Dvosmislen ironičan naziv za osobu homoseksualne orijentacije (bilo muškog ili ženskog pola).
kejamot
Do pojave Srpskog filma, ovom frazom su zbirno bili obuhvaćeni svi srpski filmovi (ili se svaki od njih zasebno zvao srpskim filmom u smislu pripadnosti srpskoj kinematografiji). Od pojave Srpskog filma - Srpski film.
- What did you watch last night?
- A Serbian film which...
- Oh. I heard about it. Pedophilia, necrophilia and so on...
- No man, it was a comedy...
- What? You think it's funny?
- Yeah. It's about two petty criminals and their dead grandad...
- WTF?
Nagrađivanje ili nagrđivanje. Ovo drugo sarkastični zovu nagrađivanje nagrđivanjem. U slučaju kad se umesto dela nagrđuje autor dela nije reč o ocenjivanju nego o ocrnjivanju.
Definicija koja je napisana da bi od strane moderatora bila obrisana ili sa svešću da će biti obrisana. Trebalo bi je razlikovati od autodestruktivne definicije koja se piše da bi izazvala što negativnije reakcije, zaradila što niži (negativan) skor a pritom uspela da prođe sito moderacije zadržavši se u društvu afirmativnih tj. afirmišućih definicija.
Preporučljivo je negativno pisati o nekoj opšteprihvaćenoj pojavi ili pisati pozitivno o nekoj negativnoj neprihvaćenoj pojavi. Međutim, ma kako degutantno ili ciljano izazivački bila napisana uvek se nađe određeni broj ljudi koji je ocenjivanjem nagrade (umesto da nagrde) čime u slučaju autodestruktivne obesmišljavaju nameru autora i udaljavaju je od cilja njenog postojanja - definicije ekstremno negativnog skora koja ne završava na groblju. Eventualne pozitivne reakcije u slučaju samoubilačke definicije su nebitne, ma kako jake bile, ako u krajnjoj liniji definicija uspe da ispuni misiju svoga postojanja - sahranjivanje.
Pisanje samoubilačke definicije je lak posao dok je pisanje autodestruktivne vrlo mukotrpna i intelektualno iscrpljujuća radnja i ništa manji izazov od pisanja definicije dana. I kod jednih i kod drugih i kod trećih je prisutan i faktor slučajnosti. Drugim rečima, nekima se nehotično omakne da uspeju u nečemu što drugi ciljano rade, jer i ćorava koka ubode koje zrno. Razlika je samo u stepenu radosti ili razočaranja krajnjim ishodom.
Žena vita kao jela, sa osmehom punim belih zuba poput niske bisera, pogleda bistrog kao planinski potok, kosom boje pšeničnog klasja, sa grudima dinjama nalik i šumom među nogama.
Muškarac krupan kao gora, visok kao bor, sa rukama grubim poput cerove kore, sa šumom na srcu tj. grudima, od kamena mudima i udom koji probija kao glogov kolac.
I njihova ljubav koja je nekad slatka kao med a nekad gorka poput pelina, postojana kao granitne stene i snažna kao bura na otvorenom moru.
Uprkos na prvi pogled podrugljivom značenju, ova reč filmofilima budi asocijacije na, po mnogima, neka od najvrednijih ostvarenja sedme umetnosti koja su rad čuvenog japanskog reditelja Akira Kurosave.
- Omiljeni reditelj?
- Šta?
- Koji ti je?
- Nemam ga.
- Nemaš ga? Ahahaha... Znam...
- Tja...
- Dobro, ako nemaš omiljenog reci jednog koga gotiviš.
- Kurosava.
- Ma, daaaj... Ozbiljno...
- Pa ozbiljno. Tako se zove. Što, nisi čuo?
- Al` si duhovita, jebote. Baš si cava. Kurocava.
Izražavanje neverice i zaprepašćenosti nečim. Neverovatno. Nemoj da pričaš. Ma šta kažeš. Ništa mi ne govori. Nije valjda. Nemam reči. Zaista? Ozbiljno? Ma, daj. Ma šta mi napriča. Ne mogu da verujem. Lele. Au, čoveče/ženo božija. Ne verujem. Lažeš me? Zezaš? Ne zezaj. Ostadoh bez teksta. Ene. Da l` je moguće? Nemoguće. Nema šanse. Nema teorije. Ta nemojte kasti. Ponekad mu prethodi cccc, iiiiju... U slučajevima kada se neverica izražava zbog neke neželjene pojave propraćeno je sa pu, pomeri se s mesta, pu, pu daleko bilo i sl.
- E moja ti. Kad se jutros nisam šlogirala, nikad neću.
- Što sestro slatka? Šta se desilo?
- Reče mi Cuca da je Ceca Cici rekla za Cacu...
- Iju! Cccc... Nemoj mi reći.
Pita od jabuka.
- `Oćeš pitu s jabukama?
- `De idu sir i jabuke? Jedno s drugim ne ide. Daj mi samo pitu...
- Hehe... Ama, nije pita sa sirom, nego s jabukama. Od jabuka...
- Aaaaa... E u tom slučaju može.
- To mi kaži.
Tri tačkice. Tri tačke. Ponegde i "tri točke" što pojedinci tumače političkom korektnošću pri korišćenju imenice točak u ženskom rodu - točka - jer je tačka obično kružnog oblika kao i točak tj. točka.
Koristi se za označavanje nastavljanja teksta umesto "itd.", "i sl." ili "i dr." te se podrazumeva da je ono što sledi manje-više nalik brabonjanju koje mu prethodi...
...
Slaganje pri čemu je usklađen odnos dimenzija uparenih presudan za uspeh. Često je uslovljeno oparivanjem.
Muškarac široke ruke a dubokog džepa i žena plitke pameti a visokih prohteva.
Dešava se da u razgovoru različiti ljudi različito ocenjuju lepotu drugih ljudi, stvari, pojava. Kada ustanove da se ne slažu u oceni, slože se da se ne mogu složiti jer je, kako kažu, lepota relativna a sto ljudi ima sto ćudi.
Da li se nekom nešto sviđa, ili ne, je relativno i mnogo zavisi od njega samoga (njegovih iskustava, interesovanja, verovanja, ubeđenja i sl.) i njegove procene. Kada je reč o dopadljivosti i sviđanju, kod ljudi, prva asocijacija se obično tiče spoljašnje lepote i onoga što se obično zove fizičkom privlačnošću a u bliskoj vezi je sa seksipilom, tj. jebozovnošću. Pošto se zasniva na slobodnoj proceni, reč je o subjektivnom doživljaju pa se može reći da je subjektivan osećaj lepote (tj. dopadljivost) relativan. Shodno tome, ima ljudi koji tvrde da lepota nije relativna. Oni spekulišu da je lepota apsolutna i merljiva. Nose se mišlju da je u osnovi lepote ljudi simetrija i odnos tzv. zlatnog preseka te da se savršene proporcije ljudskog tela mogu proračunati.
Zlatni presek je u vezi sa Fibonačijevim nizom i sa odnosom susednih Fibonačijevih brojeva. Fibonačijeve brojeve odlikuje to što je posle drugog u nizu svaki sledeći jednak zbiru prethodna dva (1, 1, 2, 3, 5, 8, 13...). Njihovi odnosi (1/1 = 1, 2/1 = 2, 3/2 = 1.5, ... 89/55 = 1.6181...) teže ka broju 1.6180... Zlatnim presekom se smatra presecanje nečega na takav način da se dobiju delovi u srazmeri 1:1.6180. I pored toga što se ova proporcija može sresti u prirodi (npr. rastojanje od poda do pupka prema visini čoveka, širina nosa prema širini usana itd.), i po nekima stoji u osnovi onoga što doživljavamo lepim, nije reč o zakonitosti niti se odstupanja koja su česta smatraju lošim ili nepoželjnim. Kada bi se sve oko nas uklapalo u neke kalupe i kada bismo svi bili jednoobrazni svet bi verovatno bio prilično dosadno i jednolično mesto.
Lepe žene su najčešće svima lepe, ali se svima svaka od njih ne dopada. Nekome se dopadne neka a nekom drugom neka druga. S druge strane, kod muškaraca preovladava mišljenje da su ženama dopadljiviji oni sa dubljim džepom (a odnos dubine i širine džepa ne mora da korespondira zlatnom preseku - poželjno je kao i štošta nešto da bude što veći). U skladu s tim mnogi su skloni da stvari pojednostave i svedu na to da je ženama bitna veličina a muškarcima odnos (i zlatni presek), ali kao i skoro sve ostalo i to je relativno... Jer ne vole svi muškarci zlatokose.
- Jesi gled`o sinoć onu emisiju o lepoti?
- Nisam, što?
- Pa, nije bilo loše. Vodio je jedan od Montipajtonovaca. Bilo je zanimljivo. Pričali su o shvatanju lepote...
- I?
- I kaže neki Amer, plastični hirurg, kao, napravio je neku masku, sve nešto u trouglovima. Kao, čije lice se u to uklapa, uklapa se u ideal lepote. Kao, nešto, tipa, zlatni presek...
- Zlatni prosek, batice. Zlatna sredina. `Naš ono, umerenost. Trte, mrte...
- Da, tako nešto. Uglavnom, kaže, on na osnovu te maske ulepšava ljude... Kao poredi sliku... I onda operiše...
- `Naš kako se kaže... Lepota je relativna.
- Otprilike.
- Otprilike?
- Subjektivni osećaj lepote je relativan...
- Apsolutno. Zato kažu da su sve žene u proseku iste.
- Hehe... Samo nemoj to da kažeš pred nekom ženom...
- Što? Pa i mi smo za njih svi isti...
Liti krokodilske suze zbog vrapčije pameti i rođenja sa zečijom usnom. Biti smatran za mačiji kašalj zbog pilećih grudi i kokošijeg slepila. U odraslom dobu preležati ovčije boginje, zakačiti ptičiji a potom i svinjski grip, zaraditi kurje oko, zaraziti se kravljim ludilom i mišjom groznicom. I pored pasjeg života sačuvati konjske živce.
Odrastavši odreći se konjskog repa i jareće brade a ponositi se orlovskim nosem.
Povremeno biti brz kao zec trčeći kao muva bez glave. U odsudnim trenucima imati oko sokolovo umesto telećeg pogleda. S vremena na vreme prevazići lenjost bube i iznenaditi sebe i druge snalažljivošću vidre, lukavošću lisice i pameću pčelice.
Biti hrabar kao lav i ne dozvoliti da crv sumnje nagrize samouverenost onda kada je potrebno biti jak kao bik ili vredan kao mrav u prevazilaženju problema kojih u tom trenutku ima kao kusih pasa. Tvrdoglavo kao mazga i nepokolebljivo kao gladan vuk grabiti napred i pritom pevati kao slavuj hrabreći sebe.