Nasledstvo koje ćemo ostaviti našim dalekim potomcima i koje će otplaćivati velikim svetskim silama, tada već osnovanoj Vasionsko Kosmičkoj Planetarnoj Uniji.
Cifre astronomske!
Nasledstvo koje ćemo ostaviti našim dalekim potomcima i koje će otplaćivati velikim svetskim silama, tada već osnovanoj Vasionsko Kosmičkoj Planetarnoj Uniji.
Cifre astronomske!
Tabak srolanih novčanica raznih boja.
Al` na dupetu. I to ne zbog uzbuđenja ili preteranog fizičkog napora, već zbog evropskog standarda - dve čarobne reči koje ćete čuti u svim sferama današnjeg životarenja.
Ulazim u međumesni autobus koji je, podrazumeva se, prošao tehnički pregled po, ne više JUS-u nego nekom EU standardu, a ja po inerciji a i gravitaciji spuštam svoj zadnji trap na udobno plišano sedište u nadi da ću se ljudski naodmarati narednih šezdesetak minuta, dok napolju zaliva poprilično.
Avaj, iznenadna toplina pod mojim amortizerima, praćena škrgutavim zvukom u trenutku neodoljivog kontakta ovih dveju stvari i neverica da takva toplina može biti neprijatna. Ustajem, gledam okolo ne bi li se zabola u nešto suvo, ali slaba vajda, sa plafona kišica tinja istim intenzitetom kao i napolju, čak neki putnici razapeše širme, al` džabe suva glava, a guzica mokra k`o opirača.
Od besa i muke ovlažih i ispod pazuha.
Jako bojažljiv čovek. Androidni humanoid koji strepi pri samoj pomisli na neku eventualno potencijalnu opasnost koja neprestano vreba u ovom visokorizičnom divljačkom društvu, u kome obitavaju homo-sapiensi koji neotesano cirkulišu i ponašaju se ČUJ! normalno, a šta ako ga neko u tom svom normalnom živstvovanju mune laktom u predelu rebara, ili ne daj bože bubrega, naravno kao slučajno, u nekoj prodavnici prilikom bahatog vađenja novčanika, kako on to da shvati i kako da prelomi tu poniznu situaciju u sebi, a ne može, ne sme, ne da mu se da se usprotivi, samo se drhtavim usnama snishodljivo poluosmehne i jeza mu zatreperi duž kičme pri samoj pomisli da je bilo kako drugačije reagovao.
Znaš da nešto ne bi trebalo da radiš, ali ti to ipak radiš i ne možeš se tome odupreti. A, pošto ne znaš kako sebe da opravdaš, a i nisi baš siguran za stanje svesti u tom trenutku, logično - krivicu svaljuješ na nečastivog, na acmikle, one male, crvene, što te trozupcem bockaju u guzicu i guraju je u vrelinu pakla.
U bukvalnom prevodu - čovek iz senke, odnosno mason, a u narodu, posebno na multietničkim teritorijama - špiclov, šeret, luckasti prepredenjak, premazan svim bojama, do najfinijih nijansi, često stigne do samog društvenog vrha isključivo svojim mukotrpnim šarmom, toliko duhovit i domišljat da čak i šalterskim službenicama izmamljuje osmehe.
Čovek koji svako jutro prvi stigne na posao.
- Vidi ovog Volođu, već je i kafu popio, a mi još ni ljudski nismo ušli u firmu!
- Ma, umislio čovek da je Božić, pa poranio da bude položajnik.
NEPRIJATNO,u svakidašnjem izražavanju krem društva koje sebe doživljava kao sofisticirane govornike i koji prefiks A stavljaju,uglavnom,gde mu nije mesto.
-Miladine,aprijatno mi je i da pomislim na ovako masnu sarmu,a kamoli,ampak,da je konzumiram.
-Sretenija,tvoja percepcija je u ovom momentu abitna,ćuti i kusaj!