
Naletio sam na svoju zbirku klikera, pa skoknuh na Vuku da se podsjetim. Ni ja ih nisam kupovao već sam započeo od jednog koji mi je posudio prijatelj, a broj je kasnije premašio čak i tristo. Igrali smo se non-stop. Kasnije sam zapao u lošu seriju pa se broj spustio ispod sto, sreća za mene da smo to tad i prestali igrati, ko zna bi li mi ostao ijedan. :) I da, mi smo velike zvali "bombaši", a koliko se sjećam, ako ubaciš svoj kliker u rošu (mi smo je tako zvali), siguran si taj potez, odnosno ne može te niko pogoditi dok si u roši. :)
Eh, bilo je to super. :D
