Eksponat koji ste osvojili, ili bolje reći prisvojili tokom mnogobrojnih bitaka vašeg grla, najčešće dejstvovanih u ugostiteljskim objektima. Ogleda se najčešće u vidu čaše, raznih dimenzija, od rakijskih, viski, pivskih pa sve do modernih čaša čudnog izgleda. Veoma retko zbog svog gabarita trofej bude krigla, ali u tom lovu na te trofeje predstavlja izazov. Neretko ako je lovac ljubitelj duvana na nišanu se nađe i piksla. Ova staklena kleptomanija najčešće nastaje posle učestalog pražnjenja dotičnih eksponata, i uglavnom ste posle jutarnjeg buđenja začuđeni što se u vašoj sobi (jakni ili kolima) nalazi taj stakleni predmet.
Forest Gump
Ortak koji je bio na vrhuncu slave, omiljen u društvu, pravi laf, šmekerčina. E onda je sve uspeo da zasere. Uvalio se u govna do guše, doslovce otišao u kurac. Dužan ko Grčka, nije ga bilo nigde i samo njemu je znano kako je preživljavao. I onda posle tmurnog perioda vraća se u punom sjaju. Kako? Opet, to samo on zna. Sve se vraća na staro, opet omiljen u društvu, možda i više nego prvi put. Opet je sve lepo, bajno i sjajno, samo što je posle toliko godina bedaka stekao neko iskustvo, pa se sad ponaša zrelije. I svima je drago zbog toga, čak i oni koji ga ne vole poštuju ga. I zaslužio je njihov naklon. Jedino što postoji bojazan s obzirom na istoriju da ne ponovi sve nanovo...
Profesorka čije je predmet u srednjoj bitan po tu struku koju pohađaš taman toliko koliko je stanovnicima Severne Koreje bitno što najnoviji Boing ima 37 mesta više, i što se leti 20 minuta kraće. Ono što se međutim često javlja iz toga je što tu profesorku, niko ne jebe 2%. Na samom času (što zbog njene dobrote, što zbog toga što su njeni pokušaji strogoće uspešni ko prodaja prasetine u Ankari) možeš da igraš jamb, šah, tablić pa sve do monopola. Više ćeš se naspavati kod nje na času nego u Sokobanji. Nekad se to javlja i u stručnom predmetu, samo veoma retko.
Mašinsko-saobraćajno-tehnička škola, čas srpskog-likovnog-građanskog. Nov učenik koji se prebacio iz neke druge škole, sedi do lika koji gleda Mocartovu listu i stalno pita novajliju šta misli o njegovom tiketu.
A: Jel, šta ti misliš, Bajern-Lion, dal iz keca u kec da igram?
B: Daj bre matori mani me, vidiš da profesorka stalno pokazuje ka nama, upisaće nas jbt...
A: Ma daj bre šta si se usro jbt, njeno pokazivanje je bitno ko pokazivanje i mahanje rukama od strane ona dva nesrećna pandura na Slaviji, niko ih ne jebe 2%.
Jedan od onih ortaka koji bi hteo da uspe u nečem, posvećuje se tome, ali jednostavno ne ide mu. Društvo poštuje njegovu upornost, ali im nije jasno zašto to radi, kad jednostavno nije kalibar za to. Kad pije pivo on se trudi da popije 7-8, nekad mu i uspe, ali je mrtav pijan već posle trećeg. Konstantno učestvuje na terminima za fudbal, uvek se ljuti kad ga ne pozovete, čak ga je trenirao kad je bio treći razred osnovne (to stalno napominje), međutim svi ostali na terminu su svesni da on ne zna da ga igra. U fast fudu uvek naručuje maksi gurmansku pljeskavicu, uz obavezno malo više ljutog, ali uglavnom pojede malo više od pola.
Inače za neupućene, Dragutin Topić je srpski atletičar, i večiti olimpijac. Učestvuje na olimpijskim igrama već 20 i kusur godina, i nikad nije imao neki zapažen rezultat. Najveći uspeh mu je mu je zlato na prvenstvu Evrope u Splitu, i to za vreme bivše nam zajedničke države, i juniorski rekord, postavljen u Bugarskoj, ovog puta prvenstvo sveta. U karijeri se čak bavio i košarkom. Svaka čast Dragutinu Topiću, ali je glupo da država finansira stalno njegove odlaske na igre, i to u poznim sportskim godinama, a nekim drugim perspektivnim olimpijcima ne može bar ni neke minimalne uslove za trening da obezbedi.
Označava termin u košarci gde jedan pojedinac (a može i ekipa) ima neverovatan procenat šuta, posebno za trojku i to iz prilično teških situacija. Često se uz to dodaje pridev koji ima veze sa fecesom.
Pa majku mu jebem usranu nogom da je sinoć šutnuo dao bi je!
Ova linija saobraća od Zemunskog keja do bloka 44 na Novom Beogradu. Međutim ruta kojom se kreće između te dve tačke zajebala je i Da Vinčijev kod, tajnu Monalizinog osmeha, čak i Kenedijevo ubistvo. Pretpostavlja se da je nastala tako što se par GSP-ovih ljudi zaduženih za linije ponapijalo jedne večeri na poslu, i onda su pratili putanju muve koja je u tom trenutku letela iznad karte ravničarskog dela Beograda, mada to nikad nije dokazano. Imaćete osećaj da se taj autobus kreće svuda, kao da vas progoni, jednostavno gde god da čekate bas na NBG on će proći tuda, ali vam nikad neće biti jasno gde onda ide. Sami vozači te linije imaju verovatno zbog težine posla platu veću nego i sam direktor, i idu u penziju posle 15 godina rada. Obučavanje za vožnju 82-jke se sprovode u Nasinom centru, odeljenje za posebne misije. Vožnja u njemu vam deluje kao turistički obilazak Beograda. Jedan od uslova za ulazak u EU je ukidanje 82-jke ili barem menjanje rute. Desničarske organizacije kad bi protestvovale povodom tog uslova imale bi jedan neuspešan protest, jer jednostavno nebi znale na kojoj stanici da se nađu, i gde bi posle završili.
U njega bus-plus kontrola ne ulazi.
Hiljadu do dve (evra, ranije maraka) ako je u pitanju kupovina kola, ili pet do 15 hiljada ako je u pitanju stan odnosno kuća. Večita boljka srbina koji na pare koje već nema, nadodaje još, da bi kupio nešto bolje ili veće.
A: Matori hoćeš uzimati auto?
B: Pa pravo da ti kažem razmišljao sam, uzmem nekog punta do 3 soma starog oko 7-8 godina, ili još bolje nadodam jedno 2 soma jura i kupim nekog BMV-a starog oko 10-12 godina.
A: Ja sam bre mislio nekog jugića do 500 evra odakle bre tebi tolike pare?
B: E ništa se ti ne brini, pare nisu problem...
Što se tiče stambenog prostora isti je princip, samo su veće sume u pitanju.
Redovan blejač u kladži, lik koji se ponaša i drži govore ko da je završio 4 fakulteta, a veliko pitanje je dokle je i sa osnovnom dogurao. Poseduje ga svaka kladionica u državi. U sve se razume, od politike pa do sporta, u šta spada delatnost kladionice. Kad god ideš da uplatiš tiket on će biti tamo, sedeće za stolom, cirkati pivo iz 0,5 flajke, pušiti meku sarajevsku Drinu i pričati kako ima proverenu dojavu za drugu Švedsku ligu. Naravno, nikad ga nećeš videti da diže neku ozbiljniju svotu (mada pitanje je dal ćeš ga videti da diže i bilo koju svotu) novca. Uvek ga zajebe poslednja tekma na tiketu i to za sume od 50 do 100 soma. Ako si kladioničar početnik, pri prvim tvojim susretima sa svetom kladže delovaće ti da taj lik pametno zbori i poslušaćeš njegov savet da odigraš iz keca u dva... naravno pućeš, al će ti to biti velika škola za nastavak tvog kladioničarskog života.
Dešava se kada ulaziš sa jaknom u svoju sobu da bi prošvercovao pored svojih roditelja neku flašu alkoholnog pića. Veoma teško izvodljiv u toku leta.