Nakon cijelodnevnog treninga stomaka onaj osjećaj kada pustiš mezimca da sklizne niz tron.
Čitav dan si bio van kuće (kafa, faks, kafa, čitaonica, kafa, pivo, između svega par posjeta restoranu brze hrane). U stomaku haos a čekaš bus. Nema ga 10, 15 minuta, dolazi, ulaziš i sjedaš. Na svakom prokletom semaforu je crveno a stomak hoce da pukne. Izlaziš iz busa, trk do kuće (koliko je moguće trčati), ulaziš, cao staraaaaaa. Tras, zatvaraš vrata WC-a, kidaš stvari sa sebe i sjedaš. Napinješ oči, grčiš stomak i buć... Tvoje čedo je vani i upravo si doživjeo filing bolji i od kefaje...