Zagoreli likovi koje je muka toliko stisla da moraju da upale DM sat televiziju i pošalju poruku koja na kraju ispadne duža nego neko rendom proseravanje Jovana Deretića o srBskoj istoriji dugoj 19.000 godina. Lakše pronađu predmet za onanisanje nego Branko Kockica maloljetnicu na ulici jerbo je njihova ciljna grupa sve od 6 do 96, ali ipak konkretno saopšte željene izglede đevojaka ili (nerijetko) momaka sa kojima bi opštili u dobru i zlu.
Samci koji srodne duše traže preko TV poruka su na skali iritantnosti daleko ispred Amidžića, Ivanovića, rendom babetina koje se pojavljuju na lokalnim televizijama nakon 23h i zadnji dinar isteruju iz džepa maloumnom narodu kako bi mu prorekle sudbinu, te glasa Lee Kiš. Sreća je što ovi samci rijetko izlaze u javnost, sreća je takođe što su uglavnom mirne ćudi pa ih nećete prepoznati među svijetom i kad izađu u javnost, nesreća je što njihova količina uopšte nije mala, u stvari sve ih je više i više; naravno zbog činjenice da su lokalne vonabifejms fufice podigle svoje kriterijume pa miris njihovih pičoka košta malo više nego ranije, a pošten svijet nema para u ovim zlim vremenima pa je izgleda DM sat televizija jedino što preostaje drkačima koji sate i sate dnevnog svjetla troše na balavljenje pored uključenih monitora. Samac koji srodnu dušu traži preko TV poruka ne voli sebe, u stvari toliko mrzi sebe da mu to slanje poruka uopšte nije ispod časti, on suštinski ne voli ništa, ne osjeća strast prema mnogim stvarima osim prema vlažnim dojkama i nabubrelom vaginom, svemu oko sebe pristupa krajnje površno i boli ga kurac za sve, on živi jer se rodio a nema ništa drugo da radi. Ako, ne daj Bože, pročita neku knjigu to je zato što mu je obavezna za lektiru i ne gine mu zacimentirani kec ako je nije proturio kroz prste, sa druge strane ako ne ide u školu, neće pročitati tu knjigu osim ako nije nešto poput "Pedeset nijansi siva" ili neka druga Bačićalimpićka kojoj će iskvasiti korice u neobuzdanoj težnji da svoju tečnost podijeli sa ostatkom svijeta koji je nije željan, ili misli da će tako nabaciti neki štos za muvanje iz tog nazovi "književnog djela". Neki od ovih samaca su toliko uporni da broj svog telefona u poruci napišu i po petnaestak puta, možda zbog toga što ih konstantno ignorisanje od strane traženog pola više nervira nego kad vukajlijašu nestane struje u sred pisanja definicije pa mu sva govna odu uzalud ili zbog toga što je viđenje pičoke za njih odavno postalo pluskvamperfekat pa žude da sladunjavi miris osjete još jedan put. O samcima kao likovima se u narodu ne zna puno, uglavnom su poznatiji brojevi njihovih telefona nego oni sami, ne ističu se previše, mogu to biti vozači autobusa, ulični svirači, inžinjeri, advokati, gimnazijalci, operski pjevači, ali će uvijek biti tu da vam pokvare i onaj jedan jedini put kad naiđete na jednu od ovih nesrećnih televizija koje njima služe kao kurvama oglasi.
POZZ ZA REZIJU IZ SRPSKE VIROVITICE !!!! MOZE LI ONA OD TOME ZDRAVKOVICA EJ BRANKA BRANKA BRANKA !? A OVOM SAMCU STO TRAZI ZGODNU PLAVUSU ZA OZBILJNIJU VEZU TRIPUTA JEBEM MAJKU NA SREDINI GRADSKOG TRGA, VELIKI POZDRAV I HVALA !!!
Nije sve tako crno, ima i bijelih polja, je l' da ? Al' idemo redom. Znate li onaj osjećaj kad mislite da je Bog otkopčao šlic, izvadio svoje njihalo i počeo da vas tušira žutom bojom ? A ne, još ni dotle nismo došli, idemo još malo u nazad. Kapiram, prvo sam sa Dejanom pričao o koncetracionom logoru u Bileći, jebeš mi mater ako znam zbog čega, onda je neko pozvonio na vratima. Drug me zove da s njim odem po cigare, ajde idemo.. Sjećam se , zatim, iskeširo je za dvije limenke ultra enerdžija, izgleda da mi tečnost nije dobro pala, stig'o sam kući sa odvratnom mučninom, sjećam se kako su mi se centripetalnom silom crijeva okretala u stomaku, dogegam se do kompa, probam da prelistam forum, al' ne ide, odem na čet kad tamo dežurne smaračice pričaju o dijetama.Zajebi, prebacio sam se na drugi tab, na jutjubu spičio neki eks ju rok od sedam sati jer mi je trebala droga, al' ne shvatite pogrešno, u poslednje vrijeme su Azra,Čorba i Električni orgazam bili moji narkotici. Ti su me zvuci pratili narednih sedam sati, te sam zvuke strpao u vene. Nisam se ni presvukao a bacio sam se na krevet, imao sam strašne tripove, moronu, probudio sam se posle,cirka, petnaest minuta, i četvoronoške se odgegao do kupatila.Zagrlio sam wc šolju k'o da je bila Sandra Afrika, otvorio se ko Pandorina kutijao i iskašljao najodvratnije izbljuvke koje sam vidio u životu, samo je Džek Sperov mogao da shvati kako sam se osjećao, al' kapiram da ni Krakenov dah nije bio toliko odvratan. Dobro, kunem se moronu jedno pet minuta je kapalo iz mene, povraćao sam ko kurva kojoj je Bora Drljača naplatio da mu jezikom izmasira prste na nogama. Krevet mi nikad u životu nije bio dalji, šahovska tabla mi nikad u životu nije bila bliža, zajebi, što ne prespavam u kupatilu ? Eto tako, nije prošlo ni godinu dana od smrti dva najveća čovjeka koja sam upoznao, nisam se ni nadao da ću da ih vidim ponovo.Poslednje čega se sjećam iz rial lajfa je bilo da sam zurio u bijele kupatilske pločice, pogled mi je bio sve manje fokusiran i bacio sam se u san. Uh, sve me je probadalo, i mučnina i bol, k'o da sam popio litar tečnog esida, no dobro, ušao sam u vrlo poznatu prostoriju. Koračao sam polako, ali nisam vidio pod od magle koja mi je oblizivala članke, otvorio sam vrata i u nevjerici počeo da se štipam.Za stolom su bili moji đedovi: -Ode ti dama, sad si gotov.. Brate, igrali su šah, dva poštena starca, pardon, dva pošteno upokojena starca igraju šah i raspravljaju se oko toga ko je varao. Ja stojim i gledam, oni na mene ne obraćaju pažnju: -Priznaj da si ukrao pijuna.. Ja i dalje ne mogu da vjerujem. Možda je to bilo u snovima ali opet je trajalo dugo. I ništa nije moglo da se desi, ja sam ih dozivao, oni nisu obraćali pažnju na mene, pogledi su im bili fokusirani na šahovsku tablu. Otvorio sam oči, čudno da me je zaslijepljelo svjetlo koje se probijalo kroz roletne, jesen je, svu noć je padala kiša a sad Sunce ? Pogledao sam samog sebe, bio sam odvratan,povraćao sam po majici, po tepihu..Eto, moronu kakve sam tripove imao, i odjednom sam počeo da mislim na sve koje sam izgubio, mislio sam i na one koje imam ali ih gubim, mislio sam na malu Lini koja je trebala da "svari" neke jedva izgovorene rečenice. U tom trenutku sam popustio, plakao sam. Plakao sam i bio sam crven u licu,bilo mi je hladno i ležao sam pored ispovraćane šolje.Jecao sam ko najobičnija vagina, muškarci ne plaču ko vagine ?Eto, tu smo stali, u tom trenutku Gospod otkopčava šlic i na mene počinje da kapa žućkasta kiša.Osjećam se jadno i nemoćno, nisam više za šahovskom tablom, mislio sam na moju malu Lini, mislio dugo i plakao. Otvorio sam vrata i ponovo četvoronoške vukao svoje tijelo do kreveta, u prolazu sam obratio pažnju na risiver u dnevnoj sobi,zeleni brojevi su pokazivali 05:43. Smrznut ko pička stiskam pesnice. Gurnuo sam vrata od moje sobe, uh , izgleda da je na red došao instrumental od Crnog leptira. Kako sam bio pogođen, ajde probaj da se staviš na moje mjesto, moronu, bukvalno sam imao osjećaj da i mene ko i leptira ubija "njene" svjetlosti sjaj.Popeo sam se na krevet, ko me jebe, spavao sam. Eto tako, nema ovo nikakve veze sa defkama, možda je i za groblje, ovo je ispovjest, priča o ratu između crnih i bijelih, idem sad da operem zube još osjećam odvratan miris u ustima.
Kako bih voleo da si tu, grad je tako tužan a ti si s one strane, ove su kuće tako ružne. O, kako bih voleo da si tu.
„Ekspresni voz za London-Pariz-Milano-Torino polazi sa četrnaestog koloseka..“ Čuo sam dok sam stegnutih pesnica trljao sanjive oči, pogled je prestajao da mi bude mutan i slabo fokusiran i najednom sam pred sobom vidio namrgođenog čovjeka sa plavom kravatom. Je l' znate da su Hrvati izmislili kravate ? Elem, mora da je bio utorak , vrijeme je bilo.. Pa, manje-više grozno.
- Šta oćeš ? - Da se makneš sa te klupe, da odeš da nađeš neki posao, današnja omladina samo loče a ništa ne radi, u naše vrijeme je bilo drugač..
Naravno, nisam namjeravao da slušam odvratnog policajca, ja nikad nisam ni bio dobar momak, sve što je u ovom trenutku zanimalo moj smušeni mozak je bila ta crna rupa u limenci piva koja je nepomično stajala tu kraj mog kreveta, stare klupe na još starijoj željezničkoj stanici.
- "Ajde dobro, de ne zajebavaj, vidiš da ne znam đe mi je glava?"- Progovorio sam dok sam ustajao sa mog mekog dušeka nakvašenog pičkastim nebom koje namjerno nije prestajalo da jeca. Pljunuo sam na moj krevet, jebi ga, garantovano mi je kroz podsvjest prolećela ideja da pljunem đubre u plavoj uniformi ali je moja svijest pesnicom nokoutirala tu suludu misao te je tako moja sluzava pljuvačka završila na potpisu dotičnog Marka koji je izgleda mnogo volio neku Svetlanu jer je njihova imena uklesao nekim vrlo oštrim nožem a pored napisao „zauvijek zajedno“. Jebeno zauvijek, kurac zauvijek. Kao da zauvijek postoji ima da prohujim k'o jesenji vjetar, neću ostaviti nikakav trag, mog se imena niko neće ni sjećati, život je moj čestica u poređenju sa zakonom ogromnog univerzuma. I na kraju šta mi ostaje ? Kurac. Koračao sam polako i gledao moje ispucale patike, korak po korak ka trafici sa jasnom namjerom da kupim cigare i kafenu bočicu piva.I ništa nije moglo da promijeni moj pohod ali sam na jednoj klupi, sličnoj onoj koja je meni pravila društvo tokom dugih noći, ugledao starca sa braon šeširom koji je sa suzom u oku zurio u crni notes:
- Dobar dan. - Dobar dan, sinko.
Nastala je nekakva tišina, možda je i meni bezobraznom bilo žao čikice u crnom kaputu, ni sam ne znam zbog čega ali sam upitao:
- Možde je od hladnoće, možda od kiše, možda i od tuge... Čemu suza na tom naboranom licu,ponosna starino ? - Eeeeh. :dugi uzdah je zaparao tišinu: - Stvarno ? - Pogledaj ovaj notes , sinko. Imam osamdeset tri godine, tu sam oduvijek upisivao brojeve mojih prijatelja, bilo je među njima svakakvih ljudi, i onih dobrih i onih naopakih.. - Ali .. - Znam, znam, jedan red je prazan. Upravo sam obrisao broj svog najboljeg druga, više nikad neću okrenuti taj broj telefona. - Žao mi je. - Ne treba da ti bude žao, sinko. Pred tobom je život, nisi prevalio ni četvrt vijeka i vjeruj mi da bi bilo sramota da žališ za bilo čime.Ja sam trenutno sam na ovom svijetu, sinovi su mi odrasli, otišli su ka zapadu u potrazi za boljim životom, nikad nisam imao zadovoljstvo da se igram sa svojim unucima. Pokazao bih ti njihovu sliku ali , na žalost, nemam ni to.Sve što sam imao je bio moj prijatelj, sada je otišao i on. Oslobodio se muka ovog dosadnog života.Ostajem sam sa ovim vjetrom.Jesenjim vjetrom koji mi je jedini svjedok !
I kunem se, rođaci , bilo mi je žao poštenu starinu: - Je l' može nekako moja mlada ruka da posluži vašoj iskusnoj ? Molim vas recite ako mogu da uradim nešto za vas. - Za mene možeš da uradiš samo jednu stvar, da odeš i živiš. -Mo.. -Da odeš i živiš, da udahneš život punim plućima, da ga čvrsto zgrabiš i da nad njim imaš potpunu kontrolu, da si sam svoj gospodar i da jakim zubima mladosti stegneš prolaznost i da joj ne daš da te odvede sa sobom.Nemoj da ti jesenji vjetar bude jedini prijatelj.
Otišao sam, zagledan u nebo osjetio fantoma slobode , k'o da je bio pored mene. Osjetio sam život, nisam htio da plačem, ali brada mi je zadrhtala, rođaci.
Uvijek nadrkana mračna hejterka sa ćoška. U dubokim starka patikama i crnim Lenon naočarima , dugačka kurvarska cigara u ustima , nokti namazani smrtno crnom bojom , jebeni pentagram oko vrata, majica Najtviša , njen pičkin dim prati instrumental Čildren of Bodoma. Blijeda kao da su je zaboravili u kaci od sira. Kreoni oko očiju i natpis ejsidisija na prsluku s prišivačima. Oće da da pičke , al' kad ga metneš u nju ko da si ga metnuo u zamku za medvede. Prilazi ti..
- Ej , pa de si ti ? - U Čehoslovačkoj. - Pa šta se radi u Čehoslovačkoj ? - Evo sadimo borove. - Ha , ha. Pa to je taj humor. - Da , da. No šta oćeš ? Gle kak'a si , misliće ljudi da se bodem marihuanom jer si pored mene. - Treba mi vatre. - Za koji će ti kurac ? Oćeš još i kašičicu da ti dam , i onu vodicu zbog koje oćeš da se biješ sa vetrenjačama ? - A koji je tebi kurac ? Šta misliš da sam neka pajdomanka jer ja i moji drugari slušamo drugačiju muziku , a ? A šta ti slušaš keve ti? - Pretežno Žareta i Gocija. - Koji su ti ti ? - Ne znaš ko su Žare i Goci ? E moja curice , pa oni su ti najveći ovlaživači pički od Vardara do Triglava , a ne onaj tvoj Merlin Manson.Jebo ga ćaća ćaćin. - E jebiga. Da ja tebi objašnjavam gotik metal , ne bi ti to razumijo. - Da ja tebi objašnjavam kako se prave punjene kobasice ti to ne bi razumjela. - A odakle si ti keve ti ? - Šta mi pominješ majku šurnajesti put ? Jesi ti normalna neka ? Ja sam ti iz ove Velike Mrtvaje. A što ? - Ništa , ništa. Sklapam kockice , sad sam stala kod tvoje fizionomije. - A šta fali mojoj finomiji ? - Ma ništa , ništa. Još šešir ti fali i pravi si desperadoc , ne izgledaš loše. - Šta oćeš da kažeš ? - Hoću da kažem da me nešto svrbi i mogao bi da mi pomogneš da se počešem. - Imao sam nekog šmirgl papira , nego sam ga zaboravio u golfa.. - Oću da se karamo ljaljane ! - Aaaaaaa , ti to oš. Pa što ne reče odma ? Sad ćeš ti da vidiš kako cure vole kad brkovi žare..
Eto, već je uveliko prošlo osamnaest ljeta od kako je pjevač "Nirvane" izvadio kratku pušku, i jednim hitcem u bradu sebi oduzeo život. Od tada se i nisu desile neke drastične razlike, jebi ga. Porastao je nivo svetskog stanovništva, klonirali su ovcu Doli, Đovak je postao najbolji teniser svijeta, đeca su se pravila, ljudi svađali i mirili, mlado se voljelo, staro umiralo, Ameri mirnim putem zavodili demokratiju, neke države se širile, neke raspadale. Uglavnom, se za tih osamnaest godina nisu desile neke mnogo značajne stvari. Osim što su se muzički pravci znatno promijenili..
Neđe na rajskim poljanama oko 21:00 navečer:
- Ooooooo Merkjuri, đe si pederu Bog te ne ubio? - Evo me dolje! - A šta ćeš dolje, u usta te jebem!? Izlazi iz tog oblaka ovoga trenutka! - Sačekaj sekundu, života ti. - A šta radiš dolje, pizda li ti materina? Da opet ne drkaš kurac Roju Orbisonu? - Ne Elvise brate, nego posmatram Kurta. Opet pao u depresiju čovjek. - Aj nema veze, evo cimnuću Džimija da mu nabavi šaku rohipnola da se smiri.. - A od koga reče da nabavljaš? Od Hendriksa? - Jeste, zbilja đe se izgubi on? - Ada tu je neđe, nego ga ne vidiš, pao je mrak. Pssssst, evo ga Kurt.
I tako pjevač Nirvane prekida diskusiju Merkjurija i Prislija u ovako finoj večernjoj idili: - Zdravo , momci! - Smrdiš ko tin spirit. Jesi se opet drogirao? - Zajebi tu priču Fredi brate, znaš šta sam odlučio? Da nagovorim Harisona da me opet pusti među ljude. - I treba, glupo ti je bilo ono. Što jes, jes. A realno on će tebe i pustit, vazda te je najviše gotivio, siso jedna. Mada moraš priznat da si uvijek bio najveća šlihtara. - Daj ne seri sa tim podjebavanjem čitav život, ja barem nisam peder..
I tako se Kurt uputio ka kancelariji Džordža Harisona.
- Kuc , kuc. - Ko je? - Kurt Kobejn! - Šta ti radiš van odeljka za narkomaniju? - Došao sam da te zamolim nešto, a i dosadilo mi da jebem Vitni Hjuston i Ejmi Vajn Haus. - E jebem ti mater narkomansku vazda si jebao neke pajdomanke. Kud će kruška no pod krušku.. Aj reci, šta ti treba ? - Da me vratiš među ljude, mislim da zaslužujem drugu priliku. - Ajde važi, ionako je raj počeo da mi smrdi od tebe.
I Kurt Kobejn se odjednom stvori na zemlji. Nedostajalo mu je čvrsto tlo, i bio je oduševljen što ponovo vidi normalan i smrtan svijet oko sebe. Nije prošlo nekoliko trenutka a on podiže pogled i viđe veliki ekran iznad sebe. "..A sada najveće muzičke zvijezde današnjice, svi na jednom mjestu. Majli Sajrus, Džastin Biber, Keti Peri, Paris Hilton, Evril Lavin, Florida.. Pjevaju samo za vas i za vaše uši, dođite da vidite čudo, prisustvujte događaju kojem nećete imati priliku da prisustvujete mnogo puta.."
Opet, neđe na rajskim poljanama:
- Đe ste momci? - Đe si Kurte, šta ima? - Ništa vala.. - Kako ništa? Pa eto još jednu si rupu probušio. - A, morao sam da se vratim, jebi ga. Nisam mogao da izdržim. I poslušajte moj savjet, ne vraćajte se dolje.. - Poslušaj ti naš savjet, ne vraćaj se ti. Jer će ti faca ubrzo biti izbušenija od face Lenija Kravica.
Jebeno sunce prži čitavu ulicu kojom hodaš , tvoje Rej ban naočare jednostavno nisu sposobne da se odupru njegovim zracima. Đonovi na tvojim cipelama počinju da se tope nad vrelinom usijanog asfalta. Kako si se našao u zemlji zaključanih vrata , logično je da tražiš čovjeka koji posjeduje ključ. I kad si već počeo da se osjećaš ko da si u Tarantinovom filmu svoju neobaveznu putanju skrećeš ka prvom pabu.
- Dupli viski ! Tvoj glas se odbija od zidove prazne prostorije.Iza šanka glavu podiže jedini čovjek koji je tu radio. -Ide.. Progovorio je. I baš kad je krenuo da desnom rukom dohvati staklenu flašu na visokoj polici još jednom se otvoriše stara vrata. - I meni isto ! Progovorio je visoki čovjek blijedog lica. Oči mu se nisu vidjele od kalupa starog cilindarskog šešira , glas mu je bio krupan i nosio je zajebane brkove.Privukao je jednu stolicu i sjeo kraj tebe: -Divno vrijeme danas ? - Jašta. Zatim je podigao glavu ,sklopio oči i dubokuo udahnuo duvanski vonj koji je zaudarao čitavom prostorijom. - Cigare , nisam popušio kvalitetan cigar duvana ima 35 godina. Koje ti pušiš ? - Pal Mal. - Pa ponudi me jebmuboga. Jeste da ne pušim te kurvarske cigare , al' gladan sam duvana. Zatim je iz džepa izvadio zlatni Zipo upaljač sa slikom kobre na lijevoj strani. Očekivao je da ga ponudiš.. - Ovaaj , slabo stojim sa kešom danas , nisam kupio cigare , jebi ga.. - Ma nema veze , popušiću kasnije. Nije smak svijeta. Vratio je zlatni zipo u toplinu prljavog džepa. - Ovaj , možda je glupo da te pitam , nego reče da nisi pušio 35 godina ? - Dječače , danas je prvi dan ostatka mog života. Od danas sam slobodan. - Da pogađam , bivši zatvorenik ? - Jašta. Evo sjećam se ko da je juče bilo , 1977' godina, rano izjutra. Došao sam kući , izvadio pištolj , ušmrkao finu liniju i roknuo svoju suprugu. Zatim je podigao čašu i počeo da je trese ko da surfuje kockom leda iznutra. - A što si je roknuo ? - Pa bila je kurva , jebi ga. Imala je još trojicu.. Nego da nastavim.. Roknem kučku , ušmrknem još jednu debelu liniju odem do kreveta i legnem da spavam. Prespavao sam čitav jebeni dan , probudio sam se sledećeg jutra , uz'o moj fini revolver , izglancao ga. Navukao čizme i dao se u bjekstvo. Al' nisam imao sreće , ufate me kerovi na 9 milja od kuće.Pokvarila mi se kola.. A da vidiš nesreće , prolazi pored mene jedan debeli sa plavim džipom , sviram mu da me uzme , a on mi isplazi jezik , mamu mu jebem.. Pokažem mu srednji prst i počnem da čekam muriju.. Dođe jedan ćelavi , niski.. Mirković.. E jeste jebeni inspektor ćelavi.. Mirković , natuče mi lisice i dovede me do istražnog. Polako ulazim u sudnicu i nećeš vjerovati.. - Šta ? - Glavni sudija onaj kreten iz plavog džipa , pomislim u sebi "Pomozi mi Bože" , al' pomogne mi kurac. Nakon nekoliko sati prepucavanja , uz zvuke sudijinog čekića čujem i njegov glas: "Četrdes' godina". Malo dobrog vladanja , primirja , poštenja i smanje mi na 35. -Zanimljiva pri.. - Ne seri nego daj da se kucnemo , a ti tamo smrdljivi , sipaj nam još po jedan.
Čudni potajni osjećaj koji živi u tebi. Probudi se kad godinama slušaš jedna te ista obećanja , kad godinama gledaš državne granice kako ti se sve više i više približavaju , kad te grlo otkida od bola zbog tolikih psovki ispaljenih u prazno , a duša te boli još više jer nemaš para za tablete kojima bi barem grlo izliječio. Potajni osjećaj koji se probudi kad godinama gledaš bukvarski obrazovana stvorenja kako se šetaju u patikama od 400 jevreja a tvoj otac prima polovinu tih para. Kad se pored tvog jadnog istrošenog varburga parkira najnoviji mercedes sa bivšim čovjekom unutra koji ti čisto radi provokacije traži da mu izglancaš felne. Osjećaj koji se probudi u tebi kad ti se na vratima pojavi još jedan izaslanik Mehmed-age il' Kučuk-Alije samo da bi ti saopštio da je harač još veći , i da nisi ni onaj prošli platio. Osjećaj koji te uzdrma kad ti na vijestima jave da će ti uskoro trebati pasoš da odeš do svoje matične zemlje. Osjećaj koji dobiješ kad' ti gorka suza sklizne niz lice i ka'ne u tanjir pasulja jer si još jedan svjedok da ta rijeka nikad neće prestati da teče-Rijeka urina. Urina koji ne prestaje da curi , curi po grobovima svih naših slavnih predaka kojima su se sanduci odavno pretvorili u centrifuge. Urina koji potiče od osoba koje su odavno zaboravile da se Otadžbina piše velikim slovom. Osjećaj koji se budi kad' ti se pamet konačno dovuče u glavu i shvatiš da nema gore , kad shvatiš da si 'davno motiku uzeo u ruke i počeo da kopaš dublje od dna.Osjećaj koji se budi..
- Šta radiš sa tim Kalašom , crni Gavrilo ? - Idem ! - A đe ideš ? - Šta te boli kurac ženo , mrš u kujnu ! - A šta radiš bre to ? Kuku mene , crni Gavrilo ! - Šta kuku tebi !? Kuku Meni ! Tv pretplata trides' eura , račun za struju četr'es eura , za vodu sedamnaes' eura , za hranu ne pitaj , komunalije deset eura. Internet sam odavno isključio , grijanje ? Grijanja nema ! E pa neće ga više majci , idem , došlo je vrijeme ! Došlo vrijeme da iz klina nikne trava , Idem.
Jebi ga. Već je prošlo godinu i šest mjeseci od kako me je iz kreveta podigla muzika iz filma „godfather“ , od kako sam otvorio oči i svoje rožnjače susreo sa svjetlosnim snopovima koji su se probijali kroz kafene roletne na mom prozoru. Već je prošlo godinu i šest mjeseci od kako sam se dogegao do kupatila u tačno 7:00 h izjutra , obraze polio vodom , vratio se nazad u sobu i obukao prvu trenerku na koju sam naišao.Već je prošlo jebenih godinu i šest mjeseci od kako sam sluške nabio u uši i tog jebenog prvog septembra krenuo u tu jebenu trospratnu građevinu... Iskreno , čitava ta priča , čitava ta graja mi se šetala po Đokoviću. Nisam mogao da izdržim , al’ ubrzo je sve postalo drugačije. Trides’ četri debila , jedanaes’ grupica. Sjednem u prvu klupu na koju naiđem , slušam i trpim. Engleski , matematika.. Retardi se ređaju , dolaze jedan po jedan. Jednostavno ne bih znao kako da izdržim da nije bilo njih. Jeste , njih. Njih koji su mi pomogli da od trides’ četri oduzmem dva i broju jedanaest dodam još jedan. Njih.
Kao i u svakoj dolini slijepih jednooki bijaše car , car kog u početku nisam prećerano obožavao jerbo sam i ja izgleda bio takav , slijep. Taj isti car mi je pomogao da otvorim oči. Taj isti car me je naučio da se smješkam kad čujem retardiranu priču tardosa oko mene i taj isti car mi je postao jedna od najgotivnijih osoba u toj trivijalnoj zajednici govana koju neki sad nazivaju II-2. No , ćoravi vladar nije bio jedina osoba u ćeliji koju sam gotivio , bijaše tu još jedna , doduše manje gotivna ali ne manje voljena osoba u ćeliji sa petanest klupa i čet’ri prozora.Još jedna osoba koju sam još više volio od ćoravog gospodara.
Zajedno nam je jebeno bilo super. Kažem „Bilo“ jer više ne može da bude , prošlo je tačno godinu i šest mjeseci od kako nas je majka sudbina strpala u isti kavez , i tačno dva dana od kako mogu slobodno da upotrebljavam izraz „bilo je“.
Svaki vladar i pastriri njegovi imaše svoju knjigu , svoju bibliju , mi smo svoju nazivali kratko i jasno „Dnevnik Ane Skank“ , naš dnevnik. Zajebana bijaše ova knjiga , u početku mala a zatim i u A4 formatu sa tvrdim koricama. Ja sam bio ponosni spisatelj šereno ukoričene knjige , znači ja sam imao čast da izazovem osmjehe na licu „njih“. Eh , da mi je da nikad nisam krenuo da pišem. Kako svi ljudi imaju jebene probleme , i prejebene uzroke njihove nervoze imao sam ih i ja.Vidno iznerviran jednog dana uzeh atlasovu olovku u ruke i napisah sedam jebenih rečenica , sedam rečenica u našoj bibliji koje tuku predhodnih 8.000 , sedam rečenica koje nisam trebao da napišem i sedam rečenica koje sad znam napamet. Jebenih sedam.
****
Eto , prošlo je tačno godinu i šest mjeseci od kako sam se probudio uz zvuke „godfathera“ , obukao trenerku , stavio slušalice u uši i krenuo ka Beranskoj Gimnaziji. A tačno šest mjeseci od kako sam krenuo da pišem Dnevnik Ane Skank koji trenutno gledam kako izgara. Stranice dnevnika postaju crne u zagrljaju crvenih plamenova , u crvenim plamenovima vidim osmjehe , priče i fore koje kao da i nisu ispričane. Sve je izgubilo smisao. No dobro , možda u zajednici govana ima još „njih“ .Od pamtivjeka vuci kolju jaganjce , pa ipak je na svijetu više jaganjaca nego vukova. Ko zna , možda u ćeliji ima još „njih“ , sivih vukova samotnjaka koji sa slušalicama u ušima sami grade svoju sreću. Jer ipak , čovjek je srećan onoliko koliko želi da bude , a ta jebena trospratna građevina nije jedina građevina prema kojoj ću koračati.Niti je bila , niti će biti. Ljudi prolaze i odlaze , biće još jednookih vladara i njihovih pastira.I list padne kad požuti , mada njegovo mjesto kratko ostaje prazno.
Đeca brže izlaze iz materice nego što se hronični masturbatori usuđuju da priđu osobama koje imaju polni organ vrste pička. Količina vodurine koja je iz njegovog penisa izašla na svjetlost dana se mjeri u imperijalnim galonima , samo što većina te vodurine završi na pogrešnom mjestu. Pičku nije vidio od rođenja.
- Mali , šta si se zaključao u to kupatilo sat vremena te nema ? - Evo , ah , bre ćale , tuširam se ! - Tuširaš se , a ? I ja sam bio u tvoje godine majku li ti jebem onu nenormalnu! Pa znaš li da ti se majka i sestra kupaju u toj kadi ?
____
Sveštenik: Okupili smo se danas da se oprostimo od dragog nam Periše Karakurtovića. Kao što vidite , poštovani skupe , on nije imao puno prijatelja. Vodio je težak i naporan život koji ga je šibao sa svih strana kao najopasnija oluja. Pa dragi moji , došlo je vrijeme da se oprostimo sa njegovim odrom i supustimo ga u vječni grob. Nedaleko od naših srca. I u vijek , i u vjekove vjekova , amin ! :šapuće: A jeste vi sigurni da je on mrtav ? Koliko ja vidim desna ruka mu se još uvijek trese.
Najusamljenije mjesto na svijetu , opustošeno i propalo. Oronulo i trulo ko vagina u bugarske babe od 117 ljeta , prazno ko glava Sanje Marinković, paučina odavno počela da se skuplja i sve je crno k'o dno Marijanskog rova.
S: ....I tako ti ja brate mic po mic , mac po mac njoj priđem. R: Ursuli ? Ne seri da si se usudio ? S: Pa bio sam pijan , jebi ga. R: Ti pijan ? E ne seri pičko jedna , mogu da se kladim da si pio kajsiju a ? A? S: Dobro bre , no to nije bitno... R: Jeste bitno je , Ursuli se ne prilazi od pijanstva nego od nejebice.. S: Dobro , zajebi bre. Mic po mic , mac po mac ja već sjedim do nje , pitam je : - Pa Ursulice ... Šta piješ? - Pijem krv dukatlija kao što si ti ! - Nemoj da si nervozna Ursula bre , ja sam dobar momak šta piješ !? - Suvi Martini ! - Ijaao , omiljeno piće Bonda Dzejms Bonda , pa nisam znao da se pališ na takve stvari !? ..I onda se odjednom nasmiješila ! R: Ursula ? Ne seri bre lovcu jedan , mani me tih priča , nije mi do zajebancije.. S: Života mi majkinog , majke mi , da mi majka umre , nasmijala mi se ! R: I ? Šta onda ? - Nego oćeš sa mnom na sprat da vidiš neke fore iz "Zlatnoh pištolja" i da ti pokažem moje omiljene rukavice za boks. S njima sam sjebala Vitalija Klička , onu rusku pičkicu ! - Rusku pičkicu? Pa i ti se zoveš Ursula to je rusk.. - Šššššš , idemo gore... R: Ne seri da si skupio muda da s Ursulom odeš na sprat ? Pa ona je bre najmuževnije stvorenje koje sam u životu sreo , ti majke mi nisi normalan. S: Čekaj da čuješ šta je dalje bilo.. Uđemo mi gore , ona ugasi svijetlo , uzme me za ruku i odvuče me u veliki francuski ležaj. Počnemo da se mazimo , ja krenem da joj skidam pantalone onako u mraku... R: I ? -Ursula , evo još jedne Bejsbol palice sa kojom si pretukla onog košarkaša ! -Pa nije to palica srce moje ! R: Ne seri ? S: Ne serem majke mi Tu sunce ne sija ! R: Pa ti si tehnički spavao sa muškarcem ! :umire od smijeha: S: Takav je život , stalno nailazimo na stranputice , jebi ga.. R: E ti si naišao na jednu veliku..
Izraz je prvi patentirao Šeldon Kuper , jedan od glavnih likova serije "The big bang theory". Kako rekoše prevodioci televizije B92 bukvalan prevod je "šala mala" ali ih u suštini niko ne jebe 2% jer po njima na primjer naslov serije na srpskom znači "Štreberi". Elem , izraz se koristi pri verbalnom ugnjetavanju svake osobe koja sa vama stupi u konflikt. Vremenom su počeli da ga koriste profi Trolovi po završetku obavljenog posla , za njih je riječ "Bazinga" isto što i za Zoroa znak Z koji svojim mačem iscrtava na zidovima kuća nakon što se raznim Domingezima i Refaelezima najebao mile majke.
Delija97hooligan: Alo bre rođače , pa jer znaš ti ko sam ja ?
T: Ne.Al' znam da nisi pravi Srbin jer navijaš za Zvezdu.
Delija97hooligan: Mene je bre moj ćale naučijo da navijam za najjsrpskiji klub na svetu ! A moj ćale je veliki Srbin , mi smo pretci Obilića !
T: Dobro, al' ipak smo mi što navijamo za Javor veći Srbi od vas. U nama teče četnička krv.
Delija97hooligan: A oćešli ti da ja tebe obesim za jajca jer si raspali šiptar i pederčina ?
T: A šta imaš ti protiv Gej populacije ? Mi smo normalne osobe , baš kao i vi.
Delija97hooligan: Neseri da si peder , pa to onda sve objašnjava. Ajde reci gde živiš pa da dođem sa ortacima i da ti polupamo sve saksije po kući.
T: Nemoj saksije , one su u našoj familiji vekovima.
Delija97hooligan: Vekovima kažeš ? A jer se sećaš kad smo baš pre nekoliko vekova ratovali svama Turcima na svetom Kosovu a ? A?
T: Ne sećam se propustio sam tih nekoliko časova iz Istorije. Milsim da sam bio bolestan.
Delija97hooligan: Pa naravno da si bolestan kad si turčin.
T: Pa da. Aj ćao moram da idem. Bilo je zabavno.
Delija97hooligan: Pa tebi je uvek zabavno kad pričaš sa muškarcima pederu jedan šiptarski.
Jedna od glavnih stavki prosječnog američkog tinejdzerskog filma. Vrhunac debiliteta i degenerisanosti , obožavan od strane svakog sitog Amerikanca vrlo brzo se popeo na male ekrane šitom svijeta iskazujući nivo demokratije i slobodnog ponašanja u najslobodnijoj zemlji na svijetu . Funkcioniše po sistemu "imamo za bacanje" , a da imaju manje hrane više bi je cijenili , vjerovatno.
Kevin: Jo men , ispao ti je čizburger on maj leg , ovo znači onli uan.. FUD FAJT ! Dragiša : Ne seri bre , nego podigni to , gr'ota da se baci !