Omiljena olimpijska disciplina u Olimpijskom selu.
Džonimir
Bezbroj put izgovorena mantra na kraju reklame koju je prosečnom televizijskom gledaocu servirala neka mutna kompanija koja se bavi prodajom preparata za mršavljenje/potenciju ili protiv ćelavosti. Najčešće se može videti na sportskim kanalima, na tajmautovima i poluvremenima, gde neki proslavljeni glumac koji je odavno prošao zenit karijere svedoči kako je uz taj preparat rešio svoj problem.
Poluvreme, počinje reklamni blok na Sport klubu/Areni; Nikola Kojo i Žarko Laušević sede u bašti kafića i piju kafu dok iritantna muzika cepa u pozadini... Pored njih prolazi zgodna mlada devojka koju oni šeretski odmeravaju, a zatim se okreću ka kameri i počinju obraćanje gledaocu...
Žarko Laušević: Pamtite me kao Šmekera, Šilju, nekog ko je probio Murata na Kosovu... Ta vremena su davno iza mene i već dugo imam problem da nabodem bilo šta. :Kiseo osmeh:
Nikola Kojo: Tačno znam na šta misliš, Žarko. Ni ja nisam bio anđeo kada sam bio mlad, ali ta vremena kada je mali Miša skako na svaku ženu su davno prošla jer danas imam problema sa potencijom. :Tužna faca:
Žarko Laušević: Omatorilo se, druže moj. Ali to ne znači da zbog toga ne možemo više da uživamo! Uz novi preparat na našem tržištu, :vadi kutiju leka: Erektol ultima, konačno ponovo mogu da uživam u seksu!
Nikola Kojo: Uz Erektol moji problemi sa potencijom nestaju kao rukom odnešeni. A to nije sve! Od kako koristim Erektol moje erekcije su jače i duže traju!
Ustaju od stola, skidaju gaće i počinju da drkaju kurčeve ne bi li napaćenom gledaocu koji možda ima problem sa potencijom pokazali rezultate. Kamera ide zum krupan kadar na njihove kurčeve i javlja se narator u pozadini...
Erektol ultima! Preparat za potenciju... Rezultati su zadivljujući!
Tepalica lepšoj polovini koja nije stigla da se upristoji dole. Najprikladnija je tokom hladnih zimskih dana kada naše lepe dame kratke šorceve i suknje zamene debelim slojevima odeće.
*Negde u Bosni*
- Aj bona, skin' se pa dođi malo 'vamo da ti šapnem nešto he he...
- Nemoj ba Dragane, čuće deca.
- Ma šta da čuju... Spavaju oni odavno. Skidaj se i dolazi ovamo.
- Nemoj, nisam noge obrijala.
- Ma dođi der 'vamo međede moj lijepi, kad je to problem bio...
Novogodišnja euforija, rasveta, dekoracija na sve strane. Jeeej, kako sam srećan. A da, ipak nisam. Verovatno zato što nemam više dvanaest godina i zato što je ovo period kada dobijam neke kurčeve poklone i kada mogu da bacam petarde po komšiluku bez da mi iko sere.
Mislim ono... Za poklone sam ispušio pošto sam mator konj, a sa petardama bi mogao da probam ali bi verovatno popio neku kaznu. Svejedno i da komšije ne zovu pandure gledali bi me kao debila, a realno mi se jebe više za petarde. Štaviše, sad kad vidim klince da bacaju ta govna dođe mi vazektomiju da odradim, da mi se ne omakne neki sličan debilko.
Jebi ga, činjenica je da se ne može bez te Nove godine. Vreme teče, sve se menja. Idu te slave, ti praznici... Završio si sa Aranđelovdanom, sa Đurđicom, ide sad za neki dan i Sveti Nikola. Ne voliš ta okupljanja gde si ceo dan sa familijom i gde te tri tetke koje vidiš jednom u godinu dana pitaju imaš li devojku, kad ćeš da se ženiš, kako ide faks, kad misliš decu da praviš, pa recimo iz očiglednih razloga.
Ali ta Nova godina... Pa to ti je smaranje na kub. Pustiš televizor tamo koka kola pustila novu reklamu gde irvas siluje Deda Mraza, pa onda naiđe lovac i rokne ga karabinom, a deda mu sav srećan jer je spašen daje bocu ovog osvežavajuđeg napitka. Izađen napolje i aj što ladno, nego svud bre neki kurčevi ukrasi, klinke se slikaju na nekim sankama i pod nekim ukrasima. I svi srećni nešto u pičku materinu.
Tako da, Nova godino, na kurac te nabijem. Mislim, ništa lično ali ne volim te. Više sam ti ja za neki Prvi maj. Nije iskomercijalizovan, a em lepo vreme, em se lepo jede. I nema jebenog Deda Mraza.
- Gde ćeš za novaka?
- Odjebi.
Novogodišnji Kup 2018
Izrazito visok muškarac ili izrazito niska devojka.
- Igramo basket danas?
- Aha. Igra i Braca za nas.
- To onaj visoki što igrao prošli mesec?
- Taj. Trebao da igra i prošli vikend ali imao neku šljaku. Snimao nešto, šta ti ja znam.
- U pa super. Njega ćemo pod koš i sve lopte na njega.
Na samom početku želim da objasnim nešto da ne bih stvorio zabunu. Ne, pod ovim terminom se ne misli ni na kakav politički pokret levog bloka već na stil života koji i dan-danas živi dobar deo stanovnika ove napaćene zemlje. Na pomen socijalizma ljudi u svetu obično prvo pomisle na Karla Marksa, rusku revoluciju, neke afričke i azijske gerilce koji se kolju po svetu za boga pitaj zašto, a ovi naši na neka "lepša vremena" kada je sve bilo zdravije, lepše i bolje.
Dakle, kao što sam već pojasnio naš, srpski, socijalizam nema nikakve veze sa bilo kakvim političkim težnjama i promenama, već se danas ogleda isključivo u nekim navikama koje se jedino mogu objasniti nekom vrstom nostalgije, žalom za prošlim vremenima. Populacija koja praktikuje ovaj "stil" obuhvata pretežno one generacije koje nisu imale puno vremena da uživaju u čarima bivše države, nego su svoju mladost potrošile na ratove, inflacije i tranzicije. Dešava se da ovaj fazon furaju i mlađi ali to su neki hipsteri, budale. Prvima je nametnuto, drugi misle da su kul.
Sam taj "srpski socijalizam" se ogleda u svakodnevnom ponavljanju određenih aktivnosti kao što su na primer: rano ustajanje, jeftin duvan i ispijanje kafe i rakije na prazan stomak, kenjanje i odlazak na posao. A tamo radosti. Firma koja je u govnima zadnjih n godina. Sjebao ju je Sloba, žuti su je privatizovali jednom, a sad ovi hoće ponovo. Radnici nisu primili platu od kako je firma pukla poslednji put ali se ne žale. Plavi mantil na leđa, pa ispred firme i tu malo štrajkuju malo organizovano prodaju domaće prozvode koje im šalju roditelji sa sela. Rakija, kajmak, suvo meso itd. Matori su ali još uvek mogu da šljakaju. Na kraju krajeva, ipak su oni radili u ono "radio - ne radio, radi mi radio" vreme i nije da su se nešto potrošili.
- Ma ja pivo najviše volim iz one flaše kao za Zaječarsko ili Niško. Još kad se sipa u onu čašu... Pa to ti je bre čist merak.
- Da bre! To ima dušu... Eh kako je mom i tvom ćaletu vrh bilo.
- Da znaš.
Oktoberfest Vukajlija 2018
Epitet koji može da zasluži samo prozivod vrhunskog kvaliteta. Obično se radi o domaćim radinostima kao što su na primer flaša dedine komovice stare preko dvadeset godina, prva ovogodišnja tegla babinog ajvara koja se načne ili neki baš zajeban haš iz Albanije ako više volite urbano da se relaksirate.
Što bi stari ljudi rekli, sve sitnice od kojih rastu malje na grudima.
- Ne mogu više.
- Šta ne možeš bre?! Evo ti još jedna rakija, tako... Ajde jedi sad.
- :Njam njam: Ali... :Njam:
- Nema "ali". Ajde uzmi još malko slaninice. Ja pastrmio. Znaš kakva je... Pre će da poletiš od nje, nego od Red Bula. Tako. Uzmi i luka obaška.
:Otavaraju se vrata:
- Aman bre, ćale... Je l' mogu nekad da te ostavim sa detetom, a da ga ne truješ sa rakijom i slaninom?
- Šta ga bre trujem? I mene su moji tako kad sam bio njegovih godina, pa šta mi fali? To ja sve da bi on poraso, blago dedi. Ih, ja sam u njegovim godinama...
- Ti si u njegovim godinama krenuo u školu. Jeste... Ajde dođi sad da popiješ lekiće, pa da spavkaš malo.
Oktoberfest Vukajlija 2018
Namćor. Žena koja je u stanju da svom muškarcu zagorča život na više nivoa. Da se razumemo, nije to ona jaka i nezavisna žena koje se muškarci plaše, a žene je joj zavide. Ne, ta lomi kurcu rebra. Ova je sa druge strane cela frigidna.
Lako je uočljiva. Paž frizura, bež džemper i osmeh kiseo kao njena pojava. Prisutna je u svakom društvu, obično samo ćuti i smeška se usiljeno, a eventualno progovori kada se neko ogovara. Konstantno osuđuje.
Njen muškarac ne pije, ne puši i ne ide po kafanama. Svojom voljom, navodno. Kada nije na poslu ili ne spava svoje vreme prilagođava isključivo prema njoj, pa je ostao i bez ono malo prijatelja što je imao. Jednom godišnje uspeva da skupi muda, da se opusti i da se napije sa tastom kod njega na slavi. Tada mu se na kratko vraća muškost i tada je bar na kratko, dok se otrezni idućeg jutra, on glava kuće. Ujutro se sve vraća na staro nakon kratkog i sadržajnog razgovora iza zatvorenih vrata.
*:Nokia tunes:*
- Kaži, ćale?
- E doš'o onaj Slavkov Joca juče iz neke Amerike, Švabije ili šta već... Nisam ga ni slušao. Kaže mali da ga pukla nostalgija, nema tamo nikog, pa se setio kako ste se družili kao klinci i mislio da se nađete neki dan negde da se ispirčate.
- Jao, samo mi on falio. Ne mogu, ćale, nikako. Idem sutra sa Slavicom do Đavolje varoši, nije nikad bila, pa bi volela da vidi te kamenčuge, a posle cele nedelje treba da krečimo kuću.
- Opušteno. Već sam mu rek'o da verovatno neće žena da ti da. Priča mi da i on naš'o neku rospiju ko ti, kaže kad jebe neće "ah" da kaže.
- Ajde, ćale, ne jebi me i ti...
Dođoš. Osoba čiji preci nisu čuvali ovce sa tvojim precima.
- Brate, znaš kakvog lika sam dobio za šefa... Deset godina mlađi od mene, a od škole završio neku višu sodadžisku - smer klakerski. Ne zna lik da napravi tablicu u ekselu.
- Pa na koju foru ga ubacili tu?
- Ma njegovi su uvezeni sa Kosova, prodali neko njivče Šiptarima i sad se šire po gradu ko triper. Juče me pitao da mu otvorim mejl i kad sam završio kaže "Fala, batke, ću ti vratim nekad za ovo".
- Teška priča.
Obedovati kao prosečan brav kada dočeka da mu domaćin sipa pomije u korito, životinjski i van svake kulturne norme. Proždrljivo kao da je poslednje i punih ustiju. Velika je verovatnoća da primerak čovekolikog papkara/kopitara koji se hrani na ovaj način još uvek nije ovladao veštinom žvakanja hrane zatvorenih čeljusti, pa postoji mogućnost da u toku obroka deo sažvakane hrane završi van želuca.
:Muž i žena u kuhinji dok su gosti u trpezariji:
- Ženo bre, jeste ti otac al' na šta mu bre liči ovo... Ili sedi ti pored njega ili ću korito da mu iznesem, pa nek nabije glavu unutra dok jede. Sve me živog ispljuva dok mi pričao za njegovu vojsku, jebala ga ona.
- Moj otac ne priča dok žvaće, on je gospodin čovek. *:klasična ženska histerija:Ti mrziš moje, da me voliš ti ne bi tako pričao...:Šmrc:*
- Dobro, ja sam kriv.
:Vraćaju se u trpezariju, sedaju za sto:
- 'De sam ono stao, zete? :mljac mljac: A? :mljac: A da... Bila je to šeset i osma na devetu... :mljac mljac: Ja sam bio kuvar u Virovitici... :mljac pljuc:
:Sažvakano parče svinjske kožice pada u zetov tanjir i on doživljava blaži moždani udar; ustaje i gađa tasta parčićima pečenja vičući "gudi gudi":
Jebati. Biti sa nekom osobom u kombinaciji.
- Je li bre, mali... Koja ti je ona plava sa kojom si stojao kod suda?
- A? Ne znam o čemu ti to, ćale.
- Plava, visoka cirka metar sedamdeset, sise dobre ali dupe malo. Video sam da ulaziš u neku kuću sa njom. Drugarica nemaš, a znam da ti sestra nije. Je l' si ti to konačno rešio da me obraduješ sa snajkom, pa i unučiće da čuvam?
- Ma nije mi ona devojka nego kombinacija. Viđamo se neko vreme.
- Aha... Ako, sine. Sad mi je malo lakše. Iskren da budem, tvoja majka i ja smo počeli da sumnjamo da se kombinuješ u dupe sa nekim od onih tvojih neradnika što visite po parkiću ceo dan i cirkate pivo.
Festival2018
Kraj čina. Glumac je izašao na daske koje život znače i ispričao šta je bilo do uloge. Pad platnene tkanine simbolično označava da je njegova rola gotova.
- Čiko, imaš dvajes dinara? Daj mi nešto, bog ti sreču dao, samo mušku decu če da imaš...
- Drži, evo ti dve banke.
- Jao, čiko, živ bio, tačno se vidi da si dobar čovek... A da mi daš još dve banke sendvić sa pavlaku i majonez da uzmem?
- Evo ti i ajde beži od mene.
- Hvala, čiko, e da je više takvih pa lepše bi smo svi živeli. A čiko, da mi daš još dvajes kinti za jogurt balans jedan da...
- Da se teraš bre u pičku materinu malo, si čuo?!
- A be, čiko...
- Nema bre , ne dam...Ende! Gotovo, pala zavesa! Aj beži od mene.
- Džafte kurafte, romale romali...