Plahnuti se ispod pazuha. Al' onako prefinjeno, tek tek, kao što to Seve radi u svom spotu. Površnije i od zapiranja.
- Ajde brate, požuri, čekaju nas! - Evo evo, samo da uradim Severinu. - Šta da uradiš?! - Severinu, da se plahnem, edukuj se malo, pogledaj poneki spot nekad. - Primadona, ja odo'.
Spolja naizgled frigidna, ali zapravo vatrena i napaljena ženska. Izgled nekad vara, baš kao u slučaju Islanda; ispod svih tih lednika i snega kriju se gejziri i vulkani.
- Žare, ptičica mi je rekla da si imao zanimljivo veče sinoć. - Goni se, Mare! Šta si mi ono uvalio?? Dok nismo stigli do stana ćutala je kao zalivena, mislio sam dumrela u kolima koliko se primirila, al' posle... Duušu mi je iscedila, leđa mi krvava i neću moći da sednem još nedelju dana. - Islanđanka, buraz, Islanđanka. Ćuti, šta se buniš, kad si poslednji put priveo nešto? - Što jes', jes'.
Ekstremno razvijena muskulatura donjih ekstremiteta, uzrokovana eksplozivnim startom i trkom do otvorenog prostora ili prostorije za pušače za vreme puš-pauze, ne bi li se dragoceno vreme kratke pauze što bolje iskoristilo za unošenje nikotina.
- Ljudi, pauza 5 minuta! - Ok, idemo napolje.. Gde je Jovanka nestala, bre? - Eno je, već je ispušila do pola, pušačka noga je to, u tri koraka pređe 3 sprata.
Prvo jutarnje govno. Pošalica među starijima, šatro narodni lek za sve tegobe. Složenica nastala od priloga ,,rano'' i glagola ,,kleknuti''.
(deda odveo unuku prvi put na planinarenje)
- Danas će UV indeks zračenja biti 10 a nisam ponela kremu za sunčanje sa SP faktorom 50, šta da radim?! Izgoreću! - Ih, kreme, faktori, indeksi... Kad sam ja bio mlad postojao je samo ranoklek, taj ima faktor minimum 132, garant! I pogledaj me, šta mi fali, a?!
Spavanje u sred noći, kad se lepša polovina popne na tebe dok si ti još negde u svom svetu snova (ili hrkanja). Poželjno je da ti je tukidid brži od uspavane pameti i da skonta šta se dešava. Onda se budiš, ne znaš je l' san ili java, a ona već radi radnju. Tebi fino, ali još nisi svestan šta se dešava ni šta gde ulazi. I taman kad se rasaniš i postaneš svestan svog bivstva, ona se već okrenula i nastavila da spava. Ti 'oćeš još, ali nema, spavaj!
A kad ti pokušaš nešto slično, dobiješ samo prekoran pogled od kog ti se muda uvuku i jedno ,,svinjo nezasita'' za laku noć.
Viši oblik nirvane, ravničarska kulijana svojstvena za Lale. Jednostavno je sve savršeno kako jeste i ništa ne može da poremeti trenutno blaženstvo.
Danas je profesorka fiziologije, umiljatim, bajkovitim tonom završila predavanje koje je celog časa izgledalo otprilike ovako: ,,Znate, ćelijska membrana se stalno menja, ona je dinamična. Kolega, ona je imenica kog roda? Ženskog, tako je. Žensko, što bi Njegoš rekao: ,,Ćud je ženska smešna rabota!'' Tako i naša ćelijska membrana ima promenljivu ćud. Kada smo smireni, sedimo, ležimo, ne radimo ništa, kalijum, koji je tako vitak i lepuškast i primamljiv, ulazi u ćeliju a natrijum, debeljuškast, bucmast, neprivlačan za naše ,,žensko'' izlazi i zbog male razlike u naelektrisanju ona, ćelijska membrana, postaje blago pozitivna. I sada se nalazi u stanju mira i banatskog spokoja. I takva ostaje dok je neka dovoljno jaka draž ne poremeti, pa joj onda bucmast natrijum postaje privlačan i zanemaruje njegove mane i pušta ga da uđe u ćeliju a izbacuje kalijum. Ali to ćemo objasniti na sledećem času detaljnije.'' I ode ona, a mi ostadosmo još neko vreme zanešeni slikovitom pričom, u tom stanju mira i banatskog spokoja.. Prosto poželiš da si ponekad ćelijska membrana...
Muzička numera koja te pogodi pravo u srce dok si u kafani, pesma zbog koje se otvoriš k'o trudnica pred porođaj i platiš turu svima, pesma zbog koje pobacaš sve sa stola jer ti se, eto, može u naletu emocija.
(Lokalna kafana posle ponoći) Lik koga upravo pogađa pesma: - Jao pustili Sinana, kukuu majkoo! (cepa košulju i razbija flašu o pod) Konobar - Oladi sinak, ili obrći turu ili ću te izbaciti zbog izazivanja nereda. Dotični: - Ma nek pije cela kafana, evo, na! Pa kaže: Otvaram ti dušu kao knjigu staru kao bratu i drugaruuuuu!
- Ajmo u malu Aziju. - Ženet'no, šta ću koj' moj sad u Tursku??? - Ma bre kakva Turska, idemo u onaj novi kineski tržni, kažu ima jeftinih a dobrih stvari. - Aha, dobrih... Za jednokratnu upotrebu, možda.
Dugotrajan proces pretvaranja sekaparse u vrsnog pivopiju. Kada mlado kljuse donese odluku šta želi u životu i konačno smogne hrabrosti i uđe u samostalnu zanatsku (jer birtijanje je zanat a ne ugostiteljstvo!) radnju ,,Brale'', isprva ga niko ne jebe ni 2%. Biva ispraćen pogledima koji govore: ,,Šta ćeš ti ovde?'', ,,Mlekar je dve kuće niže'', ,,Jedino pivski stomak ima pravo da kroči ovde'' itd. Ali, kako to inače biva, stari mudrac iz mračnog ugla birtije, koji inače malo govori a puno pije, uzima ovo zalutalo čedo pod svoje i obavezuje se da će i od njega napraviti još jedno okruglo pivsko burence koje spava pored puta svaki put kad izađe iz ovog svetilišta. I tu započinje svakodnevni trening koji šegrt mora ispoštovati kako bi stekao titulu pivopije. Prvo na redu je krštenje, prvo pijanstvo. Novajlija pije dok ne bude bio mortus pijan, da oseti kako je to kad dostigne blaženo stanje izgubljenosti u vremenu i prostoru. Sledećih dana i nedelja pije se planirano, svaki put sve više i više dok šegrt ne postane kalfa, apgrejdovan šegrt, koji bez problema može da popije gajbu piva, ali u periodu od 8 sati. Ali, da bi postao majstor zanata, mora to vreme da skrati na najviše 2 sata. Kada i to postigne, sledi izazov, poslednji ispit koji mu daje za pravo da sebe naziva pivopijom: Duel protiv svog učitelja, ko će brže popiti gajbu piva. Ukoliko pobedi, postaje Veliki Majstor i nasleđuje titulu koju će jednog dana predati nekoj novoj izgubljenoj mladoj duši kao što je i on sam bio.