Šumadijski ekvivalent pesme "Dunavom šibaju vetrovi".
ostalocutanje
Desetka ne može da ti poveća prosek koliko šestica može da ga skenja.
Ne možemo sa sigurnoću tvrditi da ih je oduvek bilo, ali su našim precima sigurno padale na pamet, jer su ovekovečene u brojnim umotvorinama našeg naroda.
Fetišizam:
Lebac ti jebem!
Pirofilija:
Oganj ti jebem!
Partijalizam:
U oči te jebem!
Mamafilija:
Sisku ti jebem kaljavu!
Pedofilija:
Detence ti jebem!
Gerontofilija:
Jebem ti baku u dupe!
Incest:
Jebi si mater!
Akrotomofilija:
Jebem te sakatoga!
Zoofilija:
Jebo ti pas mater!
Nekrofilija:
Jebem te usta mrtva!
Koprofilija:
Jebem te usta pogana!
Salirofilija:
Serem ti se u usta!
Jedan od retkih, često i jedini argument nešto svesnijih ljubitelja one vrste "muzike" koju nećemo pominjati (koji koriste u razgovoru sa osobama koje nisu u braku, naravno). Znaju oni da je to đubre, ali, brate mili, narodno je narodno, nema veselja bez narodnjaka! Oni naprosto ne veruju da se možete provesti čak i mnogo bolje od njih uz drugu vrstu muzike, tačnije rečeno uz nešto što je zaista muzika, a pri tom isključuju postojanje "prave" narodne muzike, intimnijih slavlja i mogućnosti da ste rešili da ostanete neženja/usedelica.
- Dobro, a šta ćeš ti da slušaš na tvojoj svadbi?! Da nećeš rok?!
- Iznenadićeš se...
Čuvena replika Branislava Lečića iz filma Ni na nebu ni na zemlji, koju ovaj izgovara pošto Bajaga odsvira još čuveniju pesmu "Moji su drugovi" (koja se smučila i Bogu i ljudima na sličan način na koji se mogu smučiti "We Will Rock You" i "Smoke On The Water"). I baš kao što je pesma bezočno eksploatisana, eksploatisana je i replika, najviše od strane osoblja lokalnih radio-stanica.
Lokalna radio stanica:
Voditeljka: "Samo za tog i tog, iz mesta tog i tog, Mile Kitić!"
Pavle Vujisić: "Vozi Miško!"
Mile Kitić: "Kao vuka samotnjakaaaaaaa...."
(pošto se pesma završila) Branislav Lečić: "U jebote, od ovog može se rikne!".
U originalu Das Kapital: Kritik der politischen Okonomie, kapitalno delo Karla Marksa u tri knjige. Iako je na njemu radio četrdesetak godina, umro je stigavši da dovrši samo prvu knjigu (ostale dve je dovršio, a ko bi drugi nego Fridrih Engels). Nekada je svaka kuća koja drži do sebe morala da ima Bibliju i Pelagića, onda Kapital i Pelagića, a danas opet Bibliju i Pelagića. Kapital se danas koristi uglavnom za poklapanje oblandi.
Rečenica koju izgovaraju jedinke muškog roda, koje neretko nemaju puno šansi čak ni da privuku pažnju jedinke ženskog roda o kojoj je reč, a kamoli da ih dotično oralno zadovolji. Jedinka ženskog roda o kojoj je reč je najčešće veoma simpatična, neretko i veoma privlačna, ali je (navodno) ispod kriterijuma osobe muškog roda koja izgovara gorenapisanu rečenicu.
Osoba A: Fina je ona cura.
Osoba B: Aha, meni je baš slatka.
Osoba C: Pa... Dao bi' joj da mi popuši...
Osoba A: A ona kao jedva čeka, samo ti treba da se smiluješ!
"I jare i pare".
Osoba A: Slušaj, imam smoki i čokoladicu, hoćeš da podelimo oba ili hoćeš jedno od ova dva?
Osoba B: Pa koja nam vajda da podelimo pola, daj mi čokoladicu.
(Nakon pet minuta Osoba B prilazi osobi A i zavlači ruku u kesu smokija koju ova drži u ruci.)
Osoba A: Ej, bre, to je moje! Gde ti je čokoladica?
Osoba B: Pa pojeo sam je...
Osoba A: Pa šta sad 'oćeš?!
Osoba B: Pa malo...
Osoba A: Šta malo?! Je l' smo se lepo dogovorili?
Osoba B: Pa da, al' čokoladica je komad slatkiša, a smoki je kesica...
Osoba A: Pička ti materina, ti hoćeš lubendinju?
Rečenica koju na žurkama, sedeljkama i pijankama na kojima se okupljaju ljudi različitog muzičkog ukusa (i neukusa) izgovaraju ljudi koji ne pridaju toliki značaj muzici, ne obraćaju pažnju na muziku kada su u društvu ili "slušaju sve".
Kompromis je napravljen: Svi biraju pesme naizmenično.
Osoba A (pušta Whitesnake - Fool For Your Loving)
Osoba B (izdržava do pola pesme, baca pogled na Osobu A, i kada primeti da ona razgovora sa Osobom C, šunja se do kompjutera i pušta Soundgarden - Black Hole Sun)
Osoba A (primećuje da nešto nije u redu): Ej, bre, ko mi promeni pesmu?!
Osoba B: Ja sam! Nećemo valjda da slušamo one tvoje šminkere?
Osoba A: Ej, pa ne može tako, dogovorili smo se! Aaa, hoću da čujem svoju pesmu! (Ustaje)
Svi: Sedi bre, sedi... Ajde, sad ćete da se svađate...!
Osoba C (dežurni zajebant, iskoristiće svoje pravo da pusti nešto što blesavije - pesma koju je izabrala Osoba B ju je smorila, ustaje i šunja se do kompjutera): Ček da vidimo... Haha, jao ne mogu da verujem! (Pušta Vajta - Zlatna ribica)
Osoba D (Nakon pola pesme primećuje nešto neobično): A bre, šta je ovo? Ko je ovo pustio? Aaa, čekajte da ja pustim nešto! (Ustaje i odlazi do kompjutera - Osoba C bira da ne protestvuje, ionako joj nije bilo previše stalo do pesme - Pušta Aca Lukas - Sada pao sam na dno) Aaa, eee, ovo je bre muzika, ne ovi vaši drekavci...
Osoba E (Ustaje nakon deset sekundi pesme): Kakvu si, bre, ovo kukuruzovinu pustio?! Neću da slušam ovo! (Polazi ka kompjuteru)
Osoba F: Pa majke mu ga nabijem, pustite bilo šta, samo nek ide do kraja!
Društvo iz Niša, bavi se istraživanjem najstarije istorije Srba. Društvo je dobilo ime po najobožavanijoj boginji Starog sveta. Osnivač i predsednik Sorbone je Radojica Radošević, penzionisani pravnik koji je dugi niz godina proveo u policiji. Cilj ovog društva je otkrivanje istine o četrdesetdvovekovnoj istoriji Srba koju zvanična istoriografija, kojom dominira Bečko-berlinska istorijska škola (koja, naravno, ignoriše srbske istine) vekovima tendenciozno krije od očiju čitavog sveta.
Sve u svemu, gomila ludaka.
Srbi su Srbi još od kamenog doba. Lobanja kromanjonca ista je kao lobanja Srbina.
Svi svetski jezici potiču iz srbskog jezika, što je lepo dokazao Slaviša K. Miljović (autor neobjavljenih knjiga Srbizmi u francuskom jeziku i Srbizmi u latinskom jeziku) u Novom srbskom mitloškom rečniku.
Srbi su na "Svetom sedmorečju" pre 6 000 godina prvi imali prvi imali zemljoradnju i zanatstvo. Odatle su krenuli i stigli do Zapadne Evrope, Severne Afrike, Male Azije, i svuda doneli civilizaciju i napredak.
Prvo pismo nastalo je u period između VI i IV milenijuma pre nove ere, mnogo pre nastanka egipatskih hijeroglifam. Danas je to pismo poznato kao Srbica.
Hiljadu godina pre Hrista Srbi su imali tri države u Maloj Aziji. Iz tog perioda datira zakonik uklesan na kamenom stubu u Likiji. Ovaj natpis je dugo bio zagonetka, sve dok nije došao Sveto Bilbija, Srbin iz Čikaga, koji je pročitao da piše "Srbi neće napustiti makar svi izginuli". Srbi su ipak morali da napuste svoj stari zavičaj i dođu na Balkan. Srbi su dakle starosedeoci Balkana.
Srbi su podilgli Stounhendž.
Aleksandar Makedonski je bio Srbin.
Itd.
Legendarni frontmen grupe Motörhead. Otelotvorenje heavy metala koje je odbilo da svoju muziku nazove ikako drugačije osim rock 'n' rollom. Čovek koji je, i pored okeana alkohola koji je sasuo u sebe, i dalje čio poput momčića. Jedna od najvećih pijandura u istoriji rock muzike. Kažu da mu je u piću mogao parirati jedino Shane MacGowan, voća The Poguesa. Jedna naša legenda, doduše, kaže da je Lemmy na ovim prostorima našao takmaca: naime, nakon koncerta Motörheada u Beogradu 1983, Lemmy se zapio sa jednim lokalnim rokerom. Nakon ko zna koliko tura Lemmy se probudio pod stolom za kojim je onaj još sedeo nalivajući sebi piće. Lemmy se sa mukom pridigao i, držeći se za glavu, zadivljeno upitao: "Fuck, man, what's your name?", na šta je ovaj odgovorio kratko: "Bora".
Kompleti knjiga kupovani u (po mnogima) srećnijim vremenima, kada su sabrana dela Šekspira, Dostojevskog, Bore Stankovića ili Meše Selimovića bila pristupačana za većinu (dok danas sabrana dela nekog autora ne mogu da kupe oni koji to žele, a mogu oni kojima je najčešće prva i poslednja pročitana knjiga u životu Ciciban). Često su kupovane tako što bi vlasnik nove police izmerio dužinu one pregrade na koju je želeo da postavi knjige, i zatim sa metrom išao u knjižaru.
Daj mi ove crvene! Ček ustvari, prvo da izmerim!