuje
Pomjeranje usana - ponavljanje gradiva u sebi sve dok ne zapamti
Diranje genitalija - borba protiv animalizma u sebi
Isprazno udaranje prstima od stol - automatska radnja direktno povezana sa kuckanjem tastature do besvijesti
Cupkanje nogom - nervoza zbog ispita, strah od "loše" ocjene iako u 99% slučajeva dobije najbolju ocjenu
Čišćenje stakala na naočalima - to vam dođe kao predah, bjeg iz realnosti/materijalnog svijeta jer tada ne vidi ništa, gubi se, ne prati konverzaciju sve dok ne stavi naočale na svoju jajastu glavu; a vi naravno morate čekati dok ne obavi svoj maleni ritual
Gledanje direktno u oči - neki kažu da je to mit ali zaista geekovi nekada gledaju u oči dok razgovaraju sa vama, to je dokaz da mu/njoj beskrajno značite i da bez dlake na jeziku mogu reći sve ono što misle, pa čak i opsovati u vašem prisustvu
Trljanje nosa dlanom - kada geek pokušava da govori neistinu trlja nos - pinokijev sindrom
Glađenje obrve kažiprstom - duboko razmišljanje
Dlanovi spušteni na stol - potpuna sigurnost u sebe, "sve znam i ne može mi niko ništa" izgled
Prekrštene noge - spremnost da se usvoji još x stvari koje mu/joj u životu neće trebati, ali da bi bio najbolji u razredu, mora znati sve što profesor predaje
Smiješak - "jebi me ako ne budem znao" ponašanje
Čopkanje nosa - razmišljanje o djetinstvu i dogodovštinama koje su mu se dogodile
Iznenadni uzvik "Yes" - dešava se kada geek nadjebe sam sebe; uglavnom to je odgovor ili riješenje nekog problema koje je prethodno profesor zadao - i naravno niko osim njega nije uradio zadatak
Dlanovi okrenuti jedan prema drugome - molitva upućena Bogu prije ispita jer čak i ako je pritajeni ateista, mora biti siguran da mu neka "veća" sila neće stajati na putu da dobije najbolju ocjenu i po Bog-zna-koji-put dokaže kako je pametniji od ostalih

Odnos geek-a prema društvu i obrnuto:

Užurbano se vračaš kući sa posla/fakulteta i jedva čekaš da svoju prokletu glavu nasloniš na jastuk. Toliko si umoran da si počeo/la da tripuješ; vid se zamaglio, ne čuješ dobro i pričinjavaju ti se gluposti.

Dolaziš na prokletu stanicu, tražiš mjesto da sjedneš ali kao što obično biva: babe i dede su se rasporedile; zauzele svako potencijalno mjesto. Gledaš ih i psuješ u sebi. Pitaš se što su baš danas morali da idu negdje. Mjesto im je u staračkim domovima, a ne među "normalnim" ljudima.
Pališ cigaretu, uvlačiš drugi dim kad od jednom autobus dolazi. Vrata se otvaraju, čekaš da izađu ljudi i da što prije zauzmeš sebi mjesto. Iznenada, osjetiš ruku na ramenu, okrećeš glavu i vidiš poluretardiranog primata koji se smješka. Od silnog umora i ne prepoznaješ ga sve dok poluretardirani primat nije izgovorio tvoje ime. Onda ti je jasno da ne može biti gori dan. Onako, kriviš usta i pokušavas izgledati kao da ti je drago što vidiš starog druga iz srednje škole. Pružaš mu ruku, pitaš ga tri uobičajena pitanja:
- kako si?
- šta ima kod tebe?
- da li se snašao u životu?

Dok ti ovaj smorni primitivac pokušava odgovoriti na pitanja svojim lepa-brena glasom; vozač autobusa zatvara vrata i odlazi. Taj poznanik od silne sreće te poziva na pivo u obližnju birtiju kako bi ti prepričao svoje dogodovštine koje su se desile u njegovom patetičnom životu. Jadan, vođen ludilom, pristaješ i odlaziš. Sjedaš za šank i baš kada si pomislio da gore ne može biti, prepoznaješ šankera, svog starog druga iz osnovne škole...