- Pa ti ništa hljeba nisi jela! - Šokiranim i optužujućim tonom izjavi moja mama, nakon što ja dovršim tanjir riže, tjestenine, krompira, graška ili tako nekog ukusnog, finog i savršeno nemasnog ručka.

Definitivno nisu u skladu sa svojim imenom (PROćelavi), čak bi mnogo realnije bilo da ih zovemo ANTIćelavi. Za razliku od ćelavih ljudi, protiv kojih nemam apsolutno ništa, proćelavi u meni izazivaju razna osjećanja. Pogled na sjajnu ćelu na tjemenu i žbunić pozadi navede me da upitam čovjeka zašto jednostavno ne odustane, makar malo smanji potrošnju vode i troškove za šampon, tako što će jednostavno posjetiti bricu. Mada je to pomalo teško izvesti ako dotični predstavlja neku funkciju ili autoritet (profesor, direktor, šef...), a, u mom slučaju, nažalost, gotovo uvijek predstavlja. Postoje naravno i oni kod kojih ne stignem to ni da pomislim, jer se trudim da se prestanem tresti od smijeha kad vidim kako je sva kosica precizno začešljana naprijed, u divnu, urednu, zalijepljenu frizuru ili samo nabacana u pokušaju da neko pomisli da je razbarušen. Neko sa velikom dioptrijom, ali ipak...

Tako se osjećate nakon što vam neko koga užasno volite, i bez koga ste jedva izdržali sve vrijeme njegovog odsustva, kaže da opet mora da ide za dva dana, nakon što se vi jedva natjerate da prestanete da mu lomite kosti zagrljajem i izbijate plombe jezikom, da malo dođe do daha.

Kažemo dežurnom smaraču u društvu, obično malo starijem liku, koji je sve što ste vi ikad slušali, vidjeli, pročitali, pomislili, uradili... uradio dok vi još niste bili ni u planu. I osjeća potrebu da pred svima istakne kako je to sada prevaziđeno svima, ostim derištu poput vas.

Kada vam se nešto iz filma koji gledate na Tv-u u gluvo doba noći užasno svidi, a niste gledali od početka, pa ne znate kako se film zove. Naravno, svi glumci su vam potpuno nepoznati, a čak je i jezik čudan, pa niste sigurni ni kako se pišu imena glavnih likova. Teletekst vam ne radi, zato što imate glupi Total TV, a zato što je Total TV glup, nemate ni informacije o emisiji. Film se upravo završava, predobar kraj, a vi grabite telefon, da zapišete bilo šta što će pomoći da kasnije nađete to što vas interesuje. 3 sekunde nakon što se ekran zacrni - idu reklame.

Dvije riječi koje svaka za sebe imaju neko svoje konkretno značenje, ali kada se upotrebe zajedno, kao odgovor na pitanje ''Kako si?'', govore samo da je upitani raspoložen za zajebavanje, i to najčešće onoga ko pita. Pali ako hoćete da izazovete ''ko je ovde lud'' reakciju, najbolje od nepoznatih ljudi, koji još nisu savladali vaš čudni smisao za humor.

Turcizam koji u Bosni uglavnom koriste stariji ljudi. Označava ljudsko biće, bez obzira na uzrast i pol. Suprotno od hajvana, tj. životinje, ili čovjeka koji se ponaša kao jedna. Riječ je malo izmijenjena pa se u vokativu često upotrebljava u engleskom.

Ne, problem nije u vama. Niste vi neorganizovani, znate vi rasporediti svoje vrijeme, ni slučajno niste neodgovorni, ili, ne daj Bože, nemarni. To su oni. Oni su krivi za sve. A mogu se naći svuda:

Tvorac Autostoperskog vodiča kroz galasiju, knjige koju svaki mladi i ambiciozni svemirski putnik treba da ima pri ruci. Zaslužan za to što se nekog sivog i dosadnog dana nasmiješim kad u zbirci naletim na hiljadu trista ČETRDESET DRUGI zadatak.

Veoma zdrav, čak dvije salate. Uz posni grah prošlogodišnji kiseli kupus i ovogodišnji mladi luk. Zadah poslije isto bude zdrav. Ubija mikroorganizme.

Ne znam da li su svi takvi, i unaprijed se izvinjavam ako nisu, ali moj profesor informatike se uvijek hvata za sitnice, koje svi razumiju, ali kada se udubite u njih vidite da su u sebi pomalo protivriječne.

Užasno zajebana i teška stvar, pogotovo ako nije moguća licem u lice. Kao da već nije dovoljno teško objašnjavati najboljem drugu da trava svakog dana nije način da se izbori sa problemima, još to moram da radim šapatom, da ne čuju moji, i slušat' neubjedljive izgovore takođe šapatom, da ne čuju njegovi. Onda naravno crkne moja razjebana baterija na fiksnom, pa trčim na msn, gdje mi kucanje postaje drastično loše, i sve više se nerviram jer znam da bi zabrinuti izraz na mom licu i iznervirani ton mog glasa rekao mnogo više od glupih slova na ekranu. Mada, ako nam je već stalo do te osobe, uvijek se nađe način.

Iako je mene moj mrzio prvih 3-4 mjeseca nakon mog rođenja (provjerena informacija - ali, dobro, tad je imao 13 godina, drmao ga je pubertet, može mu se oprostiti), stariji brat je nešto što svaka djevojčica treba da ima i čak nekad više nego roditelji utiče na njen budući karakter. Ima praktičan značaj. Vozi i dovozi iz grada, pravi kućice za tehničko, reži na svako muško što mi se približi na manje od dva metra. Odkad je počeo da radi daje kintu kad zafali. Govori starcima da me puste na svirku, jer će on da pazi na mene (nećemo se ni vidjet', u dogovoreno vrijeme se nalazimo da idemo kući). On je i prvi koji mi je puštao pravu muziku (veliko hvala), koji kopa po netu za prevode filmova koji mi se gledaju, koji mi kupi pravu kartu svijeta da zalijepim na zid, a ne ova ružna sranja u knjižarama u blizini. Vjerujem da ću na neko od označenih mjesta otići sa njim. Stariji brat mi da da nosim njegov fotoparat na ekskurziju, iako sam dosad pokvarila pola tehničkih stvari u kući. Takođe preko njega naučim nešto i o tom šta je seks, prema promjeni kondoma u ladici za čarape, ili činjenici da je njegova djevojka pokrivena do grla ako ja uletim u sobu, čak i usred jula (dobro, ovo je bilo kad sam bila manja, sad ne prilazim ako vidim ženske cipele ispred vrata). Ipak, ima i od mene neke koristi. Biram poklone za djevojku, peglam mu odjeću, zasmijavam ga, zajebavam, ne dam mu da odraste. Zbog mene će biti najbolji otac, ako ikad bude imao žensko dijete.

Trijumfalno uzviknete kad uspijete nešto da istjerate onako kako vi hoćete, iako biste, da ste slučajno bili u suprotnom taboru, svim silama pokušavali da bude suprotno. Ako uspijete, i tada bi pravda pobijedila. Vaša.

Kažete nekome ko vas naprosto izluđuje svojom 'uključenošću u razgovor' i 'brzinom reagovanja'.

Spori hod dvoje zaljubljenih koji držeći se za ručice, sa velikim uspjehom ignorišu okolinu. Izaziva momentalno nerviranje onog ko stoji na kraju 'oltara' i čeka ih, a nije ni pop ni kum.

Jedini pravi odgovor nama bliskoj osobi, koja još s vrata počne o tome kako samo mi možemo da riješimo njen 'užasno komplikovani' problem.

Neobjašnjivi i nepredvidivi nagon za verbalnim izdrkavanjem koji svakog snađe s vremena na vrijeme. Oni pametniji shvate da se tada treba kloniti dragih osoba, da nas naša jezičina ne uvali do grla. Na sreću, ili na nesreću, tu je internet koji istrpi sve naše besmislice. Tako nastaju glupave definicije, glupi komentari, glupa prepucavanja. Za razliku od normalne inspiracije, 90% onoga što stvorimo je sranje. Na neki način je i korisno, jer se fino izduvamo.

Najgora sorta ljudi. Obučen je da vam bude dosadan. Nabija vam osjećaj krivice što još ne posjedujete govno koje pokušava da proda. To sve ide uz ''ja sam vaš prijatelj'' glumatanje, te se zato obraća i ćerki koja je eto samo godinu starija od njegovog sina mezimca i uvjerava je da će novi usisivač, koji košta kao 5 mjesečnih zarada njenih roditelja, biti najbolja investicija u njenu budućnost. Uz to ide suptilno pominjanje brata koji je umro u četrdesetoj od plućnih bolesti (pa što mu ne sredi jedan usisivač, kretenu?!). Vrhunac njegove debilnosti je kad na pitanje ''Pa koliko to sve košta?'', odgovara ''110'', misleći na mjesečnu ratu za 4 i po godine. Onda počne da udara po sujeti, te imate dva auta, pa održavanje njih košta, a za HIGIJENU ne možete da izdvojite. Pa živite u prljavštini, pa to se masovno kupuje, sve vaše kolege sa posla već jesu i tako dalje. Mislim, znam ja da on od toga živi, ali mislim da prosječna kurva zarađuje za život poštenije nego on.

Pitanje koje padne na pamet svakom novijem Vukajlijašu, kada vidi koliko ima definicija o pornićima.