Česta pojava u srpskom narodu, kao posljedica megalomanije, pokušaja izazivanja zavisnosti kod komšija, pokušaja rješavanja egzistencijalnih problema kao i hroničnog nedostatka finansijskih sredstava. Obično počinje tako što pater familias otpočne gradnju velelepnog objekta površine 4-6 ara, ali, zbog lošeg proračuna, nestane mu sredstava negdje taman pri završetku prizemlja. Pošto je ploča za drugi sprat izlivena, a stari stan/kuća prodati, onda se pozajme neke pare da se udari stolarija (tišleraj) da ne duva promaja, jer dolazi zima, a djeca nemaju gdje da spavaju. Pošto je fasada ionako samo estetski detalj (u očima srpskog domaćina), biće udarena kad "dođu bolji dani". Kao i ostala tri sprata. Sad samo da se uselimo. Pod ploču.
I tako od '86. Nikako da završimo ovaj drugi sprat.
Zozovača XXI vijeka. Proizvod kvazidomaćina iz Subotice, koji su aparaturu za spravljanje tekućine držali u Prigrevici. Proizvodi, pazi sad, privrednog društva "Scaid" direktora Miroslava Milovanovića su se pakovali u plastične boce od pola litra i prodavali po cijeni od 170 dinara (oko evroipo). Kao i svi maheri ovog posla, nisu se mnogo zamajavali lingvističkim začkoljicama i razlikama između metanola i etanola, tako da je u njihovim proizvodima (gdje su prednjačile šljivovica i loza) količina metanola bila i 10 puta veća od dozvoljene.
Za sada su poznate četiri žrtve subotičke verzije Janga Trovača, tehnolog i šef magacina su uhapšeni, a za direktorom se još uvijek traga.
Ne baš česta pojava griže savjesti kada pandur, nakon što vam je uzeo 10-20 evra ili hiljadu dvije dindži, vam saopšti gdje se još kriju kolege s radarom na sljedećih dvadeset kilometara vaše maršrute ili ukaže na to kako izgledaju kola iz kojih snimaju i čije tablice nose.
Kultna emisija Radio Beograda koju niko ne sluša. Emituje se u 12 i 5 na prvom programu. Spiker sa smorenim glasom čita nivo rijeka na Balkanu, prvo trocifreni broj, a onda taj isti broj ponovi cifru po cifru.
Dunav, Bezdan, šestotridesetdva. Šest, tri, dva. Dunav, Novi Sad, četiristodvadesetosam. Četiri, dva, osam.
Srpski (po jezičkoj pripadnosti) bosanskohercegovački (geografski) pisac druge polovine XX vijeka,koji se izjašnjavao kao Srbin, a s obzirom da je pripadao muslimanskom korpusu u BiH, predmet žestokih rasprava. Imao neke probleme sa organizacijom OZNA (ubili mu brata pa je, po legendi, na osnovu toga napisao jedno od svoja dva najpoznatija djela - Derviš i smrt). Drugo je Tvrđava. Smatra se istaknutim pripadnikom bosanskohercegovačkog istorijskog realizma, uz Ivu Andrića, što prevedeno znači da je volio da piše romane o prošloti, i to o periodu kad su Turci bili sve i svja ovdje.
Inače, to njegovo deklarisanje sebe kao Srbina je bilo izvor komplikacija za "friško nacionalno osviještene" Srbe, otkud to sad Meša pa Srbin.
Situacija s kraja devedesetih. Lokacija - ispred knjižare pored Hotela Balkan, Beograd. Neki lik, matorac od jedno pedesetak, njegovana brada, torbica preko ramena, gleda u izlogu komplet knjiga Meše Selimovića:
"E umro bih ne bih znao da se ovaj lik zvao Meša (Meeeeeša, dugo E) a ne Neša!"
Čuveni beogradski grafit s kraja osamdesetih koji u sebi sadrži elemente Sartrovog egzistencijalizma, dokaza o kompleksnosti i širini srpskog jezika kao i osnovnu strukturu jednog Zen koana. Logička glavolomka bez rješenja. Odgovor na većinu najbitnijih životnih pitanja.
1. Ekonomsko pravni izraz koji podrazumijeva pretvaranje određene (uglavnom neprofitabilne) firme u oblik koji je prikladniji stanju na tržištu (uglavnom se restruktuiraju društvena preduzeća zaostala iz vremena samoupravljanja, i to ona koja su pred stečajem)), s namjerom da se od gubitaša napravi profitabilna kompanija.
Uglavnom završi neslavno tako što direktori i upravni odbor pohapaju to nešto sredstava koje Vlada (koja uglavnom i radi to restruktuiranje, rijetko ćete vidjeti privatnika da iz džepa plaća nešto za dobrobit firme) izdvoji u te svrhe.
2.Takođe, ovaj izraz može i da se koristi da se opiše serija zahvata iz estetske hirurgije, u svrhu da se od neke izanđale propale osobe napravi nešto profitabilnije. Slično ovom prvom, ako izuzmemo taj pravni aspekt.
Prvi vid: - I tako drugovi, ovaj, pardon, gospodo, Ministarstvo je izdvojilo 324 miliona dinara za restruktuiranje Fabrike za proizvodnju ništa, tako da kroz 6 mjeseci očekujemo rast prometa od 566% i sklapanje novih poslova sa inostranim partnerom koji je pristao da otkupi 230% naše buduće proizvodnje, a planiramo i otvaranje novih 546 radnih mjesta... 6 mjeseci kasnije: Fabrika obrasla rastinjem, radnici na ulici (troje od njih izvršilo samoubistvo, 7 se ranilo, 14 na intenzivnoj zbog štrajka glađu), generalni i finansijski sagradili sebi po vikendicu, 3 člana upravnog voze nova kola a povjerenik Vlade za restruktuiranje kupio stan u Belvilu.
Drugi vid: -Jesi vid'o novi Svet, ala su restruktuirali onu Jovanu/Jelenu/Anu (ime nebitno)? -Ma džaba joj, ne bih opet dianr na nju potrošio...
Naizgled benigna rečenica koju je izjavio Boris Tadić u vezi sa Kosovom kada je gostovao američki potpredsjednik Bajden. Ustvari genijalno oružje za smirivanje tenzija i završetak svake rasprave a bez da jedan od učesnika bude proglašen gubitnikom (jer svak' voli da njegova bude poslednja i da ne ostavi utisak nekog ko je pobjegao s bojišta). Ovako, čast je spasena.
Komentari na neku definiciju:
1. Ovo je najgluplja definicija koju sam ikad pročitao! - kao kuća! 2. Genijalno, fenomenalno, majstore, legendo, evo ga +, pa dao bih ti ++++++++++++ da može! 1. Ma daj, glupost totalna... 2. Složićemo se da se ne slažemo! 1. Važi se, slažem se oko toga! (a u sebi misli: "uf, izvukoh se, ko će se prepucavati s ovim sledeća tri sata") 2. (Misli isto kao 1.)
Glavni grad Mađarske, sastavljen od nekad dva (tj. tri, ali to je posebna priča) odvojena grada, Budima i Pešte. U Budimu na brdima žive gospoda, u Pešti u močvari šljakeri. Budimpešta i Beograd recimo imaju mnogo zajedničkih stvari ali bi se najlakše dalo definisati Budimpeštu po onome u čemu se dijametralno razlikuje od Beograda. Budimpešta ima: - višak mostova - odliéno riješeno pitanje saobraćaja i javnog prevoza - lokacije za pokazati turistima - očajnu klopu - ogroooooooman broj ekstremno ružnih ali druželjubivih žena - veliki broj u Evropi krajnje neuspješnih fudbalskih klubova - lopova za gradonačelnika - čekaj, ova posljednja stavka i ne predstavlja razlikovanje od BGD-a
4 stvari koje vrijedi iskusiti prilikom posjete Budimpešte:
1. Turističke destinacije - Trg Heroja, Parlament, Budimsku Tvrđavu, Most Lanac 2. Kontrolore u gradskom - ko to preživi, Bejrut mu dođe kao Šanz'elize 3. VIII. kvart - the dark side of the Moon 4. Prostitutke kod Gradskog postrojenja za spaljivanje smeća, ulica Felsőkert, Rákospálota
Najstariji, najcjenjeniji teniski turnir sa najvećom i najdužom tradicijom (tzv. nezvanično prvenstvo svijeta, jedan od 4 Gren Slema), poznat po tome što se igra na travnatim terenima All England Club-a, jagodama sa šlagom kojima se naslađuje publika i pravilima oblačenja koja nalažu da igrači igraju u bijeloj opremi.
Ovako će vam Vimbldon predstaviti novinari koji prenose ovaj turnir.
U stvarnosti to izgleda ovako: Rasistički turnir (bijeli sport) gdje razmaženi Englezi dolaze da liječe komplekse i usput vide pobjedu nekog od britanskih tenisera (što se nije desilo već nekoliko decenija) a čak su i brdo u blizini nazvali po Timu Henmanu, liku koji je na guzove uspio da prismrdi polufinalu par puta, a inače sa sportske tačke gledišta ubjedljivo najdosadniji turnir jer forsira igrače koji igraju servis-volej igru, tako da prosječan gem traje minut i po, a što se trave tiče poslije trećeg dana ovaj turnir se ne igra na travi već na poljoprivrednom dobru PIK Zemun.
Uporediti užitak gledanja Vimbldona i Rolan Garosa je kao porediti neki ruski amaterski home video sa vrhunskim umjetničkim djelima u režiji Breda Armstronga sa Rokom, Ronom, Dženom i Trejsi. Ovamo (u prvom slučaju) em je teren očerupan i jadno izgleda, em sama igra kratko traje.
Džabalebaroš (eng. slacker) iz Kupinova (blizu autoputa kod Pećinaca, Ruma) koji je postigao popularnost učešćem u rijaliti šou Veliki brat, koji se emitovao na Televiziji B92.
E upravo tu i čuči razlog njegove popularnosti.
Miki Đuričić je neka vrsta domaćeg Velikog Lebovskog za gledaoce B92 (i samo za njih) koje je on oduševio svojim stavom da ga boli dupe za sve i svojim poznavanjem fenomena popularne kulture koji se ne pojavljuju u emisijama na B92 (kod Lune Lu ili Jelou Kebu). Fascinacija Mikijem i njegovim nihilističkim pristupom bio je nešto sasvim novo za publiku B92 koja "sve voli, sve im je kul i koja smatra da je Marko Vidojković najpismeniji Srbin" pa im je pojava čovjeka sa sela koji voli Kurosavu i Kaurismakija djelovala kao pojava NLO kod Batočine.
Miki je odmah (ničim izazvano) dobio svoju emisiju na Radiju B92 dok je oduševljenje Mikijem raslo iako se on jadnik uporno trudio da dokaže tim nesretnim ljudima da nemaju zašto da se oduševljavaju njime. Međutim, histerija je nastavljena, te je Miki zarad kinte prihvatio tu ulogu i prodao se za sitnu kintu.
Uglavnom, niti je Miki znao šta ga je snašlo, niti su "urbani likovi" znali zašto vole Mikija, samo su znali da ga vole. Njima je pojava čovjeka koji iole razmišlja svojom glavom, kazuje ono što misli, nije politički korektan (rekli bi "baca hejtove"), ne stidi se svojih mana (kojih je pun), nije uvijek nalickan i sređen a i pročitao je više od dvije knjige u životu (a da nisu iz Samizdata) bila toliko egzotična da su svi željeli da budu Miki, bar na jedan dan. Iako svako selo ima bar po 5 takvih seoskih slobodnih mislilaca, neiskorištenih potencijala, inteligentnih ljenčuga, to "urbani likovi" nisu znali, jer s obzirom da se stide svoje rodbine na sela pa ni ne idu tamo, iznenadila ih je činjenica da nisu svi sa sela glupi ko daska i siluju ovce.
Međutim, pored nesporne inteligencije, njegova karijera je bila osuđena na propast, što zbog njegove neodgovornosti, ljenosti, (sklonosti kockanju) kao i zbog činjenice da pažnju "urbane publike" ništa ne može da drži više od sedam dana, tako da se Miki brže bolje vratio u svoje Kupinovo.
No medijski magovi su pokušali da "iscijede vodu iz suve drenovine", a pošto je Mikiju trebala kinta, onda su ga vucarali po raznoraznim reprizama, ubacivali u Kuću VB, čak i njegovog tatu, pokušali da unovče njegovu pojavu na sve moguće načine.
Trenutno drži rekord po broju učešća u Velikom Bratu.
Miki: "E muka mi je od svega. Muka mi je od samog sebe. Nemojte da me gledate, vi što ovo gledate ste glupi, nemajte pojma, idite uzmite radite nešto pametnije. Ja sam jedna lenčuga, ne slušajte nikog pa ni mene."
Fensi gledatelji i gledateljke:
- Jao koji car čoveče! - Kakav lik! - Strava je! - Vau!
