
takođe i:
pseudo-intelektualizacija patetične nostalgičnosti imigran(a)ta u smatranju da je, eto, duhovita. osim gorepomenute patetičnosti, intrigantno je kako većina imigranata ili potpuno promaši kontekst ili citira toliko neprecizno da je potrebna enciklopedijska erudicija/veštičja intuicija da se skuži/skapira/skonta šta je dotični hteo reći.
da, da, i sam sam svojevremeno bio pasivna žrtva jednog takvog fenomena. naime, do moje 14-e sam akumulirao dovoljno dokaza da je moj ćale jedan od ubedljivo najvećih smorova na planeti...i onda — isti me frapirao u 21-oj, što kvantitetom, to kvalitetom cool detalja koje je pokupio u toku samo šest godina:)
