Kulturan način seoske pijandure da predloži domaćinu koju "ljutu" uz jutarnju kaficu.
-"Ajde, bre, je l me smatraš za muškarca?"
-"Smatram, naravno"
-"Daj onda jednu 'vamo, da oženim ovu kafu!".
Kulturan način seoske pijandure da predloži domaćinu koju "ljutu" uz jutarnju kaficu.
-"Ajde, bre, je l me smatraš za muškarca?"
-"Smatram, naravno"
-"Daj onda jednu 'vamo, da oženim ovu kafu!".
Poslednji stepen nefunkcionalnosti muškog polnog organa.
Pravi primer današnjeg poštenjačinje. Toliko je dobar da bi mu bio i žirant za kredit.
Rupa na kajišu koja se specijalno buši za vreme slava u Srbiji.
Čistačica u osnovnoj ili srednjoj školi koja po svojim fizičkim osobinama liči na sve, osim na žensko. Uglavnom ima negovane brkove, zavidnu telesnu masu, i glas na kojem bi joj i domar pozavideo.
Repertoar pesama koje sluša ova osoba je neograničen, vremenski i prostorno. On lupa flašu kad čuje "Kafana na Balkanu" Ace Lukasa, vrišti u čupa kosu uz "Enter Sandman" Metalike, duboko razmišlja uz IX somfoniju, pripoveda o teškom vremenu i kako je on to lakše prevazilazio uz EKV, gasi cigaru na čelu uz Cecu i "Kukavicu", čak mu ne smeta što oko Gorana i OK benda "Lete svi", i da ga pitaš za omiljenu pesmu, iz svakog žanra bi se našla neka, i Eminem i "Hotel California", Riblja Čorba, Satan Panonski, Nirvana, Prodigy, pokojni Toše, Luis, Ksendža... Ma sve može!
Možda bi neko pomislio da auto mora da bude domaće proizvodnje, ali marka nije bitna. Naravno, poželjno je da bude neki moćan, dasepičkelepe, ali ne mora.
Taj auto mora imati šiber, jer kako ćeš slaviti kad Đoković/vaterpolisti/košarkaši/strelci/kajakaši osvoje nešto značajno, ili manje značajno?!
Moraš imati veliku haubu da bi mogla da stane nacionalna zastava površne tvog stana, ili ako ti se venčava udaje, a ti ni ćebe ne možeš da staviš kao čovek.
Zvučni oglašivač je neverovatno bitan(nećeš valjda dozvoliti da komšija bude glasniji od tebe?!).
Od svetlosnih signala, pokazivači pravca su najbitniji, jer moraš uvek biti spreman da ukljuciš sva 4(nikad se ne zna kad će doći vreme za rušenje vlade).
I, tako opremljenog ga MORAŠ parkirati na mestima zabranjenim za parkiranje, da bi mogao, u slučaju da nekome zasmeta "Čija su ovo kola, nek ih sklanja!", ti ponosno odgovorio "Moja su!".
Jedan od naslova poglavlja autobiografije Čedomira Jovanovića.
Mnogo zajeban lik. Tvoja majka ne bi volela da se družiš sa njim.
-Vidi sine na šta ličiš, piješ k'o Smuk, pušiš k'o Smuk...
Najiritantnije moguće pitanje, nakon što više nego očigledno mokar uđeš u kuću posle strašnog pljuska.
Ne brate, nisam POKISAO! Seo sam u svoj nevidljivi Čamcomobil zajedno sa Tritonom i Školjkabojom i ultra moćna opna čamcomobila nas je spasla od kiše!!!
Rečenica koja je postala neverovatno prihvatljivo opravdanje u bilo kojoj situaciji u Srbiji, i u Republici Srpskoj, naravno.
-Majka, gladan sam, daj da se jede...
-Mani me se, gledam Đokovića!
...
-E, brate, ae do grada...
-Ne mogu sad, jesi lud?! Gledam Đokovića!
...
-Ljudi, ženim se u subotu! Svi ste pozvani, dođite obavezno!
-Zar ne igra tad Đoković?! Ne mogu ja doći, izvini stvarno...
Jedna od najvećih uvreda u muškom svetu, uz izostavljanje sa jebanja povoljnih, ukrajinskih kurvi, uzimanja zenske/hladnog piva...
Znači, najverovatnije, namerno izbegavanje datog lica.
-Brate, što mene niko ne zove kad pijete?!
-Pa nije namerno, brate... Mislili smo da si otisao sa pičkom u parkić (U prevodu:"Smaraš, brate, u pičku materinu. Idi seri na nekom drugom mestu!).