Nego, ima li ta tvoja priča poentu?
Upitna rečenica na koju ne tražimo odgovor, već samo želimo da stavimo do znanja sagovorniku da je mogao da preskoči prepričavanje svoje zgode, koja je posve besmislena i nezanimljiva. A uzrok uopšte te nepotrebne priče je najčešće trenutni manjak tema za razgovor.
-E gledao sam juče neki film na prvom, ili je bio na tv1000? Uglavnom, glumi onaj, znaš bre, što ima veliki nos..... Ma nebitno. Prespavao sam pola. Neka pljačka se dešava i tako to. Nisam siguran kako se zove, ali čini mi se da je bio baš dobar.
-Pa lepo. Nego, ima li ta tvoja priča poentu?
Omražena melodija
Ona kojom se oglašava alarm.
Naročito kada je u pitanju 6 sati ujutru, a napolju je mrak.
Okreni se
Ono što napišemo u poruci ili izgovorimo u petosekundnom razgovoru mobilnim telefon kada ugledamo osobu koju znamo ( a, jelte, gotivimo) i koja ide gde i mi, ali je na onoj udaljenosti na kojoj bi se u slučaju pozivanja te osobe, probudio polugluvi deko u trećoj zgradi sleva.
Predvidivi pad na zadnjicu
U ove zimske dane, svi smo doživeli čuveno iščekivanje pre neslavnog prosipanja na zemlju.
Aaaaarghh, baš je klizavo.... Uuuuops! Ovo je bilo blizu... Ček, dobro, ajd da pređem na drugu stranu, manje ima leda... Ihaaaaa! Fjuuu, dobro je... E sad ću da padnem........! Vidi, izgleda da je ovde stvarno bolj....ŠLJUSSssss! (klasično proklizavanje na napred) Tupav osmeh, ustajanje, brzi pogledi levo-desno... Iiiiiiii dostojanstven hod dalje.
Reklama za hello sok
Teško se može naći iritantnija reklama od ove. Kad ono dete počne da urla, nakostreši mi se kosa na glavi. Ah, hvaljeno bilo dugme mute! A još je bolje okrenuti kanal i skloniti tu gnusnu reklamu s očiju.
NEKA UĐE POČASNI KONZUL GOSPODIN NIKARAGUA!!!!!!
Večiti kalendar iz indijske radnje
Iako lep i dekorativan predmet, izuzetno nepraktičan. Ko će svaki dan da premešta one kockice, do đavola. A i mesece. Ja obično namestim datum kada onako generalno sredim sobu, dakle na nekih dva meseca (khm), ponekad ni tad.
Gledam da obrišem prašinu s tog čuda, kad ono prvi septembar. Zanimljivo.
Merenje krvnog pritiska
Radnja koja vremenom postaje nešto više za starije osobe.
Ritualno se obavlja više puta na dan u potpunoj tišini izuzev obredne pesme aparata za merenje pritiska. Obično posle usledi uzimanje tablete Svetog Enalaprila uz čašu bistre izvorske vode.
Čaj
Čudotvorni napitak koji svojim blagotvornim dejstvima otklanja stres, višak kilograma, poboljšava koncentraciju, smanjuje rizik od raznih oboljenja...
Mi ga pijemo samo kad smo bolesni.
Marija: Je li Pero, jao vidi kako si se smrz'o, čime da te poslužim, 'oćeš neki čaj, kupila sam neki zeleni sa....
Pera: Ma kakav crni čaj, daj da drmnem rakijicu pa da vidiš kad me ugreje!
Vraćanje hemijske olovke u život
Kada hemijska neće da radi, dva metoda su u igri.
1. Pomahnitalim brzim pokretima prelazimo preko papira, ostavljajući duboke tragove u njemu.
2. Bukvalno stavimo hemijsku u usta i pokušavamo da je toplim dahom opet oživimo.
U većini slučajeva, ovo neće upaliti, jer stvarno nema mastila u hemijskoj olovci. Ako upali, znači samo da je gravitacija učinila svoje hemijskoj olovci koja je stajala negde okrenuta dupetom na dole. :P
Kontejneri i kante za smeće
Predmeti za izbegavanje kod velikog broja ljudi. Nama je lepše sa sranjima po ulicama.
Ne daj Bože da bacite smeće u kantu! Sramote!
Traumatično vađenje krvi iz vene
Neretka pojava. Posle izlaska iz lokalnog doma zdravlja, osim sterilisane vate dobijate i džanki look.
Doktor/doktorka obavlja pripremu i uzima igletinu. Neverovatno koncentrisano, ne cilja na očiglednu venu, nego (iz nepoznatog razloga) počinje da bode 3 cm desno/levo. I onda dolaze mučni momenti bauljanja unutar ruke pacijenta do konačnog pogotka. U toku bolnog procesa doktor se smejulji sa nekim tupavim izrazom na licu.
Jednom se živi
Rečenica koju izgovorimo pre nekog sranja koje napravimo. Smatramo da opravdava sve. Sreća, pa je niko ne može opovrgnuti.
Dnevno razgibavanje
Iako nam se nameće, neverovatno je korisno.
Uslovi:
-Nadrkani vozač autobusa;
-Polupokvaren autobus;
-Nakrcan bus ljudima koji stalno iznova ulaze;
-Da si u sred srede, bez ikakvog rukodržača u blizini;
-Oko tebe trougao- nepokretni deda, žena bez ikakvog obzira za druge i jedan od onih ljudi koji iz nepoznatog razloga imaju potrebu da zauzmu što je više prostora moguće, poželjno napaljeni “frajer”.
Ako nema nekih od ovih uslova nije problem, sem umanjene efikasnosti, ali ih skoro uvek dobijamo k’o na tacni. U 90% slučajeva. Sada je važno zauzeti stav što manje raširenih nogu, ne bi li balansiranje bilo otežano. Jednom rukom se uhvatite za najdalji mogući rukodržač (koji je ustvari jedini vama dostupan) I samo od sebe počeće naprezanje mišića, najviše ruku. Povremeno zameniti ruke na držaču. Naravno, naglo kočenje busa je neizbežno, ali ono nam samo još više oteža vežbu, što mi, naravno, želimo. Do željene destinacije osećaćete popriličan bol u telu, ali to samo znači da ste još jedanput obavili dobar posao.
Kašika
Između ostalog, deo escajga kod kog se prečesto dešava da nije opran kad nam je potreban.
Subotnje veče
Posle mrzovoljno i pre svega besmisleno provedenog dana, odlučite da ipak ostanete kući u subotu. Sestra/brat su već davno otišli u provod, a eto, matorci takođe odlučiše da jednom izađu i oni. A vi se osećate sve bezveznije i žalite za svojom odlukom da ne podignete dupe iz te fotelje. Ali šta je tu je, puštate muziku i iz sveg glasa pevate omiljenu melodiju (ne tako dobro, ali nije bitno, pa niko vas ne čuje) i visite na netu, na kom niko od vaših nije, jer pa, svi su negde. Vrhunac je uzvraćanje poziva.
Ja: Halo?
Kevina prijateljica: Pa zdraavo, gde ti je mama?
Ja: Nije trenutno tu. Izašla je sa tatom negde...
Kevina prijateljica: Aaaa, nema veze. Kako ti je u školi? Pa gde ti je Iva?
Ja: Dobro mi je. Nije ni ona tu.
Kevina prijateljica: Jaoo pa ti si samaaa... Što nisi i ti izašla? (sa sve patetičnim sažaljenjem)
Ja: Pa eto, nisam...
Kevina prijateljica: Dobro, prenesi poruku mami...
Ja: Važi... (neverovatno ljubazno)
Spuštam slušalicu. I primećujem da krećem da razgovaram sa mojim psetom. O.O (asocijalnog li deteta)
