Primjetio sam par stvari dok sam čitao ovu, nazovi definiciju i tako osjetio da moram da napišem jednu analizu, neću opširno, samo par stvari...

*''Za pripadinke svog naroda opštepoznati kao "potpuno ludi", a takođe i kao "ili su mnogo dobri, ili ništa ne valjaju".
-Barem nešto pozitivno da je napisano, možda se dotičnoj omaklo, ko zna. Zašto pozitivno? realno gledano nikšićani su jedni od rijetkih kod kojih ZNAŠ na čemu si... bez ikakvih skrivenih motiva, to što vidiš to i dobiješ, unaprijed znaš da li možeš da se osloniš na njih ili ne. Ukoliko se druže sa tobom to će biti iskreno prijateljstvo, ukoliko te ne simpatišu neće htjeti da imaju ništa sa tobom niti će ti učiniti nešto nažao ukoliko nijesu prethodno isprovocirani.
Termin ''potpuno ludi'' datira od osamdesetih pa naniže, mnogo toga se promijenilo od tada tako da danas to uopšte nije upotrebljivo jer još uvijek žive od ''stare slave'' da tako kažem, iako ti dani nijesu bili slavni.

*''Za ostalu populaciju: mamini sinovi, vrlo iskompleksirani, razmaženi, koji svoj ego leče time što drže predavanja o svemu kao da su obišli pola sveta, a nisu nikad izašli iz Nikšića, osim što su ponekad otišli do Podgorice, koja je za sve Crnogorce ohoho grad.
Šta god da rade, ne pridržavaju se svojih predavanja, već isključivo saveta majke, strine, sestara, najboljeg druga koji ga, naravno, ne podnosi. Ne koriste reči kao što su "izvini, u pravu si, pogrešio sam...". Traže, nakon 35 godina života provedenog po komšiluku, nikšićkom korzu i možda nekom, preko veze dobijenom radnom mestu, da ožene isključivo onu koju niko nije taknuo, da im se slučajno neko ne bi narugao i narušio gorepomenuti ego. Smatraju da su sve Srbijanke kurve, ali ne mogu da im odole. Ipak, neće ih oženiti, makar se ne oženili nikad.''
-Ovaj pasus je zanimljiv, a zašto? Očito da je napisan u stanju visoke isfrustriranosti uzrokovano ličnim iskustvom dotične osobe sa odredjenim Nikšićaninom, što je dalje uzrokovalo stavljanjem ostale populacije u globalnu sliku.
Opšte je poznato da je Nikšić grad koji ima veliku dijasporu, i veliki broj ''Djura putnika'' u odnosu na broj stanovništva, takodje veliki broj moreplovaca odmah poslije primorskih gradova. Tako da u Nikšiću možete primjetiti često izgovorenu rečenicu: ''Dje god da odeš u svijet moraš nabasat na nekog našeg''. Tako da, rekao bih, priča o neprolaženju Budoša baš i ne drži vodu :( Nadovezao bih se na to da je Podgorica za Crnogorce ohoho grad. To je tačno. Zašto? Pa zar nije očigledno, glavni je grad i samim tim je postala glavni kulturni, pa čak i industrijki centar (naravno zaslugom preseljavanja svega što je vrijedjelo iz ostalih opština u gore pomenuti centar, npr. CNP koji je nekada bio u nikšiću, KAP koji je trebalo da bude sagradjen u nikšiću, većina opština nema bioskop ni tržni centar) Nažalost ukoliko hoćete da napredujete u poslu ili želite da pogledate pozorišnu predstavu ili neki noviji film morate da odete tamo.
E sada dolazimo do pominjanja majke, sestara i ostale rodbine uz prijatelje sa kojima su bliski ne samo nikšićani nego i svaki normalan čovjek. Pa naravno kojoj snahi sve ovo ne bi zasmetalo? pa je li? Ovdje sam došao do zaključka da je naš dotični zmaj bio u vezi sa nekim nikšićaninom koji joj je nanio duboku duševni bol i razbio joj iluzije o udaji. Da je ovo bio neki kotoranin ili podgoričanin vjerovatno bismo sada čitali isti tekst o njima. Prije u analizi sam rekao da se nikšićani ne mogu družiti sa nekim koga ne simpatišu, tako da opet ponavljam - ta priča kako ga drug ne podnosi ne drži vodu! Nikšić je mala sredina, gdje se svi znaju, i naravno niko neće htjeti da oženi nazovi djevojku sa kojom je bio cijeli komšiluk, da li tu ima nešto pogrešno? Naš zmaj je očekivao ozbiljnu vezi sa nikšićaninom, možda i skoriju udaju? ali to naravno nije uspjelo jer inače ovaj tekst ne bi postojao. zbog čega ozbiljna veza nije uspjela pitate se? pa možda ova prethodna rečenica ima neke veze sa tim.
Iskreno, mnoge djevojke koje dodju sa strane imaju veliku naklonost momaka, što nije samo slučaj u Nikšiću već svuda, usudjujem se reći i svijetu. O srbijankama ne misle kao o kurvama, to je već subjektivan stav našeg zmaja, jer ako je mladi nikšićanin o zmaju mislio tako ne mora da znači da i sve ostale posmatra tako u cijelini. Mentalitet crnogorki i srbijanki se mnogo mnogo razlikuje jer je riječ o jednoj maloj i jednoj ogromnoj sredini što rezultira time da su srbijanke dosta slobodnije i otvorenije djevojke. Zaustavimo se na tome ;)

*''Svi imaju nekog rođaka i poznanika koji je ili na položaju, ili je narko-diler.''
-Ovo je već posledica i realnost življenja u veoma maloj sredini...

*''Opšta dijagnoza: hronični nedostatak petlje koji se ponekad eksponencijalno smanjuje upotrebom dovoljne količine alkohola.
Pozitivna osobina: neosporno dobarfizički izgled koji ostane upečatljiv ako umeju da ćute kad treba, ili ako dovoljno vešto lažu, što je inače uža specijalnost svih Nikšićana sa malo većim IQ.
Izuzeci: oni Nikšićani koji nisu zadojeni nakaradnim tradicionalizmom i prihvataju činjenicu da je i nekad neko drugi u pravu, a da to nije njegova mama.''
-Ovdje opet imamo očite znake isfrustriranosti mladog zmaja. Što se tiče opšte dijagnoze, zmaju je očogledno zasmetalo to što joj je dotični nikšićanin prišao u pripitom stanju. E pa sad, svi znamo da poslije nekoliko piva žensko ćeljade postaje ljepše ;) tako da to nema veze sa bilo kakvom petljom....
Pozitivna osobina, očigledno sarkazam. Ovdje uočavamo da se dotični Nikšićanin fizički mnogo dopao zmaju, ali takodje smo uočili da joj i smeta njegovo mišljenje koje se kosi sa stvorenjem koje bljuje vatru tako da joj je draže kada ćuti.
Što se tiče pozitivne osobine, primjećujemo da majka dotičnog nikšićanina nije imala lijepo mišljenje o zmaju zbog čega dolazi i tolika mržnja prema majkama i ostaloj rodbini...

Zaključak – Ovdje imamo samo jednu povrijedjenu djevojku koja nije uspjela da zadrži svog momka (možda zbog previše slobode u prethodnom periodu života? Ali da ne nagadjamo) i u tom trenutku isfrustriranosti zanesenosti napisala je tekst o njenom vidjenju žitelja cijelog jednog grada na osnovu samo jednog uzorka: MOMKA KOJEM DO NJE NI NAJMANJE STALO. Da se ta ''ljubav'' drugačije završila sigurno bismo čitali i drugačiji tekt, pun ljubavi i naklonosti prema momcima iz nikšića.
U ovoj definiciji smo samo mogli vidjeti jedan subjektivan stav pun negativnosti i osvetoljubivosti i ništa više. zato ne treba uzimati za ozbiljno jer je pisan u trenutcima velike psihičke nestabilnosti i frustracije.
Mitskom bljuvaču vatre bih poručio: Više sreće u ljubavi pa da nadje momka koji će zapostaviti porodicu i prijatelje zbog nje, koji će ćutati i kada se ne slaže sa njom i koji ce je oženiti uprkos dobrom broju momaka koji su je imali.
Mir i svako dobro!