Peder.
"Bobiška, zagrizi jastuk idem na suvo!"
Peder.
"Bobiška, zagrizi jastuk idem na suvo!"
Ova definiciju nećemo povezivati ni sa Las Vegasom, ni sa drogama.
Svi mi dobro poznajemo tu paranoju kad udjemo u bus na početnoj stanici i onda počinje zagledavanje stranaca u oči ne bi li otkrio zlokobnog KONTROLORA!
Moraš biti brz i pogledati svakog duboko u oči, u dušu i razaznao običnog civila od čoveka koji će, nakon zatvaranja vrata, izvaditi kart čeker i proveriti kartu koju nemaš, naravno.
Najbolje je što svi to rade i čudan je osećaj u busu pregršt ljudi, poput merkanta ili sove osmatraju situaciju oko sebe, sa velikom zebnjom u srcu...
Ako je tu, nedobog, tvoja početna stanica je ustvari i tvoja poslednja, ako nisi dobro izvršio psihoanalizu vizuelnim kontaktom onda ćeš biti ulovljen i kažnjen sa 1000 dinara na licu mesta ili 5000 na kućnu adresu...
... Ulazim u 511, stanica Čukarica u pravcu Železnika. Prepun bus. 17 časova. Sledeća stanica tek nakon 25 minuta kroz ništavilo...
Analiza brza, 8 sekundi do zatvaranja vrata.
-Aham odmah odbiti klince i starce, nisu sluge Bus plusa, dalje lepo obučeni otpadaju, koji već imaju torbice, logično, nema mesta i za napravu, odbijamo nafurane klinke... Ova žena žena pored vrata liči kao... Ne, ne, ne, isuviše štikala za kontrolora... Dalje, dalje, dalje... Pa to je to, svima pogledi izgubljeni u daljini, izgledaju svi kao da idu sa posla a ne kao da su na poslu kontrolora... To je to: status kvo...
Zavaljujem se na šipku na poziciji zgloba u busu i PSSSSSSS KRK (onomatopeja zatvaranja vrata) i tada sa prednjih i zadnjih vrata se začu, kao šapat ali dovoljno glasno: ''Karte na pregled!'' (Suprise motherfucker!!!)
U stilu Mel Gibsona ote mi se uzvuk: '' FREEEEEEEDOM!!!''
(definicija napisana na liniji 511 Čukarica-Put za Železnik)
njene
majke.
Ovaj fenomen može se naći u svakoj autentičnoj majstorskoj radionici, radnom prostoru koji je ukrašen kalendarima poluobnaženih teta, radnje koji poseduje čašice za rakiju zamazane prerađenim uljem i ima obaveznan set džezva + polupolupane šoljice za kafu.
Čarobna automehaničarska kutijica se nalazi u raznim oblicima: stare ženine saksije, plastične flaše presečene na pola (gornji deo se koristi za levak), presečene kante od ulja, poveće konzerve, sljuskani lonci itd...
Sadržaj ovih kantica je raznolik sve od šrafova, matica, eksera, polovnih eksera, matica, ležajeva, dugmadi za kaput, sitnog alata (imbisčići, ključevi do desetke...), dinarčića probušenih da glume matice, cevčica, kamenčića, turban šrafova, dunđerskih olovaka, zatvarača od piva, raznih poklopčića, ventila itd...
Tajna ovih kantica je to da kad nam nešto fali samo zamislimo tu stvar i protresemo kanticu i ta stvar će se pojaviti na vrhu tog savršenog haosa pa makar i da nije tu, materijalizovaće se. Poput majstorskog roga izobinja.
Negde na magistralnom putu Knjaževac-Zaječar
Majctor: Gde baš ova najskuplja rabota?!
Mušterija: Gospodine, ne pitam koliko košta samo da stignem...
Majctor: Polako mali ne guraj se u red za smrt, ne pretiči sreću, ne brže od života, ne trči pred rudu i ostale mudrosti! Nego ja ću u kanal a ti, ne bilo ti zapoveđeno, dodaj alat, šegrt Perica mi sinoć zaspao pred zadrugu, skuplja reumu za stare dane, znao sam da ne treba da mu dajem platu. No, odmah dodaj viljuškastu trinajseticu!
Mušterija: Gde li je, gde li je... Joj masan je! Izvolite...
Majstor: Nego šta nego da je masan, to ga čuva od korozije i uroka! Sad brzo po čašicu rakije!
Mušterija: Ali Gospodine...
Majstor: Požurite sestro, pacijent krvari iz aorte, doktoru se tresu ruke, agresor napada! Postupi po naređenju!!!
Mušterija: Izvol't te. I ona je masna!
Majstor: Nego!? Prerađeno ulje čuva staklo od onoga šta već napada staklo... I od uroka... Ovo je sad krucijalno, vi'š onu presečenu zelenu flašu od Akva hebu, svi će te jebu, heh, e tu mi nađi šraf što ga hvata trinajsetica! Pronto!
Mušterija: Evo tražim, tražim, tražim, evo nekog dukata theresa iz 1765te, tražim, tražim... Žao mi je Gospodine nema tako nešto. A i flaša je masna!
Majstor: Sine, samo zamisli i protresi... Imadžinejšn!
Neodeređena vremenska odednica koju koristimo kada se ne sećamo tačnog proteklog vremena.
Susret dva drugara: Gde si bre bate? Nisam te vid'o još od Božića '97!
-----------------------------------------------------------------------------------
Momak napinje devojku: Daj mi! Nisam još od ... Božića '97!
-----------------------------------------------------------------------------------
Keva iznosi dezert: Jao! Koh! Nisam ga jeo još od Božića '97!!!
Keva: Mislim da je bio Uskrs.
Ovaj izraz ne predstavlja četkicu za zube, kako kažu svi vodeći svetski stomatolozi, već je izraz koji koristi cura koja je iste večeri izvršila 2 oralna zadovoljenja nad muškarcima.
Posle toga ide oral C, oral D...
Izraz u seoskim sredinama označava da je neka životinja u domaćinstvu dobila dvojke ali kod današnje omladine izraz se odomaćio kao izraz za vrhunsko zadovoljstvo ili pak za najvći bedak.
Primer 1: Lele brate sinoć šta mi je uradela cura, rezil me da pričam, bliznio sam!!!
Primer 2: Lele brate dok sam danas iscepao sedam i po metara drva, bliznio sam!!!
Ljubavna piksla.
Ovaj izraz obično koristimo za osobe koje su neumorne, jer poredimo sa zivotinjom poznatiom kao pas, koji takodje, obdukciski dokazano nema slezinu, samim tim ne oseća umor i ne iscrpljuje se lako.
"Matori uspori malo, k'o ker si, nemaš slezinu!!!"
Izraz koji upućujemo nezainteresovanoj osobi koja stoji kraj fudbalskog/košarkaškog/teniskog terena kada nam ode lopta van istog, a mi smo suviše zadihani, da bi otišli sami po nju, posle osmominutne utakmice. Izraz je unisex pa ga možemo uputiti i osobama ženskog pola kraj terena.
Podsvesno poslata poruka u um mladog čoveka. Ne verujete? Ispričaću vam priču...
... Ne tako davno, u tamo nekom broju noćnog prevoza, u hrpi raznoraznih čudnih i sumljivih likova ugledaš i nju, lepu i slatku devojku koja odskače od šablona raznoraznih čudnih i sumljivih likova. I još pogleda u mene i nasmeje se! Refleksno skrećem stidljivo pogled i počinjem da analiziram situaciju i da smišljam šta ću kad ugledam savet na prozoru busa, jasno crvenim krupnim slovima ispisan savet, prosta 4 slova, piše JEBI... U ušima momentalno kreće muzika iz Dosije x i krećem da nalazim izvor tog natpisa, mislim ja čudana neka reklama da je za firmu!?! Bus se i dalje kreće ali on je i dalje tu, proganja me, bode me u misli! Kad ukapiram i nasmejem se sam sebi! Ispisana temperatura spljašnjeg vazduha 18.3°C i u prozoru kao efekat ogledala ocrtala mi se ta ogavna reč! Baš sam se nasmejao sebi... A devojka pitate? A ona je izašla još pre dve stanice!
Čovek niskim rastom i jarko crvenom bojom u licu. Smešna pojava.
Ja: Čoveče, pa ti bi mogao da budeš glumac!
Š.J.: Stvarno tako misliš?
Ja: Pa naravno! Mogao bi da glumiš šumsku jagodu u scenografiji u nekom partizanskom filmu!